Čitam zadnjih dana dosta tekstova o putovanjima u Lijepu moju, o krstarenju jedrenjakom, konobama…i tako…sve mi nekako dosadno. Kao domàća cura, osjećam moralnu obavezu da vas provedem nekim možda medijski malo manje zastupljenim dijelovima. Primijetit ćete akcente prilikom prvog spominjanja nekih imena ili pojmova. Ne znam za one duge, uzlazne ili silazne. Meni su svi kratki i isti.
Rovìnj, Porèč, Pula, Fažàna, Novigrad, Vrsàr, Rabac, Labin…svakog nešto veže za određeno mjesto, no ako se uputite u Istru ovih dana ili…nekad u budućnosti, ne zaboravite posjetiti unutrašnjost. Ne zaboravite da Istra ne nosi naziv Magične zemlje zbog obale, nego upravo zbog čarobnih brežuljaka koji se skrivaju unutar špicastog poluotoka.
Ako ste na ljetovanju na zapadnoj obali, recimo da su tu poprilično razvikane destinacije, uputite se na staru cestu Pula - Trst i krenite na sjever. Ako vam je to previše zavojito i više vam se sviđa novoizgrađeni ipsilon (a koja je to tek pljačka!), siđite odatle najkasnije kod Buja. Ne bi bilo loše da siđete ranije, kod Višnjàna i posjetite zvjezdarnicu. Idealno bi bilo kad bi iz Višnjana krenuli za Vižinàdu, odakle puca pogled na dolinu Mirne.
Mirna je jedna od triju rijeka u Istri (Raša i Dragònja su druge dvije) na koju smo nevjerojatno ponosni pogotovo jer je nekad u davnini bila plovna, tako da nismo zamjerili gospođi koja je svojevremeno došla iz Rusije i, nakon što smo prošli dolinu, začuđeno upitala - a gdje je rijeka? Pa dobro, neke rijeke su više ovako…kanali…a ova izvire na sjajnom mjestu – Kotli, dok joj je ušće u nedalekoj Tarskoj vali između Novigrada i Poreča.
Iz Vižinade se po nevjerojatno zavojitoj cesti spuštate u dolinu. S desne strane ćete vidjeti Motovùn, a s lijeve Grožnjàn. Spustite se na Ponteportòn. To je sićušan most na spomenutoj rijeci Mirni odakle možete skrenuti desno prema Buzeštini ili produžiti prema Bujštini.
Za početak skrećemo desno.
Proći ćete Livàde (gdje je poznati, s pravom razvikani tartufar Zigante) i Istarske toplice (nemam pojma što tamo ima – još nisam trebala usluge). S lijeve strane će vam cijelo vrijeme biti Motovunska šuma – glavni izvor tartufa (koja se izgleda ima sjeći da bi se gradili golf tereni za „odabrane“).
Nastavite cestom preko Buzèta (možda netko želi probati pivo u pivovari?) do Roča.
Roč je bio sjedište glagoljaša, gdje su svojevremeno „operirali“ Ćiril i Metod, a gdje se danas, osim srednjevjekovnih zidina, nekoliko crkvica, uklesanih natpisa na glagoljici i kamene harmonike - popularne „trieštine“, nalazi i spomenik Jurju Žaknu – čovjeku koji je navijestio tiskanje prve knjige u 15. stoljeću. . Od Roča nastavite za Hum. Uz cestu se nalazi spomenik glagoljici – Aleja glagoljaša, podignuta 1977. godine.
Aleja je dugačka svojih 7 km i sadrži nekoliko spomenika:
Stup Čakavskog sabora: obilježje u obliku glagoljskog slova S koje simbolizira prvo slavensko pismo i početke slavenske pismenosti.
Stol Ćirila i Metoda: naziv je zapisan i na obodu stola latinicom, ćirilicom i glagoljicom. Pored Stola stoje dva čempresa koja simboliziraju Svetu braću Ćirila i Metoda.
Sijelo Klimenta Ohridskog posvećeno je Klimentu Ohridskom, najzaslužnijem učeniku i sljedbeniku Ćirila i Metoda koji je ujedno bio i osnivač slavenskog sveučilišta, škole u Ohridu.
Glagoljski lapidarij: u mjestu Brnobići, točno ispred Crkvice Gospe od Snijega, u zid su ugrađena glagoljska znamenja koja predstavljaju glagoljske natpise iz Istre, Kvarnerskih otoka i Dalmacije.
Klanac hrvatskog Lucidara: suhozid u obliku planine Učke, na vrhu je kamen koji simbolizira oblak nad Učkom. Obilježje je posvećeno hrvatskom Lucidaru srednjovjekovnoj enciklopediji kojom su se služili glagoljaši.
Vidikovac Grgura Ninskog: kameni blok na kojem je uklesana abeceda latinskim, ćiriličnim i glagoljskim pismom. Ideja je bila da posjetitelj lakše nauči glagoljicu iz pisma koje mu je poznato. Uspon Istarskog razvoda: Istarski razvod je skup isprava iz XIII. i XIV. st. o razgraničenju posjeda feudalnih gospodara Istre: akvilejskog patrijarhata, Pazinske knežije i Venecije. Isprave su bile pisane latinskim, njemačkim i hrvatskim jezikom, a sačuvan je prijepis na hrvatskom jeziku kojeg je sastavio pop glagoljaš Mikula Gologorički.
Iz kamenih blokova isklesanih u obliku glagoljskih slova, a može se iščitati naziv Istarski razvod.
Zid hrvatskih protestanata i heretika: kameni zid u čijoj je sredini u kamenom bloku uklesano glagoljsko slovo S, a u njegovom gornjem dijelu upisana imena poznatijih hrvatskih protestanata i heretika. U zid je također ugrađeno sedam kamenih ploča s citatima iz njihovih djela.
Odmorište žakna Jurja: obilježje posvećeno već spomenutom Jurju žaknu. Iz sedam kamenih ploča iščitava se njegovo ime.
Spomenik otporu i slobodi: spomen obilježje koje se nalazi na samom ulazu u Hum. Sastoji se od tri kamena bloka jedan na drugom. Svaki blok simbolizira jedno povijesno razdoblje: stari vijek, srednji vijek i novi vijek, a zajedno simboliziraju otpor žitelja Humštine i vječitu težnju za mirom i slobodom.
Vrata Huma bakrena vrata s rukohvatima u obliku volovskih rogova s riječima dobrodošlice i kalendarom - prizorima iz seoskog života.
Hum je najmanji grad na svijetu, nekadašnji centar glagoljaša koji danas broji dvadesetak stanovnika. Predahnite u Humskoj konobi. Probajte domaću bisku.
Znam podosta ljudi koji na putu s kontinenta, umjesto prema moru, nakon Rijeke i tunela Učke, skrenu cestom prema Buzetu i prvo ritualno odu u Hum na rakiju.
Vjerujem da postoji razlog.
U slijedećem nastavku o Bujštini.