Idu dva coveka (u vicu originalno cetinjanina) ulicom, prilazi im stranac i pita (dok ga oni sve vreme tupo gledaju):
do you speak English?
parlez-vous français?
sprichst du Deutsch?
parli italiano?
hablas español?
Na kraju se covek okrete I ode.
Prvi:
-Jel vide ti koliko ovaj stranac govori jezika?
Drugi:
-Sto?! Jel mu to nesto pomoglo?
Е, ово ја зовем паметном дечицом!
Замало да умлате будалу зато што им је напао професора.
Псст, нека остане међу нама да већи део онога о чему Алс и коментатори пишу нисам уопште разумео. Зато и понављам читање тог поста иако је већ закључан као и сваки ђак остављен за поправни испит у августовском испитном року.
Kako sam proveo letnji raspust
Mojoj generaciji naše more bilo je od Ankarana do Ade Bojane. Normalnima je sve to bilo podjednako blisko i podjednako naše, bez ikakvih nacionalnih ili političkih razlika.
Naravno, bilo je onih koji nisu voleli Portorož, Piran, Izolu i sva 3 preostala mesta na slovenačkoj obali, neki što im je bilo teže da se sporazumeju nego na ostatku obale, drugi zato što to more baš i nije neko. Drugima se, opet, nije mililo crnogorsko
У полицама иза мог радног стола стоји књига
Петар Гудељ, На звезданим друмовима, читанка за VIII разред основне школе, седмо допуњено издање, Научна књига 1972 (прво издање одобрено 1966).
Занимљиве су ми овакве књиге, јер су нефилтрирани, објективни прозори у времена којих се не сећам (или једва мало, а и то често наопако).
ili: Kad bih otišao na jutrenje