Постоје тако неки „окидачи" који из прошлости истерају на светло дана неке слике, деценијама закопане негде ту, можда у другом плану, што наравно никако не значи да су те слике ишчезле из мог досадашњег живота, него чине његов саставни и неодвојиви део.
"Sto mu blogova, ko je sad ser Graham Townsend?" - s pravom ćete se upitati i vjerujte mi na riječ da nisam ni ja znao do prije neki dan, dok nisam, prekopavajući svoju arhivu, kao i Nešica u Odžacima i Derviš u Melburnu, u potrazi za zapisima u vezi sa Cvrkutom bijesnila, naišao na to ime koje istina jesam nekad znao ali sam ga potpuno zaboravio jer, kao i sa Cvrkutom, prođe od tad' 19 bajrama. Babo Atif se ne vrati k nama. Naziv bloga predstavlja naslov mog maturskog rada s kojim sam završio gimnaziju "Rada Vranješević" (danas "Ivo Andrić") u Prnjavoru a koji sam radio kod mentorke, simpatičnog li kurioziteta, Željke Cvijanović, tada profesorice a sada aktuelne premijerke Republike Srpske. Budući da nisam do sada ustupao prostor na ovim stranicama nijednom političaru, niti i dalje imam namjeru, pravim ovom prilikom mali izuzetak ali nikako ne želim da govorim o njenom političkom angažmanu već samo da usput kažem par riječi o tome kakva je Željka bila profesorica, a i nastavnica, jer nam je počela predavati engleski jezik u osnovnoj školi "Branko Ćopić" (danas po svom redizajniranom oblikovanju jedna od najljepših osnovnih škola u regiji) kao prva nastavnica engleskog jezika u Prnjavoru, prema mojim saznanjima, u istoriji (do tada u Maloj Evropi u školama se izučavao isključivo njemački a ponegdje i ruski jezik).
Рекао сам већ у једном коментару на неком од претходних постова да не бих о Биљани Србљановић.
И не бих.
( „Ноћ музике" - концерт Колибрија и Симфонијског оркестра РТС на Ташу уз присуство 15000 људи у публици 1. септембра 2017.)
"Mi, dolepotpisani akademici, profesori, istraživači i građani Republike Srbije, zahtevamo:
1.-Da se prihvati inicijativa Konferencije univerziteta Srbije (KONUS), Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje (NSVO) i Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) upućena resornom ministarstvu u vezi sa izmenom Zakona o visokom obrazovanju.
2.-Da se hitno zaustavi implementacija ovog i drugih novousvojenih obrazovnih zakona i uz pomoć akademske zajednice započne rad na izmenama ovih zakona da bi se na taj način predupredile negativne posledice njihove primene.
Želeo bih da sa vama podelim nekoliko stvari koje sam delio na raznim mrežama.
Nekada davno smo kolege i ja uživali u pisanju knjiga (skripti/udžbenika). Tiraži nekih knjiga su se rasprodali, doštampavanje je skupo, a trebalo bi i ozbiljno da
1. Мораш да будеш психић.
U proseku životni vek jedne vrste složenih živih organizama traje je oko četiri miliona godina. Neke vrste žive malo duže, neke malo kraće od toga. Dinosauri su živeli duže. Mnogo duže. Na Zemlji su se pojavili pre oko 230 miliona godina i zatim vladali planetom više 160 miliona godina. A onda su nestali. Gotovo preko noći. To se desilo pre 65 ili 66 miliona godina.
Carcharodontosaurus. Bio je dugačak prko 13 metara, a težak 8 tona. Glava mu je bila duga 1,6 metara, a zubi 20 cm. (http://www.astronomija.org.rs/images/stories/zivot/dinosauri/izumiranje/dino1.jpg)
Šta je to što je uništilo dinosauruse? Karl Segan je u poetskom nadahnuću jednom rekao kako bi, da nisu nestali, možda dinosaurusi danas leteli ka zvezdama. Ali nešto ih je u tome sprečilo, nešto iznenadno i užasno.
Kao i skoro sve druge velike ideje tako i manipulisanje sa računanjem vremena u pojedinim periodima godine izmišljeno je još u antičko doba. Tokom leta neke države starog veka su jednostavno produžavale trajanje časa. Rimljani su imali i poseban vodeni časovnik sa različitim skalama za različite mesece tokom godina.
Antički vodeni časovnik koji je omogućavao različitu dužinu trajanja časa u različitim
Vreme sredine osamdesetih godina 18. veka, koje je neposredno prethodilo Francuskoj revoluciji i u kome je čitavo društvo lagano tinjalo pod krhkim režimom Luja XVI, obeležava lično Bonapartino političko lutanje među različitim političkim idejama i ideologijama - od korzikanskog nacionalizma u ranoj fazi do, kasnije kada Revolucija već bukne, jakobinizma. Ono što će biti zajedničko svim idejama prema kojima je mladi Napoleon gajio simpatije je da su bile revolucionarne i da nisu bile konzervativne u tadašnjem značenju tog izraza, pod kojim se podrazumevala sklonost ka rojalističkim snagama reakcije koje su bile izazvane i uzdrmane Francuskom revolucijom.
Početna Bonapartina stajna tačka je bila eksplicitno na strani snaga akcije i Revolucije nasuprot snagama reakcije i Restauracije, što biva potpuno vidljivo kada u julu 1793. godine publikuje jedan pro-republikanski pamflet koji ga dovodi u samo središte jakobinskog pokreta, da bi uskoro postao i jednim od artiljerijskih komandanata republikanske vojske. Ovo mu daje priliku da pokaže svu raskošnost svog vojničkog talenta prilikom opsade Tulona u jesen 1793. godine, gde su republikanske snage držale opkoljen pobunjen rojalistički grad koji je imao podršku britanske mornarice, pri čemu Bonaparta precizno matematički odabira i osvaja brdo sa kojeg svojom aritiljerijom tera Britance u povlačenje, a rojaliste na predaju, odnoseći svoju prvu značajnu vojnu pobedu, bivajući i sam u ovoj bici ranjen.