Svraka na grani drveta koje je bilo uokvireno kuhinjskim prozorom, delimično, kreštala je opominjući. Sunce je sijalo, nije sijalo, da li? Vetar je duvao, severozapadni, jugoistočni nije duvao, nije duvao ni severozapadni.Pričvrstio je staru mašinu za mlevenje mesa za sto. Počešao se po glavi. Kroz prozor je uleteo stršljen, ubio ga je papučom, bacio u WC šolju i povukao vodu.Vratio se u kuhinju. Svraka i dalje, neprekidno. Zagledao se u mašinu i opet se počešao po glavi.Sunce je sijalo, nije, nevažno, možda. Kifla potopljena u malo mleka. Prezle? Možda a možda i ne.
Otvorio
Idiot (grčki ιδιώτης) glupan. Idiotija, najjači stepen maloumnosti. Idiotizam, isto što i idiotija ali takođe i od grčke reči ίδιος, svojstven.
Jedna anegdota govori o profesoru koji je održao predavanje pod naslovom Idiotizam grčkog jezika, pa je u toku predavanja objasnio da ono idiotizam na grčkom jeziku može značiti posebnost, svojstvenost a ne ono što su slušaoci prvenstveno pomislili.
U psihologiji i defektologiji, lice sa najtežim stepenom mentalne zaostalosti, sa maksimalnim količnikom inteligencije (IQ) od
Ogrnuta jaknom, posle ručka pije kafu na terasi. Izlazi on sa šoljom i neupaljenom cigaretom. Seda do nje i pripaljuje cigaretu. Dobro jutro, kaže. Već je pola tri, odgovara ona, dobar dan. Čitao sam dugo, nisam mogao da... zaspao sam oko pola šest. Ona ćuti, gucne kafu i drži šolju u krilu. Jesi li dobro, pita je? Jesam, odgovara kratko. Sanjao sam čudovišan san, leteli smo nas dvoje zajedno, nismo imali krila, nismo mahali rukama, samo smo leteli. Ona i dalje ćuti, zna šta sledi, pričaće, pričaće, kao i uvek,
Vukota Tupa Vukotić (Cetinje 1932 – Podgorica 2002) bard crnogorske arhitekture koji u stvaralačkoj viziji i radu prevazilazi puku arhitekturu, i u izvijesnom smislu predstavlja crnogorskog Gaudija. …
Vukota-Tupa VUKOTIĆ je rođen na Cetinju 1932. godine
U prvom i drugom razredu gimnazije Slobodan Škerović u Titogradu, razredna nam je bila Bosanka Tomašević, mir i spokoj duši njenoj. Uz to, predavala nam je Istoriju i Latinski jezik. Bila je kao ono što vele Vuk Žena! Energična, stroga ali pravedna, vazda u pokretu, nije joj mig moga promać.
Istoriju i Latinski jezik nam je predavala tako dobro da je slobodno mogla bit profesor na Kembridžu ili Oksfordu. Obrazovana mimo ljude, mene je bilo dovoljno da je koncentrisano slušam da mogu kad me prozove bez po muke da dobijem peticu. Imala je straijeg sina koji je bio razred ispred
Sutta nipata I.3
Khaggavisana sutta
Nosorog
Prevod sa pālija Čedomil Veljačić
Ispred svakog bića ukloni svoj štap
da ne povrediš nijedno od njih.
Ne poželi sina ni saputnika.
Osamljen se kreći kao nosorog.
U druželjubivom nastaje sklonost,
za sklonošću sledi sva ova patnja.
Predvidi opasnost u sklonostima.
Osamljen se kreći kao nosorog.
Saživljujući se sa drugom i svojtom
sputana misao napušta svoj cilj.
Predvidi bojazan privrženoga.
Pala mi je na pamet misao koju sam hteo da zapišem ali mi je pobegla! Sada zapisujem da mi je pobegla. Koliko se sećam ovo su reči Bleza Paskala.
Sećam se jedne karikature iz Paris Match-a iz šezdesetih godina, imala je osam sličica: Ide čovek i kaže: Cogito ergo sum. Sledeće sličice ga prikazuju snuždenog: Ja ne mislim dakle... u sedmoj sličici čovek kaže: Ali kada sam rekao: Mislim dakle postojim, ja sam (po)mislio, dakle postojim! U osmoj sličici ga vidimo kako veselo, ponosno korača.
Misli su čudo neviđeno! Njihova brzina
Anatolij Aleksejevič Kljosov, profesor biologije univerziteta Harvard u svom naučnom radu je izneo tvrdnje da je srpski gen star 12.000 godina i da potiče od Nojevog sina.
Ako je DNK analiza, koja ostavlja tragove o svakoj individui na planeti i ako je ona otkrila da je Darvin podmetnuo lažne kosti da bi podupro svoju Teoriju evolucije, onda nema ni jednog razloga da se sumnja u naučni rad A.A. Kljosova, koji tvrdi da je upravo DNK analizom dokazano da su Srbi pranarod današnjim Slovenima i mnogim drugim narodima Evrope, čiji je gen star 12.000 godina!
SRBI
Naša ljubimica, prijatelj, terapeut i šta sve već ne, Chiara, 1. Juna 2018 je napunila 17 godina. Ona koja je sa samo mesec i dvadeset dana kada je došla kod nas, vrlo brzo, za nedelju dana, naučila gde da vrši nuždu i bogami još dvadesetak važnih stvari, sada je starica, polugluva i poluslepa, vrlo često mokri i kaki po parketu ili tepihu ako na vreme ne stignemo da je iznesemo na terasu. Znak da joj je prigustilo je trčkaranje u krug i zvuk njenih noktića. Evo danas posle ručka koji sam joj dao, izneo sam je na terasu, vrtela se, trčkarala bar dvadeset minuta i ništa
od kakofonije se ne more pobjeć!
Evo npr juče, odlučim da napravim popriličnu turu, krenem kroz Blok, uspnem se uz nasip, siđem na kej i pravac toplana. Brat bratu nekoliko kilometara. E da, svratio sam do bankomata da podignem uvećanu penziju, ispred pošte se otegla redurina, unutra jedni drugima na glavama. Ispred bankomata pet penzinera, tačnije dva, računajući mene i tri penzionerke. Nisam nikada bio sklon prisluškivanju, uglavnom se isključim i nirvanišem ali juče nešto nisam baš bio svoj, te do ušiju mojih dopreše odlomci ili čak cele rečenice: Svaka