Evo jednog lepog teksta. Razmisljam kako bi to bilo da ga prenela Politika... :P
Ključna debata oko prirode evropskog identiteta vodi se oko pitanja da li je on kulturni ili politički, ili i jedan i drugi. Nepotibna činjenica je da je Evropljanima primarni identitet nacionalni i da ih to razlikuje od npr. dve najmogoljudnije zemlje, koje su, iako po mnogim kriterijumima populaciono diferenciranije, uspele da kreiraju primarni nacionalni narativ, daleko jači od većine regionalnih. Npr. u Indiji je stvoren jedinstven kulturni i politički identitet, koji je potpomognut svešću o dugom postajanju države, ali i neformalnim ali veoma snažnim religijskim narativom (Hinduizam).
Vika se, malo pomalo, pretvorila u pretnje. Naizgled iz čista mira, ničim izazvani, poručivali su onim sugrađanima koji po boji kože i etničkim osobenostima nisu kao oni, da ne žele da žive ni sa njima, niti pored njih.
Mislim da sam u jednoj raspaloj sveščici onog čuvenog italijanskog pisca prvi put pročitao priču o sedmorici glasnika jednog princa čiji je otac vladao kraljevstvom toliko velikim da se o njegovim granicama samo pričalo. Želeći da precizno ucrta te granice i želeći da istraži podrobno mračne dubine zemlje koju će naslediti, mladi princ, tada tridesetogodišnjak kog možete zamisliti kako želite (ja ga zamišljam
Na današnji dan pre 25 godina, Tim Berners-Lee je omogućio javni pristup prvom World Wide Web (WWW) serveru i načinio Internet dostupan i ljudima koji nisu računarski stručnjaci. Iz tog razloga neki ovaj datum slave kao Dan Internauta (Internet - "astronauta").
Naravno da Web nije nastao u jednom danu i da je bilo potrebno još neko vreme da WWW tehnologija postane besplatno dostupna svima no ja bih se ovde bavio jednom drugom pričom ... Kako i kada je Web došao na ove prostore.
WWW nije isto što i Internet. Web je samo jedan od Internet servisa te da bi ova tehnologija mogla da se "uvede" i kod nas bilo je potrebno da imamo Internet. Ali avaj, SR Jugoslavija je u to vreme bila pod sankcijama UN i zvanično smo bili "isečeni" od ostatka informatičkog "globalnog sela". To nas naravno nije sprečilo da "švercujemo" razne Internet sadržaje uz pomoć naših ljudi širom belog sveta. Kako se ovo radilo pogledajte u sjajnom dokumentarcu "1 Internet, 3 domena, 4 države" koji je nedavno emitovan povodom 20 godina zvanične istorije Interneta u Srbiji.
Prvo, Čestobrodica je prelepa pod snegom. Grane su zaleđene, kuće su lepe i nema ih mnogo, kad se spustiš u Zaječar, nešto ti lepo, baš.
Onda neki hotel, mali i sa sobama ko za decu. Pa kafana Beba (valjda) i srneći gulaš, pojela više tanjira toga nešto je pristojno reći, na ovu glad u zemlji Srbiji, i maniju držanja dijeta u svetu
Pa pozorište, promocija, hladna scena, ledena sala, ljudi sede u kaputima meni skoro suze na oči
Donekle slično Velikoj Britaniji uoči Prvog svetskog rata, i ja sam pomalo oklevao sa uključivanjem u diskusiju o revizionizmu, sa nadom da moje učešće neće ni biti potrebno.
Ipak, postoje dva razloga zbog kojih sada ovo pišem: prvo, želeo bih da podržim stav da je diskusija zasnovana na činjenicama dobra za svako društvo; drugo, postoji mnogo pozitivnih priča iz doba rata za koje mislim da zaslužuju da budu ispričane tokom obeležavanja ove godišnjice.
Ovih dana, temperatura visoka, pritisak povišen, lišće prestalo da opada. Svima su nam se vratile boje života, koje su trenutno nestale sa hladnim vremenom i zatvaranjem u kuće, koje obično nude malo Facebook-a, malo rialiti specijala. Slušam o čemu ljudi pričaju, šta misle, kada stignu to da rade.
Leto `42. , ma cela `42., bilo je nekako bezlično. Ni jedan dogadjaj nije ostao u porodičnom sećanju kao ključan. Svako je imao svoju malu priču, neku podeljenu sa ostalima a neku baš i ne. Ono što je bilo zajedničko svim tim pričama bilo je lagano navikavanje na okupaciju.
Bane je redovno išao na posao a Nedeljom popodne i na Hipodrom ali nije video ni jednu trku; honorarno je radio na kladionici. Mogao je da čuje samo navijanje publike i neverovatno brzo mlevenje spikera; posle završnog kreščenda kojim je izvikivan pobednik začule bi se psovke onih koji su se kladili na pogrešnog konja. Kolko li će tek psovanja da bude posle rata, kad se vidi ko se kladio na pogrešnog konja; najbolje je ne kladiti se uopšte, razmišlao je dok je u džepu stezao nekoliko novčanica dobijenih kao honorar.