Gost-autor Dejan Đapić
Mladu čiopu pronašao sam 13. jula, ispod zgrade na kojoj se gnezde, a 30. jula je puštena - bacio sam je u vazduh i odletela je.
Gost-autor Saša Rajkov
Dosta prašine se diglo ovih dana povodom usvojenog predlloga jednog zakona, a priznaćete, ne mare često građani Srbije šta u zakonu piše. Radi se o novom, šestom po redu Zakonu o legalizaciji, odn. „ozakonjenju objekata”, o kojem ovih dana raspravlja Skupština. Sporan je Član 5. koji kaže:
Dremež jutarnji... osluškujem cviljenje opute i škripu bokobrana dok se trup valja na lenjim talasićima i češe o susednu jedrilicu. Ne ustaje mi se. Ipak, uskoro isplovljavamo, a ne bi bilo loše da pre toga bar kafu popijem. Selo Finikas na Sirosu, jednom od Kikladskih ostrva, leži u zavetrini brda, pa ipak, ovog jutra se žbunovi povijaju na vetru.
KA AFRIČKIM INTEGRACIJAMA
Gost-autor Voki Vasić
Onomad u Narodnoj, Čanak iznenadio i Vučića i sebe, toliko da je morao da se još doobjašnjava na nekim televizijama. I to o afričkim grlicama. Ozbiljni ljudi koji se razumeju u očuvanje prirode i u tice, jako su se potresli, uzrujani su celu nedelju dana i kažu da nikad nisu čuli toliko gluposti, besmislica i bezočnih laži. Smatraju da se mora nešto preduzeti da bi se sprečilo od Premijera najavljeno skidanje netom proglašene obustave lova na grlice u Srbiji, vrste čiji je pad populacije nalik onome koji je prethodio čuvenom istrebljenju goluba selca u Americi 1914. Neupućeni teško mogu da razumeju o čemu je reč, ako ne znaju da je povod skandalu nastao kad je Ministarstvo poljoprivrede i koječega donelo Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta. Njime se proglašava zabrana lova na grlicu do 31. marta 2017, upravo na osnovi procena stručnjaka o rapidnom smanjenju broja grlica u toku niza uzastopnih godina. Tako se to radi u svakoj (neću da kažem uobičajeno „normalnoj“) zemlji sa uređenim lovstvom. A onda se u Parlamentu pojavio Čanak i napravio dar-mar.
Odrasli, teritorijalni suri orao, foto © Brano Rudić
Nedavno sam, ptičareći u rezervatu Garaf kod Barselone, video par penjača kako se, s dovoljno gvožđurije da usidre bojni brod, zaputio s parkinga ka najbližoj litici. I sam sam to nekad radio, pa se zamislim, okrenem ka svom vodiču i prokomentarišem kako je penjanje verovatno the most elaborate male (mating) display. Stiv se složio, slegnuo ramenima i dodao: “Šta sve radimo zbog devojaka...”
1 Nabavite dvogled – bez alata ipak nema zanata. Šta da nabavite zavisi od toga koliko ste sigurni da zaista želite da posmatrate ptice, tj. duže od par meseci.
Svaki susret dve sestre predstavlja novu priliku da se odredi koja će imati glavnu reč. Foto copyright © Nitin Bhardwaj
Zavojiti put kroz ‘džunglu’ vodi nas do druge oblasti Tadoba Tiger Reserve u centralnoindijskoj državi Maharaštra - jezera Telija. Pokraj samih kola u pokretu opažam prugastu vevericu, dok ispred nas pretrčavaju šumske prepelice. S bandanom vezanom preko nosa, u oblaku prašine stižemo na obalu drugog jezera, gde nas nadleće ćubasti osičar.
Hladno i tmurno. Stalno. Pa ipak, dole na samom kraju sveta, Rosovo more vrvi životom: pingvini, foke, kitovi, krupne ribe-grabljivice – sve to čini jedan od poslednjih praktično netaknutih morskih ekosistema na planeti. I sve to je više nego dobar razlog da se ovo more zaštiti kao međunarodni rezervat prirode.
Zbog
Bio to debeli Dunav ili indijska džungla, ja bez prirode ne umem i ne mogu, moram imati svoje redovne doze. Drugačije ne funkcionišem.