Spremajući ormane (presipajući iz šupljeg u prazno), pronašla sam notni papir, tačnije, istrgnuti papir iz kajdanke (notna sveska). To nije običan notni papir, ovaj sadrži rukom pisanu pesmu nastalu oko 3 am u stanu jednog novosađana kome sam zaboravila ime&funkciju, na sedeljci posle izložbe u Studju 24 (ako se tako zvao klub, nek me novosađani isprave). Izložba je bila o stripu Mali Nemo i Dlakava Patka (sve asocijacije su prihvatljive) te radionici od par dana na kojoj je taj strip i još koji na blisku temu, nastao.
Na moje oduševljenje, u jednom momentu stiže i Andrla čiji je brat, čini mi se, takođe bio tu. Andrlu sam znala po peru, 2-3 godine ranije sam dobila na poklon knjigu 'Ja sam mamin mali sexualac'. Nakon nekog vremena, na sedeljci, zamolim ga da mi napiše nešto na tom notnom papiru, šta god, nešto kao 'malo više od autograma', što oni uradi, na moju sreću.
Neko vreme kasnije (ili pak ranije? davno je bilo...), Bale mi je rekao da prave band sa Andrlom kao pevačem, koji će se zvati Imperium of Jazz.
Sećam se Baletovih reči: 'Andrla ne može ni 'kao slučajno' da utrefi ni jedan ton jer nema sluha, sve je falš non-stop ali tako dobro zvuči jer on urla sve vreme! Svi sviramo šta nam padne napamet u trenutku i fenomenalno je!'.
Ja: 'A...kako...? Svirate Jazz...?
Bale: 'Ma jok! Muzika nije prošla pored jazz-a!'.
Baš tako je i zvučala Anđelija.
Bale ubrzo nakon toga odlazi u US. Sa njim sam izgubila svaki kontakt, uzvratio mi je pozdrav jednom preko pisma zajedničkoj prijateljici Mini. Bale teško da čita ovaj blog...ako ipak Da (u šta teško sumnjam), pozz za njega rečima: 'Bale, ona tvoja bivša Yamaha SY22 je i dalje kod mene, i radi'.
Nakon nekog vremena i već prvih nastupa, srela sam Andrlu opet u Studiju 24 i pitala ga o planovima za Imperium of Jazz, da li se čuje sa Baletom? Rekao mi je da Bale pokušava da izda CD u US-u.
Tada sam ga poslednji put videla. Uskoro posle toga, otišla sam iz Novog Sada i sve ređe svraćala.
Danas sam tražila neke podatke o Andrlu i pronađem da je 2005. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći u Mađarskoj, vraćajući se iz NS za Beč...
Delim sa svima vama pesmu/autogram koju sam dobila oko 3am na katolički Božić (tada nam to nije bilo važno), daleke 1991. godine.
(klik na sliku da biste je videli bolje)
ps. Za one koji ne znaju opus, nudim jednu od pesama Branka Andrića - Andrla.
KIŠARSKI MOSTAR
Kruške i kajsije u mojoj glavi se motaju kao misli
Kad bih znao ko je sada vata ukokao bih mu brata
ukokao bih mu brata
Ona se zvala Mračnjana i pitala me je da li znam
Rilkea na hrvatskom
ili ne znam
Rekao sam joj da možda znam a možda i ne znam
Nikada nisam čitao Rilkea na hrvatskom
Ko mu šmirgla uši
Sve me je pitala mrzi me da nabrajam
Igrali smo se vije
ja sam trčao na most a ona je trčala ispod mosta
Rekla je da može da me namiriše na pedeset metara
čak i ako bih se prethodno oprao sa pola metra vode
Tražio sam od nje da mi da
Ona nije htela da mi da a možda je i htela
to je uostalom njena lična stvar
Daj mi rekao sam ja
Šta da ti dam rekla je ona
Daj mi ono rekao sam ja
Koje ono rekla je ona
Pa ono rekao sam ja
A ono rekla je ona
Daj mi rekao sam ja i tako ćeš nekome dati
I ti si mi neki faktor pa da tebi dam rekla je ona
More drmnuću ja tebi šljagu rekao sam ja
A nad Mostarom su padale neke plave kiše
Posle sam se ja izmigoljio iz Mostara
otfurao sam
Da li mi je dala pitate se Vi
Što se mene tiče ne znam ni ja sam da li mi je dala ili ne
Možda mi je dala a možda i ne
i ako mi je dala
i tako sada ne bih imao od toga nikakve koristi
a možda bih i imao
Vi svakako ne bi imali
daklem da završimo
Kad bi znao ko se sada sa njom mota pričvrljio bih toga skota
pričvrljio bih toga skota
Kad bi znao ko se sve sa njom ljubio čitavo bih to društvo ubio
čitavo bih to društvo ubio
Branko Andrić - Andrla