Kada objašnjavamo različite tehničke koncepte studentima i drugima, obično se trudimo da osmislimo pogodne scenarije i da tako, na praktičnim situacijama, prikažemo primere koji te koncepte čine lakšim za razumevanje.
Tako često dođemo do situacije da, uz pogodan scenario, treba da smislimo i likove koji u njemu igraju uloge i time priču učinimo zanimljivom i pogodnom za razumevanje. Time će kolege lakše da zapamte specifične probleme i njihova rešenja, da bih ih kasnije primenjivali.
(присетом* Апостола Луке у Делима Апостолским, глава 27)
Сада већ пензионисани колега ме је једном приликом посаветовао: „Ако желиш да се осветиш родитељима или држави, само ученицима дај петице, бољи начин не постоји“. Признајем, никада нисам, па ево ни сад, разумео шта значи осветити се родитељима, и зашто бих се светио, али сам суштину разумео, иако са њом нисам био сагласан. Међутим, како време одмиче, а искуство надолази, закључујем да су нам те петице једини могући начин заштите и борбе.
Dakle, rođen sam tridesetpetog Avgusta u podne. Neki će pomisliti da se izmotavam, neki će se osmehnuti, neki odmahnuti rukom, neki će reći: Zaludan pop i jariće krsti. A mogao sam reći i da sam rođen dvestačetrdesetsedmog Januara, ništa ne bi promenilo na stvari. Ovo je istinito ali mi ni jedan zvanični organ ne bi izdao odgovarajući dokument sa gore navedenim datumima iako su oni tačni. Zašto je godina podeljena mesecima? Zato da bi se ljudi lakše snalazili i orjentisali u vremenu. Kad je već tako, što se ja ne bih snalazio i orjentisao kako ja hoću? Nije da ja ne
Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja
Član 23.
U članu 98. Dodaje se novi stav 6. Koji glasi:
„izuzetno, detetu se može odložiti upis za godinu dana od strane pedagoga i psihologa, a na osnovu mišljenja interresorne komisije, koje sadrži dokaze o potrebi odlaganja i predlog mera dodatne obrazovne, zdravstvene ili socijalne podrške detetu u periodu do polaska u školu".
Ovim putem želim da se zahvalim Rodoljubu Šabiću za sav trud da se ovaj stav nađe u predlogu izmene zakona.
Krajem prošlog meseca stigla su mi izvršna rešenja Poverenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja kojima se OŠ "Mladost" i OŠ "Radoje Domanović" iz Novog Beograda nalaže da mi daju kopije svih dokumenata koje sam tražila. Divota jedna od literature, ta izvršna rešenja. Milina za čitati. Te žalilja je u pravu za ovo, te žalilja je u pravu za ono, te državni organ je pogrešio ovo, te državni organ je pogrešio ono. I tako na tri strane, pa puta četiri rešenja. Čudo neviđeno u Srbiji - da građanin bude u pravu, a državni organ u krivu. Ču-do!
I, ne lezi vraže, nakon tih rešenja, i jedna i druga škola dadoše mi šta sam tražila. Da ih sad neko pita a što mi to odmah nisu dali, nego su se blamirali kojekakvim skandaloznim rešenjima o odbijanju mojih zahteva - verujem da ne bi znali da odgovore.
Nisam, međutim o tome htela da pišem blog. Htela sam da pišem o toni tih papira koje je svaka škola svake godine u obavezi da proizvede, e, a pitaj Boga zašto.
U petnaestom i šesnaestom veku znanje o Zemlji je počelo naglo da se umnožava. Mornari su oplovili svet, otkrili nove kontinente, nove narode i rase ljudi, neobične životinje i biljke. Ispostavilo se da je Zemlja mnogo živopisnija nego što je to do tada iko pretpostavljao.
I sve je to lepo, samo, što je znanje o Zemlji bilo veće to je više nedostajao odgovor na pitanje koliko je ona stara. Traganje za tim odgovorom trajalo je nekoliko vekova i kako je vreme prolazilo tako je pitanje starosti Zemlje sve više iritiralo naučnike, jer ni jedan od ponuđenih odgovora nije bio dovoljno pouzdan i ubedljiv. A odgovora je bilo.
Traganje za odgovorom
„Да сам професор, а они ђаци, моја толеранција би била равна нули. Професор... Професор је пас који још само може да лаје ако су му гласне жице живе. Професор више није ни пас. Мање је вредан и битан у овом данашњем савременом и демократском друштву од обичног пса луталице. Ученицима фали само поводац, па да прошетају професоре кроз град.“
Део писменог задатка на тему: Ћутим, а проговорио бих: искрено о мојим професорима.