Stid me, i sram, i bedno se osećam. Koliko danas vredi čovek, njegova ličnost, dostojanstvo, gde je njegovo pravo na normalan život, pravo da jede tri puta dnevno, tek toliko da održi fizičku i mentalnu kondiciju, da noć prespava u snovima, da se okupa jednom nedeljno, da obuče pristojnu garderobu, da pogleda u oči one koji nemaju potrebu ili neće da razmišljaju o tome.
Grozna slika šamaranja i ponižavanja profeseorke u Sremskoj Mitrovici za koju smo doznali tek zahvaljujući slučaju i jutjubu, a ne od onih koji su bili dužni da to saopšte i koji se evo i dalje upinju da stvar relativizuju na način da ministar prosvete formira neku komisiju koja će ispitati slučaj, ili direktora škole koji nikako da stvar nazove pravim imenom, suočava nas sa još groznijom istinom da je nasilje u našim životima u našoj svakodnevnici toliko prisutno da mu se istinski, sistematski ne možemo i ne znamo suprostaviti.
Da je nasilje u školama veoma česta pojava
„Veliki nam izgledaju velikima jer klečimo na kolenima. Ustajmo!"
(Lustalov pregled, 1789)
Retko na blogu pišem o stvarima iz naše ne baš šarene svakodnevice, ali ovo što su uradili ljudi koji su se pobunili protiv banke zaslužuje pažnju i reči hvale.
Naime, kao što ste mogli da prethodne nedelje čujete na Radiju B92 i pročitate na sajtu, grupa građana okupila se putem Fejsbuka, nezadovoljna zato što je njihova banka, Inteza, podigla kamate na stambene kredite iako njihovi ugovori to nisu dopuštali.
ili ipak, ne?
Ne znam sta da kazem, osim da je ovo potpuno nenormalno
EDIT: Posto je snimak skinut sa jutjuba, evo kako je bilo:Ucenik, ko od stene odvaljen, stoji ispred profesorske klupe i smeker nece da se pomeri dok mu prof. ne pokaze dnevnik. Ona nece da mu ga da, on se tu muva i pokusava da joj ga uzme. Onda u jednom momentu, ona ga odgurne da bi prosla, jer joj on sve vreme blokira prolaz, a on je
I nismo za bolje od Kurira. Podrska Luki i Olji.
ps .
There's no such thing
As a harmless joke
There's no such thing
As a gentle toke
EDIT: Blog o tome kod 4krofnice
(Mali razgovor dva sredovečna blogera koji u slobodno vreme, između ostalog, vole i fudbal)
Razgovarali : reanimator i Unfuckable
Iluzorno da će se samo apelima, kao što je onaj simpatični na B92 “Srbija je keva, čuvaj kevu da ti duže traje “ i sličnim, iskoreniti naše loše navike i stići do zadovoljavajućeg nivoa pristojnog ponašanja.
Upravo zbog toga je najava Zakona o komunalnoj policiji i uopšte ideja o uvođenju komunalne policije vredna pažnje i zaslužuje podršku.
Predlog zakona o komunalnoj policiji nalazi se u Skupštini i očekuje se da će biti usvojen, tako da ćemo uskoro imati i Komunalnu policiju.
S obzirom na naš mentalitet i navike,
U Srbiji sve donedavno nije bilo insajdera. Srbija nikada nije oskudevala cinkarošima, tužibabama, sreskim i ostalim špijunima, doušnicima, ulizicama, poverljivim izvorima, tajnim i javnim agentima, pa i krticama. Bilo je i disidenata, ali insajdera nije bilo. A, onda su se, početkom ovog veka, iznenada i u velikom broju pojavili.
Ko su srpski insajderi, mogu li se na neki način klasifikovati i može li se lik srpskog insajdera profilisati kroz analizu njegovog dela i njegovih motiva?
Utrogestan je jedini prirodni hormon koji pomaže u trudnoći, i ginekolozi ga prepisuju ali ne na recept već na papirić, uz napomenu trudnici da mora da ga kupi u privatnoj apoteci. Utrogestan nije ni na jednoj zvaničnoj listi lekova koji mogu da se kupe u državi, osim što je na tom papiriću. Ali može da se kupi, već 10 godina!
Kako se uopšte lekovi na crno „uvoze“ i zašto?
Ovo uopšte nije retoričko pitanje.
Stvarno očekujem da mi neko kaže. Objasni. Dočara. Nacrta. Štagod.
Situacija je sledeća:
Utrogestan pije