U selo su Cigani retko dolazili. Romi nikada, jer niko ih tada nije tako zvao. Doduše, nisu ih zvali ni Ciganima, nego »Firaunima« ili »Biberanima«. Ovo drugo ime se meni mnogo svidjalo, bilo je lepo, sićahno i mrko kotrljajuće. Reč »Ciganin« se koristila samo u raznoraznim pridevima, mahom negativnog ili podrugljivog karaktera. Ukratko, oni
Poštovani prijatelji
Na prethodnom blogu, pričom o nevidljivom ocu, obratila sam vam se sa molbom za savete i pomoć.
Ovom prilikom želim da zahvalim svima koji su dali svoje savete i predloge u rešavanju nimalo jednostavne životne situacije
Ukoliko želite da učinite jedno dobro delo, pomozite malom Martinu da ostane sa svojim samohranim ocem
Martin Marinković, 205-9011004104840-59 Komercijalna banka
Nego, gde ono stadoh? A da, kupac. Nije se javio jedno mesec dana. Šta da ti kažem, kako koji dan prođe, meni se malo okruni ona stena što mi pritisla dušu. Ma bre, ujutro kad oči otvorim, prvo se pomolim bogu da mi ga ne dovodi na prag. Poslednja misao pred san mi bila zahvalnost što sam još u svojoj kući. I taman kad sam se ubedila da je opasnost prošla, eto ti njega. Doveo i ženu da gleda kuću. Kakva je bila? Šta da ti kažem, jedna nafrakana gospođa, a još joj praziluk... Nije mi se svidela, ali nije ni imala šansi da mi se svidi kad se nameračila da mi otme kuću. Dobro,
Oteli djevojčicu ispred škole, tri dana je držali zarobljenu i silovali je - naslov kojim su gotovo svi BiH mediji gledaoce i čitaoce šokirali danima, dodajući svakodnevno nove detalje.
Ti detalji, koji su dodatno zgražavali publiku, istovremeno su raspirivali maštu, anonimnih, ali i uredno potpisanih komentatora po portalima, čiji su prijedlozi kazni za počinitelje često bili jednako gnusni kao
Evo načina da se napravi dodatni pritisak na nadležne da malo ubrzaju stavljanje enteralne hrane na pozitivnu listu lekova. Pročitajte šta predlaže Bojana Mirosavljević, mama male Zoje i o čemu je želela da obavesti našu blogozajednicu:
Da nje nije bilo - ne bi bilo ni ovog blogera.
Dok sam čitao tekst o tome kako se snalazi jedna žena u vrtlogu muškog biznisa,poželeo sam da moja , tih dana očekivana, ćerka bude baš takva. Samo takva, nezavisna, borbena, bez dlake na jeziku. Ta misao me je hrabrila da se suočim sa realnošću u kojoj ću morati da živim kao roditelj ženskog deteta sa svim posledicama koje ta činjenica nosi.
Gost-autor Dejan Đapić
Mladu čiopu pronašao sam 13. jula, ispod zgrade na kojoj se gnezde, a 30. jula je puštena - bacio sam je u vazduh i odletela je.
Moja majka je ponajviše zalužna što je ideja normalnosti za mene od najranijeg detinjstva bila u potpunosti obesmišljena. Ona to nije uradila namerno, verujem da nije razmišljala o tome što je govorila, ali je suviša često koristila tu reč - normalno i meni je to bilo dovoljno da shvatim da ona ima toliko široko značenje, da ga uopšte i nema, tj. da je neupotrebljiva. „Da li je normalno da ne namestiš krevet?" (Ni
Ja sam ostala bez teksta.
Vi me znate, i znate da se to desava retko.
Odakle da počnem?
Vi me znate. Znate da TV gledam retko. Skoro nikad.
Znate da nisam gledala reality show programe tipa Big Brother,
Idol, etc. I ne volim. Dosadno mi. Eto.
Takva sam. Nisam gledala Sex & City, Eurosong....nisam od te vrste...
Al baš.
Secate se mog bloga,
http://blog.b92.net/text/3077/Mamasgotabrandnewblog/
Pogledajte, molim vas, ako se ne sećate.