da krenemo od početka: ministar bivši, poslanik budući je rekao da je vlada puna poltrona i da se odluke donose na drugom mestu. to je kap koja je (zvanično) prelila čašu. ministar prvi je (figurativno) lupio šakom u sto i rekao - dosta.
predstava je počela. rekonstrukcija nekonstruisanog.
kao i svaka loša predstava i ova se igrala iza kulisa. ko je s kim i kako pregovarao ostalo je nejasno. projektni zadatak je izgleda bio - što manje promeniti a pravilo da svaka partija samostalno caruje u svom resoru je zadržano.
dinkićeva interesna grupa ni u kom slučaju nije pristala da joj se smanji uticaj na privredu (mada su pljuštale ostavke iz duboko ličnih (tomica večiti - kad će ponovo za ministra), moralnih (kalanović na ivici suza - "ja s dinkićem radim 10 godina pa valjda ga ja znam") i pragmatičnih razloga.
ostale stranke su se našle u nebranom grožđu da rekonstrukcije i spajanja vrše unutar sopstvenog atara (pa je tako postojala i verovatnoća da se spoje i ministarstva obrazovanja i unutrašnjih poslova). nije da ih žalim - sami su hteli dinkića za partnera a ni sad ne umeju da ga se otresu (vlast je čudna droga).
posledice "rekonstrukcije" se sa aspekta dinkićeve interesne grupacije (sada poznatije kao ups) su mizerno pozitivne (pojačana je pozicija lajanja sa strane kako vlast ništa ne valja a zadržane su sve poluge moći nad onemoćalom (nepostojećom?) srpskom privredom).
mastodont ministarstvo (privrede, regionalnog razvoja, turizma i međunarodne trgovine) uzima (po navodima medija) dosadašnji državni sekretar ćirić. pitanje je: da li će ćirić samostalno donositi odluke ili će biti poltron na koga će uticati centri moći van vlade? (izraz poltron koristim zbog dinkića razume se).
ako je ovo drugo kako će dinkić biti zadovoljan? (da li to znači da njemu samo poltronstvo nije smetalo već je imao zameke na određene poltrone koje je bio rad da zameni svojim?)
a ako je ovo prvo i ako je prvo i ako ćirić bude samostalan - da li ima ikog ko će poverovati da će dinkić biti zadovoljan?