Svi me pitaju, da li ću nešto da odgovorim. I da bih "morala" i da je "strašno", pa "kako to može" i "sram ih bilo".
Dakle, Džulijan Asanž od WikiLeaks-a, čovek koji je prema nekim izveštajima u begu od Pentagona, se juče pojavio u 3D u Jevropskom parlamentu na panelu Alijanse liberala i demokrata pod naslovom: (Auto) Cenzura Novi Izazovi za Slobodu Izražavanja u Evropi [(Self) Censorship New Challenges for Freedom of Expression in Europe]. Opaska da je malo umoran posle 36 sati putovanja verovatno ukazuje na to da je doleteo iz rodne mu Australije. Svoje kratko predavanje koje se (uobičajeno) završava konstatacijom da smo (kao svet) na raskrsnici što se tiče novinarstva i slobode štampe, te da je želja/potreba za harmonizovanjem zakona koji regulišu tu oblast ujedno i prilika da se napravi nešto dobro*, je počeo opaskom da se panel dešava u prostoriji koja nosi ime Ane Politkovskaje, novinarke, žrtve totalitarizma u Rusiji, "ali nije samo Rusija u pitanju," dodao je i nastavio priču, koju rekonstruišem iz mojih beležaka.
Ako niste još čuli AfPak je novi geografski pojam, (verovatno bi transkripcija na srpski bila AvPak, ali ja ću se držati originala). Pojam koji "briše", od velikog broja ljudi koji žive tamo ionako nepriznatu, Durantovu liniju – preko 2,5 hiljade km dugačku granicu koja razdvaja Avganistan i Pakistan. Ovim novim izrazom se konflikti (eufemizam za ubijanje) u ove dve zemlje stapaju u jedan.
Uzmimo primera radi: ja sam pilot... Ne, ne, bolje je - vi ste napr. pilot.
Postati pilot - san je vaš iz detinjstva. Mnogi je dečak, a i poneka devojčica, to sanjao i kad bi ga upitali šta će biti kad poraste, odgovarao je, na radost ponosnog mu oca, biću pilot. Za većinu je to ostao samo san, ali kod vas su se geni i mnoge vam crte ličnosti složile u dobitnu kombinaciju. Naporno ste se školovali, izbegavali maladalačke stranputice, sve moguće poroke, niste eksperimentisali sa lakim drogama, niste obijali trafike, niste bili navijač... Ni danas ne pušite, ne pijete, niste član ni jedne stranke.... odričete se svega u čemu bi ponekad, ama bar ponekad uživali, jer i vi ste čovek. Jednom rečju živite asketski, a sve zbog poziva kome ste u celini posvećeni. Zbog vašeg poziva trpi i vaša porodica, supruga i deca, a o majci koja večito brine i od te brige je prerano ostarila, da i ne govorimo. Iako pilotirate na avionima starim od osamnaest do tridesetiosam godina, jer vi ste pilot u Jat airwaisu, nikad, ama baš nikad, niste imali ni jedan akcident. Ni pticu u vazduhu niste poplašili.
A onda, jednog lepog dana osvane tekst u novinama.
AleXandar Lambros
Ne radi se samo o tome da Srbija, pri okolnostima kakve jesu, nema kad da se bakće tamo nekim filmom, jer doslovno mora da gleda kako će da opstane, već o tome da mi pristajemo na ulogu žrtve Anđelinine loše umetnosti. Šta više u nju se potpuno uživljavamo. A izbor je i jasan i jednostavan do mere saveta iz Cosmopoliten-a. Ili ćeš prihvatiti ulogu žrtve i batrgajući se tonuti sve dublje ko u živo blato, ili ćeš je svesno i angažovano odbaciti i biti proaktivan umesto reaktivan.U nastavku pročitate post sa bloga Dragana Todorovića, koji je bez obrazloženja UKLONJEN sa sajta poznatog dnevnog lista "Blic"... Pa prosudite sami šta je to navelo "Blic" da se samocenzuriše. Autor uklonjenog teksta je prof. dr Novica Milić.
(Ilustracija: Screenshot teksta portala "Telegraf")
Ja, AV, podnosim ostavku!
Podnosim je jer sam se ispavao i u ovo malo lucidnih trenutaka shvatio sam svoju nezamenljivu odgovornost za stanje u državi na čijem sam čelu.
Odlika racionalnih ljudi je da znaju da se od istih mera ne mogu očekivati drugačiji rezultati. Vlada je usvojila jednu uredbu i uputila skupštini na usvajanje dva zakona koji će, kako kaže vlada, podstaći ekonomski rast, i zapošljavanje, a smanjiti sivu ekonomiju. Da li je racionalno očekivati da će se to zaista i desiti?
Срна у снегу, foto Радан Спасић
Za vreme Drugog Svetskog Rata je na jugoslovenskim teritorijama izdato preko stotinu knjižica partizanske narodne poezije, a knjižica o kojoj govorimo je jedna od njenih prvih antologija. Dakle, ovo je knjjižica najboljih ostvarenja u periodu 1941.-1944., po sudu i ukusu urednika Kosaka i Popovića.
У руке ми је јуче (захваљујући Њањи, наравно) пао прави драгуљ издаваштва, мала књижица насловљена
“Друже Тито љубичице бијела ...”,
с поднасовом “Народне пјесме”, издата 1944. од стране Културно-умјетничког одсјека Одјела информација ЗАВНОХ-а, штампарија Вјесник. Као уредници су наведени Ђуро Косак и Владимир Поповић. Књижица је писана латиницом, има осамдесетак страна, садржи 45 песама, подељених у осам целина с релативно блиском тематиком, и предговор с потписом