Pričao je na (slobodno) srpskom (na zaboravljenom srpsko-hrvatskom ustvari) odgovarao na pitanja strpljivo strpljenjem vojnika koji gleda sagovornika, gleda dakle (i pita se dokle će ovaj da lupeta/zapitkuje) , ponekad porpimi intonaciju čoveka koji se obraća nekome ko ne zna jezik ili tu nešto zamajava i ništa pod milim bogom ne razume.
Šalu na stranu. Šta Agim Čeku kaže o izrućenju Mladića, o ratu, o miru, o tome kako i koliko Beograd (kao stilska figura,
Na ovom blogu se krijem iza imena opetnaistommestu, ali sada pišem kao Stanislav Polimac, član Let's Do It! Srbija tima i uz Uroševu pomoć i dopuštenje došao sam da vas zamolim da nam pomognete, bar onaj deo blogosfere koji je u subotu 4. juna učestvovao u akciji Očistimo Srbiju tako što ćete popuniti anketu o subotnjoj akciji: Očistimo Srbiju!
Imamo prelepu zemlju, samo je malo zatrpana djubretom. Sudeći po vestima, počela je dugo očekivna akcija čišćenja. Vi, ljudi, bolje znate od mene kako to teče. Blog je zato otvoren za vas, slobodno kačite informacije, slike, komentare, pohvale, pretnje. Ja samo mogu da kažem da sam presrećan što su gradjani nazuli čizme, navukli rukavice i latili se kesa.
Šest je sati, ali napolju je magla. Ptičarenje u magli i nije neki doživljaj. Da još rastežemo kafu? Ili da krećemo? Ipak, pobeđuje nestrpljenje da se zagnjurimo u prostranstva Južnog Kučaja, najprostranijeg masiva istočne Srbije i kraškog predela s najvećim kompleksom bukovih šuma u čitavoj zemlji. A šta je ovu “divljinu” očuvalo? Odsustvo asfalta. Iskustvo me uči, tamo gde ima asfalta, praktično nema ptica – a važi i obratno.
Kada putniku na biciklu pomenete Euro Velo 6, njegova prva asocijacija biće Dunav. Iako ova biciklistička ruta, koja počinje na Atlantskom okeanu, vodi pored nekoliko reka, više od polovine njene celokupne dužine prati tok Dunava, skoro od njegovog samog izvora do Crnog mora. Na tom putu, tamo gde Dunav na mapi ćurliče praveći se važan što je
Eto, baš nekoliko dana pre sednice Saveta bezbednosti (6.6.) za koju je već podnesen izveštaj Serža Bramerca da Srbija laže i maže.
Eto, baš na dan kad je Keti Ešton u Beogradu.
Eto, baš u kući Mladića u selu Lazarevu...
Ne znam kada se ideja o pedalanju oko sveta začela u mojoj glavi, ali sigurno nije starija od pet-šest godina, koliko ima otkako se družim sa pedalofilima. To su oni ljudi koji vikendom obavezno, a ostalim danima prema mogućnostima, voze bicikl jal po drumovima jal po šumama i gorama, i preznojavaju se desetinama, pojedini i stotinama kilometara radi čistog zadovoljstva, a ne zato što ih neko za to plaća ili na to prisiljava, iako posmatračima sa strane to najčešće tako izgleda. Psihološki profil tih ljudi postaje jasniji ako se zna da je njihov omiljeni citat jedna Ajnštajnova
Kada “prirodnjacima” pomenete ime Jean Baptiste Joseph Fourier – a, najveći broj njih pomisli na Furijeove redove i Furijeovu transformaciju - evo, kladim se da su Vučko i Novković odmah na to pomislili. I on jeste zaista slavan zbog tih otkrića koja danas svaki student tehnike ili prirodnih nauka mora da savlada. Medju ljudima koji se prirodnim naukama ne bave, ime ovog čoveka i njegovih redova možda ne znači ništa, ali će vam skoro svako reći da