No sex, please!
How can you tell an asexual designed a street? The "Not enter" signs are at all intersections.
Da li slučajno poznajete nekoga ko je u svojim najboljim godinama (recimo od dvadesete do četrdeset i pete), ali kome do seksa nije stalo ni koliko do lanjskog snega? Ič.
Ili ste, možda, čuli da
Maske, dugački redovi pred piljarnicama i fizička udaljenost među ljudima postali su naša nova normalnost. Osim što se stotine hiljada ljudi razbolelo i mnogo njih umrlo od KOVID-a 19, ova pandemija je teško pogodila milione ljudi koji su izgubili posao i time sredstva za život. To se posebno odnosi na najugroženije grupe koje su se i pre toga suočavale sa velikom diskriminacijom i izopštenošću iz društva.
U zemljama zapadnog Balkana dobro su nam poznati takvi rizici kojima su pogođeni Romi, ljudi sa posebnim potrebama, kao i pripadnici LGBTI. Nejednakosti
Moguće je da će te se iznenaditi što pišem o ovome danas. Možda ću mnoge koji o blogu imaju specifično mišljenje, izludeti zbog teme, iako Vladimir Petrović stalno govori da je juli mesec za lake i lepršave članke, ali, može mi se, ovo je moje mesto pod web-om i na blogu B92. Neću baš biti iskrena i otvorena kao što ja mislim da bih trebala biti, ali ću biti iskrena koliko mogu, iz razumljivih razloga - na blogu nisam do sada ni jednom opsovala. Ovo je bio strašno sumoran dan, a day in the life,
"Њиове" и "наше" жртве? Аух, братијооо.... са обе стране... Сигурни сте да Бог сада одваја жртве по сортама? Уместо да ужива уз Р. Гарос навијајући за најбоље?
Ко се у овом првом пасусу не проналази има прилику да барем за сада буде задовољан собом, условно речено.
Осуди злочин у соби. Други злочин у истој соби не осуди. Онда си стварно судија над судијама, јер си кроз изговор да делиш правду заправо судио самој правди. Тако си одабрао да две стране трајно више не верују у правду, него у сналажљивост, силу... Тако се не гради мир на „овим просторима“, а баш тог мира су пуна уста судитељима. Инвестиција у будућа жртвовања овдашњих људи, ако то коме са стране опет затреба.
Би ли могао да убијеш човека?
“Duško Dugouško je prvi put rekao “Šefe koji ti je vrag” u crtanom filmu Divlji zec iz 1940.”
“Banovanje je restrikcija za jednog korisnika da ponovo uđe na taj kanal. Banovanje je veoma jednostavno za shvatiti i glavna tema ovog dokumenta će biti baš to.”
Ljudi poseduju razne neobične sklonosti i strasti koje se mnogima čine devijantnim ili bliskim perverziji. Šta su uopšte devijacije, ko ih i kako determiniše, i da li ih sami konstruišemo zatrovani predrasudama, rigidnim ubeđenjima i večitom potrebom za osudama? Fetišizam je pojava koja se većinski jednostrano smatra devijacijom i o tome se retko piše afirmativno. Ne tretira se kao uobičajena, stečena ili urođena sklonost, već i dalje predstavlja tabu. Tabui egzistiraju u tabuiziranom društvu, a tabuizirano društvo je nazadno, pa samim tim i opasno. Ono vidi devijaciju i nastranost čak i tamo gde ih nema. Dokle god ne prelazi u nekontrolisanu opsesiju i ne utiče štetno ili razarajuće na nečiji psihološki status i kvalitet života, svaki fetiš je normalna pojava.
Fetišizam (Fetishism) je otvoreno ili pritajeno obožavanje predmeta ili delova tela, odnosno praksi koje nas "pale" - uzbuđuju, čine srećnim i ispunjenim, što često i pored omasovljene zablude nije vezano za koitalni seks, genitalije i seksualni vrhunac, tj. orgazam. U raznovrsnoj paleti ženskih i muških fetiša, najupečatljiviji i najzastupljeniji su muški fetiši, pa stoga ovaj tekst posvećujem njima.
Najčešći fetiši su vezani za odevne predmete koje muškarci uglavnom ne koriste na sebi, ali ih zato vole videti na svojoj partnerki. Prednost se daje uniformi, odnosno kostimu (medicinske sestre, sobarice, policajke, učiteljice, monahinje, prostitutke...), a u vrhu liste su i kožna odeća, aksesoar (kape, šeširi, lisice, perike), najlon čarape, halteri, donji veš (gaćice i brushalteri od mreže i čipke), lateks, plastika, maske na licu, ili obuća sa visokom štiklom (čizme, cipele, sandale, papuče). Što se tiče delova tela, dobro su poznati fetiš ženskih grudi, zadnjice, duge kose, ušiju i ruku, s tim što je sveprisutni fetiš ženskih stopala (Foot Fetishism), jedan od najinteresantnijih.
Ako pričamo o bombardovanju, ono je počelo otprilike 7 dana pre smrti moje majke. U proleće.
Radovi u toku,
tokovi u radu,
hakovanje - ludom blogovanje
ili, samo finale operacije "Svećevibanujem!" ?
Kažu, opet bismo poslali decu da ginu!
Razgovaram sa nekim poznanicima o 27. martu. A to nije prvi put da se nalazim u takvom razgovoru na tu temu (sa nedoumicama koje su pomenute u narednim rečenicama i pasusima). Zastupaju sagovornici onu već opšteprihvaćenu i kanonizovanu tezu da je 27. mart 1941. godine, sa onim "bolje grob nego rob", apsolutno i nepobitno moralan čin, i izbor koji nema alternative.