Crveno
****
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
Pero Zubac
"Poveriću ti jednu tajnu
Vreme si ti
Vreme je žena Ono oseća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge као kad se haljina raširi
Vreme je kao kosa beskrajn
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osetim stranom
Da bežiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom veku
Bože moj kako su reči teške A ustvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
I ako ti ne dišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja."
Luis Aragon ( "bezimena")
"celu noć je curila
krv
dok sam ljuštio
zidove
bez
noktiju
...grebem i proći ću i
doći ću ti
U snu
i
spustiću ti
na grudi
šećernu
jabuku
********
iza
slomljenog okna
umivaonika
samo se nazirao
okopneli sneg
ništa nije padalo
kao kad sam ti kupovao
vrelo kestenje
u nekim novinama
koje i nisi volela
samo sam hteo da kažem
nešto jako romantično
nešto kao
činiš
prelepe stvari
povređenom
i
prerano razočaranom čoveku
koji se nada
subotnjem vinu
i
piše
ovako
kao sada
da bi ti uzvratio"
"mm"
----
....i bilo je nešto u tim
očima u kojima sam se ogledao
želje,
ili mi se samo tako činilo
možda sam samo želeo da bude tako
i bilo je nečega što nisam razumeo , ali nije ni bilo važno
dani od snova
kako drugačije da ih nazovem
da mogu ....da imam neku snagu
neke pesme bi zabranio da se...
...... spalio bi ih
... zaboravio
znam da nisam smeo da slušam
sve odjednom postane drugačije
sve dobija neku drugu formu, drugo obličje
gledaš, a ne vidiš
osetiš nešto što ti
iako ne vidiš
čudno
uzvraća udarcem
ima li nešto iskrenije i tužnije od „romanse "
kada dolazi iz srca
prokleto i užasno boli
... svako valjda ima nešto ili negde gde padne
onako iz nevezanog
zašto bi bio izuzetak
«......
dva plaaaava oka...»
kako lako može da te polomi
tako jednostavna
oduva kao česticu
nisi ni svestan,
znaš tek kada počne da zavija
tu unutra
...ne nije potrebno neko veliko umeće , neke velike reči
dovoljno je
Samo par tonova
pa da te odnese i ...
Video sam je opet, pomislim» Bože kako je lepa, a srce lupa 120, 130/min..
Aritmija ,ko zna...i sakrio se da ne vidi ...kukavica je..ga...bolje je tako
Da li je videla__
,...
... zanosno njiše kukovima dok mi prelazi iz jedne u drugu dimenziju
zna da je gutam očima ...kurva ...
Razvratna ....centrifugalna ....
R-OH... je spas .... centripetalna...
..noću dok mi pije krv ...
... R-OH je ključ...
da..
ti vladaš
svi su ovde okovani ...
primorani su da rade za tebe
bili bi uništeni inače
znali su to
ja sam samo senka
najgoreg dela
tvog samoljublja
i
ovde sam da porobljavam
u tvoje ime
iako se samo nekolicina seća
kad smo krenuli
..R-OH..je ulaz ..i izlaz
iz...
da li si ikada bila moja ,
kada bih samo znao ...
"mm"
i...
„
"Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više."
i...."
"Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova."
Miloš Crnjanski
„Još ideš, koračaš, i koraci se zovu tako: koraci, ali osećaš da nije daleko mesto na kome ćeš stati.
Ono neće imati imena ni značenja, jer tu ćeš stajati i hodati isto, kao što su i svi predmeti i oblici oko tebe odavno najpre izmenjali a zatim posve izgubili imena..
Vidiš jasno da je sve na svetu što postoji , što nije moglo biti i što bi još moglo da bude - pitanje visine temperature.
Promene koje nastaju borbi između toplog i hladnog i kraća ili duža zatišja te borbe , to je područje i našeg postanka, razvitka i iščezavanja.
Ostvaruje se ono što si oduvek želeo, oslobađaš se uspomena. Nema sećanja , ali isto tako nema nikog tome da se raduje.
Nema ni straha, ni iščekivanja.
Amputirana su čitava područja našeg života.
Da to je to!"
Ivo Andrić