Ovaj tekst je napisala moja prijateljica Mozaik specijalno za ovaj blog:
Iako je najavljeno u naslovu, u ovom blogu se nećemo baviti srpskim predizbornim plakatima, a imalo bi se svašta reći (čudi vas da neko nešto obeća u naslovu, a posle ne ispuni??!?!).
Neki slogani su ipak nezaboravni: Srbija se gradi, Dela govore (!?!?!?), Porodica je snaga Srbije... Svi kandidati su lepi i nasmejani na plakatima (za neke sam sigurna da su ih nasmejali fotošopom, jer ih nikad nisam videla u nasmejanom izdanju ni na TV-u ni u novinama...), svi puno obećavaju, izgledaju mlađe i lepše nego u prirodi, pozivaju se na prošlost i budućnost... Kampanje podržavaju pesnici, glumci, pevači, muzikanti... Kao i u svetu, nista novo od kapom nebeskom. Dakle, nećemo o Srbiji, iako smo obećali. O Srbiji sve znate, a naročito o neispunjenim obećanjima.
Reći ćemo nešto o francuskom postizbornom cirkusu (mozda i o tome sve znate?). I tu su predizborni plakati bili nezaboravni. Slogan kandidata Sarkozija je bio: Zajedno sve postaje moguće. Primećeno je da su iza njegove fotografije bila polja (a on je na slici sasvim sam). Onako baš prazno i potpuno u kontradikciji sa sloganom.
Bilo kako bilo, slogan je prošao i Francuska je izabrala ambicioznog sina mađarskog emigranta. Briljantna inteligencija, odličan govornik. Vuče neke komplekse iz detinjstva (da li sam već napomenula da je sin mađarskog emigranta?), nije naročito visok, hiperaktivan je, druži se sa svima koji imaju bilo kakvu moć u Francuskoj, sa svima je na ti, na pitanja novinara odgovara kao da je partner u McKinsey-ju, ima izvanredan analitički duh. Ma impresivan na svaki način... Obožava svoju ženu Sesiliju. Interesantna je priča kako su se upoznali. Nikola je bio gradonačelnik prestižne pariske opštine Neuilly. Kao gradonačelnik je venčao Sesliju sa njenim prvim mužem. Tokom ceremonije je shvatio da je ona u stvari žena njegovog života. Nekoliko godina kasnije, Nikola i Sesilija su se venčali i proveli 18 godina zajedno.
Sesilija ga je napustila dve godine pre izbora jer se ludo zaljubila u drugog, ali mu se vratila posle 9 meseci i kao sve je u redu. Paris Match je objavio sliku Sesilije i njenog ljubavnika na naslovnoj strani i glavni urednik je odmah bio smenjen. Od tada svi glavni urednici štampaju samo ono što znaju da će se Nikoli svideti, a ako želite da saznate nesto o francuskoj politici (što bi se moglo i ne svideti Nikoli) onda čitate engleske novine.
Posle svečane inauguracije i par meseci izigravanja srećnog predsedničkog braka, puca vest u medijima: Nicolas i Sesilija se razvode. Čak i ptice su znale da je njihov brak nefunkcionalan, gomila novina je publikovala fotografiju na kojem ga ona grdi posle predsedničkih izbora, svi su znali da je njena prehlada zbog koje nije išla na večeru sa Bušovima bila laž... Nicolas je samo jednom izjavio da sve ide po planu, ali da ga jedino brine Sesilija. Totalno je nepredvidiva... Bilo kako bilo, taj razvod nikog nije iznenadio. Jedino su birači bili iznenađeni činjenicom da mediji počinju više da se bave pitanjem: da li je Sesilija trenutno u Ženevi ili u Jelisejskoj palati, nego pitanjima države i ekonomije. Ali, to je bio samo poćetak...
Od pre par nedelja znamo da je Nikola zaljubljen i da mu je srce osvojila Karla Bruni, prelepa manekenka koja je već zavela nekoliko poznatih muškaraca (Erik Clapton, Mick Jagger, Laurent Fabius,...). Reputacija joj je da muskarce troši kao čarape i da je veoma sklona izlaženju (da li samo izlaženju?) sa više muškaraca u istom trenutku (ponekad smuva oca i sina zajedno...). Svi francuski mediji se bave iskljucivo ljubavnom romansom predsednika republike, štampaju izjave Karline mame o mogućem venčanju, srećni par provodi božnicni odmor u Egiptu (svaka sličnost sa Miteranom je slučajna), štampaju se knjige o Karli, svi članovi Karline porodice putuju sa predsednikom na zvanična putovanja (sin, mama,...). U protivničkom logoru, jedna Sesilijina prijateljica je upravo izdala knjigu u kojoj Sesilija otkriva detalje svoje veze sa Nikolom (stipsa, ženskaroš, bezosećajan, ne voli ni svoju sopstvenu decu, ima probleme u ponašanju...).
Sve ovo je veliki pomak u odnosu na prethodne francuske predsednike. Miteran i Širak su svoje privatne živote držali pod velom tajne i niko se nije interesovao ni za Miteranovu bigamiju, ni za Širakove osvajačke ljubavne afere (zvali su ga 15minuta sa sve tuširanjem).
Pomak je toliko veliki da u ovom trenutku, francuski politički i medijski život sve više liči na vodvilj (pokušavam da ne kazem reč cirkus! ali to je ono što mislim) u kome se biračima servira poplava fotografija i bezvezarija o predsednikovom privatnom životu, a i njemu se daje prostor da leci svoje komplekse nekim izjavama tipa da to sto Karla voli da ima više muškaraca odjednom, da i on voli vise žena odjednom i čak je napomenuo neka imena... U toj priči, birači nemaju nikakvo mesto. Predsednik nameće medijske teme koje se serviraju francuskom narodu kojeg interesuje kako i kada će predsednik najzad početi da rešava njihove probleme.
Ako razumete francuski, pogledajte vesti predsednikov odgovor novinarima na pitanja koja se tiču njegovog privatnog života... Veoma poučno.
Mozaik,
16. januar 2008.