The Muffin Man Goes to College
… ili kako se zanemariti, ili izbeći… ili kako se prepoznati…a, ne znati…
Šta mi imamo sa sobom?
Ništa, dok nam odozgo ili odozdo ili negde iz sredine ne zazvoni pulsirajući na kraju noktiju, na završetku vlasi...u nesigurno-nevinom pogledu, u najkrajnjijim stanicama tela…um, strast i duša što ga veličaju kao dobrog domaćina čiji rođaci žive u tihom disanju, šapatu na uvo, u nedodiru usana…
Šta bismo mi sa sobom?
Ništa, prepustiti se ćutanju i tihoj patnji, divljim malim životinjama neprespavane noći što zvezde mešaju do besvesti i osvežavaju se u jezeru aždaja kojima kiseonik izvire na uši i eksplodira u nepoznatom značenju.
- kad osmeh i ja porastemo da li cemo mi da budemo veliki?
Međutim, sudeći po svemu, ovde je najgore, najteže i najnezahvalnije biti - roditelj.
Pred sam porođaj, zbog nemara ili zbog koruptivnosti lekara, možete da izgubite bebu.
Čim postanete roditelj, postoji opasnost da vam ukradu dete iz porodilišta, a vama kažu da je umrlo na porođaju.
Ako prođete te početne ispite, čeka vas niz sledećih u vidu pijanih vozača, loših profesora ili nezgodnih komšija.
Po nepisanom običaju ovih dana se šalju duhovite i satirične Božićne i Novogodišnje čestitke poznatim, slavnim, uticajnim, bogatim, javnim... likinjama i likovima.
Baš zato sam u prazničnom izdanju "Mućni glavom" odlučio da za Novu 2016. godinu uputim Novogodišnje i Božićne čestitke nepoznatim, neuticajnim, siromašnim i običnim ličnostima oba pola, širom naše lepe Srbije. Pa da krenemo!
Prvu čestitku sa lepim željama upućujem svima onima kojima je Elektrodistribucija "isekla struju", pa će praznike morati da dočekaju i provedu uz sveće! Kao