Ratno ostrvo ili Veliko ratno ostrvo je na vidiku građanima i onima što lađama prohode Savu i Dunav i svima je čudno kako opstaje onako prirodno i netaknuto obližnjom civilizacijom koja je tu okolo, preko reka. Niko nije znao odgovor dok nije naišao Praotac u jednom od njegovih, sa vremena na vreme, nailazaka tek da vidi šta ima i reče nekome usput da je Ratno ostrvo mesto gde obitava Mudro Biće odvajkada, od kada je sveta. Čulo se to brzo, prohujao glas po čaršiji i ostade priča o Mudrom Biću ispod, negde u šumi ili iznad ostrva.
Nekako u isto vreme dve vesti su skrenule pažnju javnosti. Jedna, da je Radiša Urošević postao drug član UO PTT i druga da je prof dr Slobodan Unković, dobio Zlatnu povelju „ Philip Noel-Baker“ sa Zlatnom značkom, najviše humanističko priznanje koju Internacionalna liga humanista, sa sedištem u Sarajevu, dodeljuje istaknutim pojedincima i institucijama.
Od istraživanja na temu etničkih stereotipa na Balkanu posle najnovijih ratova, izdvaja se ono koje je sproveo Nebojša Petrović. On je 2002. godine istraživao mogućnosti pomirenja između Srba, Hrvata i Bošnjaka. Prema rezultatima tog istraživanja, Srbi i Hrvati jedni druge vide gotovo identično i ta slika je donekle, ali ne preterano, negativna. Bošnjaci
Nekoliko meseci kasnije, Zlatni sat više nije bio atrakcija kao prvih dana, kada je svaki vojnik koji se našao pored Tome tražio da ga vidi. Svako čudo za tri dana. Posle je već bilo i zavidljivaca; samo prodju pored Tome i dobace Koliko je sati? Toma ni sam više nije znao koliko je sati prošlo od kad su prestali da ratuju i prešli na premeštanje bivaka svakih nekoliko dana. A svaki novi bivak bio je sve dalje od kuće.
Ono zašta je vojniku Mišiću trebalo nekoliko minuta, da nagradi vojnika Tomu, birokratiji je trebalo isto toliko meseci. Ipak, početkom aprila 1913., stiže naredjenje o Službenom odsustvu: Uskrs i oporavak kod kuće, primanje Ordena u Djeneralštabu, još nekoliko dana kod kod kuće…ukupno 30 dana! Pa ko da ne uzvikne Živeo Kralj!
Prvi radni dan u Narodnoj banci, posle tolikih godina, Radi je ličio na početak nekog filma u kome glumica zaspi u 1938., na peščanoj plaži rajskog ostrva, sa livrejisanim poslužiteljem koji je vodi do radnog stola, čajem i sendvičima koje raznosi servirka u 11 sati, u kancelariji sa tepisima i lusterima...pretapanje...i budi se na goloj hridi na obali sivog, ledenog mora, u Radinom slučaju u prizemlju zgrade Poštanske štedionice na kojoj su još rupe od metaka, na uglu Cvijićeve i Kneza Pavla koja se sad zove 29. novembra, u velikoj
Došlo mu iz dupeta u glavu - Sažet opis hirurškog zahvata, gde se koža sa guzice prebacuje na lice (Vukajlija.com)
Srbija treba da vodi politiku zbog koje neće doživeti ponižavanja. Politiku koja je racionalna i koja vodi rešavanju ekonomskih problema i problema Kosova, poručio je predsednik SPS-a Ivica Dačić na sednici glavnog odbora te stranke.
ili Sve šta treba da znate o Evroviziji 5. U prošlom postu ste mogli pročitati o izboru jezika, glasačkom sistemu, o Norveškom putu od trnja do zvezda, o voditeljima. Sledi peti deo teksta Željka Jankova o Evroviziji.
GRUPA ZA ISTORIJU
Upravo na poslednjoj «Pesmi Evrovizije» gde je domaćin bila Miss Boyle pojavila se grupa koja je prodrmala i promenila ovu manifestaciju. Iako je prvi nastup Švedske bio 1958. godine, sve do sredine sedamdesetih ova zemlja nije mogla da se pohvali naročitim rezulatima, ako se izuzme drugo mesto 1966. u Luksemburgu (zemlju je zastupala upravo buduća voditeljka Lill Lindfors), dobijeno pre svega glasovima najbližih suseda: Danaca, Finaca i Norvežana. Na takmičenju u Brajtonu 1974. za najvećeg favorita je važila čuvena italijanska pevačica Gigliola Cinquetti sa melodijom «Si». Međutim četvorka iz Švedske koju su činili: Anni-Frid Lyngstad, Björn Ulveaues, Benny Andersson i Agnetha Fältskog je praktično «oduvala» sve svoje konkurente.
Simbioza nacionalističko-revizionističkih i neoliberalnih argumenata u ideološkoj, političkoj i propagandnoj sferi
Tokom nastavka procesa za rehabilitaciju Milana Nedića, nije na odmet podsetiti se osnovnih principa revizionističke argumentacije i propagande, posebno uzimajući u obzir činjenicu da oni koji su bili pristalice rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića a protive se rehabilitaciji Nedića, pokušavaju da deo tih principa reafirmišu i stabilizuju u stručnoj i široj javnosti. Činjenica da je, i pored skoro unisone podrške ili sporadične autistične neutralnosti