U detinjstvu sam, sedam godina zaredom, letovala u Supetru na Braču. Privatni smeštaj, ishrana u restoranu, masline, cveće, zrikavci, mini golf, plaža, svako veče sladoled, bioskop i nešto kao luna park - bez autića, balerina i sl. Samo razni aparati: ono za hvatanje lutkica i cigareta, neka košarka, pa ono što guraš u rupu preko puta (mora da postoji i zvanično ime za svaku skalameriju, ali kod mene je to - ono za ono:), ogromni džuboks (hitovi - Born to be wild i D.I.S.C.O, za svakog ponešto!) i prva video igra - onaj rudimentarni tenis, dve crtice i loptica, pa ko kome ubaci...Heh, već tada se videlo da od mene nikakva igračica video igara neće postati. Šta ću kad imam reflekse i koordinaciju pijanog lenjivca!
U osnovnoj školi su se pojavili prvi Tetrisi, a bogati rodjaci su iz inostranstva dovlačili video igrice u malom formatu. Opet neke refleksne, arkadne varijante...Dakle, smrt za Bocvenu. Nije ni čudo što me pojava kompjutera ostavila potpuno ravnodušnom. Ma ni simulacije vožnje mi nisu dobro išle...tužna priča!
Cvexkeks, preuzmi. Ne zaboravite da je svaki izbor subjektivna stvar. Ovako smo mi porasli. Vi dopišite svoju verziju...
Commodore 64
Ne sećam se baš najbolje, ali bilo je mnogo vožnji koje se igraju na podeljenom ekranu, zabava za celo društvo. (Bocvena - Tada se nismo kretali u istom društvu:)
Amiga
Secret of the Monkey Island - čudo šta je moglo da stane na cirka tri flopija, sati i sati rešavanja zagonetki, borba psovkama, gumeno pile, grog koji topi staklo, piratski duh i glavni junak koji je pirate wannabe. Naravno, smešno, smešno, smešno. (Bocvena - Doživeh prosvetljenje! Postoji igrica koju mogu i ja da igram, jupi!)
Sensible soccer - majka svih fudbala na kompu. (Bocvena - Kamen spoticanja u našoj vezi koji će kad tad dovesti do razvoda!)
PC
Duke Nukem - panduri su svinje, bacač raketa razvaljuje, eto radosti.
Quake - razlog da se pređe sa Amige na ružnu spravu zvanu PC.
Half life - najbolja igra svih vremena! Igra sa akcijom, SF pričom, vanzemaljcima, inteligentnim marincima, neverovatnim obrtima i tajanstvenim čovekom u crnom odelu koji kao da je izašao iz X files serije.
Far cry - neviđena grafika, pametni protivnici, ogroman prostor, ostrva, šume i more, velika zavera zlog naučnika i devojka za glavnog junaka. Očajan film.
Medal of Honor - bolji od svih Call of duty, WW2 u najboljem izdanju, fale samo Bata, Smoki i Tihi za kompletan doživljaj.
Pro evolution soccer - dugo su me lomili da uzmem džojstik u ruke (WASD i miš su zakon), ali kad sam probao, povratka više nije bilo. Sad bi mi to bio najvažniji razlog za nadogradnju računara. (Bocvena - Nadogradnja računara?! Opet?! A novi trosed?!)
Syberia I i II - prelepa priča, uhvati te i ne pušta. 'Ladno film može da se napravi, samo da ga ne dobije Kusturica. (Bocvena - Zahvaljujući ovoj igrici meni se otvorio svet avantura: nema pucačine, nema komplikovanih komandi, samo click and point i mozganje...pa ako nisi uzeo ključić na prvom nivou, žao nas je! Igrali smo je posebno, danima, pa kad se jedno zaglavi, drugo uskače. Jbg, svako ima svoje perverzije:)
Dragon age - prvi RPG koji sam odigrao od početka do kraja i nije mi bio dosadan, šta više mačevi i magija su me totalno uvukli u priču. Čak sam i muziku skinuo.
Bioshock - još jedno remek delo, kao stvoreno za film, jedan od razloga što igre nisu igrice već umetnost. (Bocvena - Ah, onaj Kuzmanović iz Sveta kompjutera bi bio ponosan na ovu izjavu:)
U poslednje vreme...
Urban terror - online pucačina u kojoj me devetogodišnjaci uglavnom masakriraju, a ja nikako da skapiram da je od taktike bitniji refleks i prvi metak u glavu.
World of Padmen - urnebesna online pucačina, koju obožavam da igram sa ćerom i za koju važi isto što i za Urban terror (munje, gromovi, lobanje i slični smajliji). (Bocvena - Padovanje je trenutno omiljena zabava u kući...svima osim meni, naravno. Nadja je profi, razbija ove po netu, a i tatu po kući. Ogi samo urla - Evo ga Imperijus!!!! Mislim da ću uskoro potražiti stručnu pomoć i organizovati intervenciju, sve bolesti zavisnosti su iste:)
Inače, ja sam otkrila Big Fish Games i navukla se na igrice za decu do 12 godina - kombinacija puzzle, hidden objects i avanture (opet onaj ključić na prvom nivou koji će zatrebati na petnaestom!) Neverovatno oslobadjaju od stresa, jedino što su gutači vremena. Nisam jedna od onih koji veruju da svo zlo kod dece dolazi od video igara, ali nisam ni neko ko shvata opsednutost istima. Danas postoji zaista mnogo poučnih i obrazovnih igrica za decu. Ako već provode vreme za računarom, trudimo se da ih usmerimo na njih. Ipak, više sam za varijantu - evo ti lopta, begaj napolje! Muž me sabotira:)
Ne igramo strategije i igre tipa The Sims i Second Life...Ma čitav kvazi profil možeš da napraviš o čoveku po tipu igrica koje bira!
Hm, a koju igru vi igrate?