Osamdesetosam godina pozivio je Kurt Waldheim prije nego se pridruzio mnogim drugim svjetskim vodjama koje su zivjele priblizan, mozda kraci, rijetki i duzi zivot. Ovaj covjek za mene predstavlja olicenje mnogih stvari u svijetu, prvenstveno hipokriziju vlasti, potom svjetsku krovnu organizaciju ciji celni covjek nije mogao biti bolje odabran. Neutralna Austrija, neki naivci je nazivaju prvom zrtvom nacizma [Her Bokerer (ako se dobro sjecam) je (preko 20 godina star) film koji takvi trebaju pogledati ako im je vec lijeno stosta procitati], uredna proslost u drzavnom servisu takve zemlje, ratna istorija koja je pokazala da je poslusan, a cini se i njen dio koji je pokazao da je znao za ratne zlocine ucinile su ga idealnim generalnim sekretarom UN-a. Teorije zavjere kazu da ga je to napravilo poslusnim prema onim koji su znali za njegovu ulogu u grupi armija E, zapadnoj Bosni i Grckoj. Medjutim nije sve tako tajnovito bilo za one koji su htjeli da znaju. Jos je 1947. godine njegovo ime stavljeno na listu potencijalnih zlocinaca u Jugoslaviji. Ali ostavimo se ovdje Waldheima licno, pogledajmo paradigmu svjetskih odnosa. Zemlja u kojoj je on mogao biti predsjednik kasnije je izabrala u vladu Heiderovu partiju. Konzistentnost je prisutna. Zemlja u kojoj je Milosevic bio predsjednik, kasnije ima Kostunicu za (dozivotnog) premijera. Istorijske nepravde su velike i na zalost ceste. Austrijanci su protiv svoje volje dobili nacionalnu drzavu nakon Prvog svjetskog rata. Zapravo dio Njemaca nastanjen u Austriji ju je dobio. Vremenom su postali Austrijanci. Pocetkom Drugog svjetskog rata, ocito je, jos uvijek su bili Njemci i jedva su docekali ulazak nacista da im se pridruze. Waldheim se nije pridruzio vec ozenio u takvu porodicu. Jevreji su strahovito nastradali u tom dijelu Evrope da bi na kraju rata Austrija bila proglasena neutralnom kao da nisu i oni bili krivi kao i Njemci. Jevreja skoro da nije bilo vise tamo. Data im je teritroija u Palestini a ‘juznim Njemcima' neutralna drzava Austrija. Neka Pravda bi Palestinu dala ljudima koji tamo zive, Arapima dakle (s tim da moraju dopustiti i drugima da zive tamo ako zele) a ne potomcima ljudi koji su tamo zivjeli prije mnogo vijekova. Austriju su mogli dati Jevrejima koji su svakako zivjeli u Evropi, masovno stradali u nekoliko navrata i ostali jedni od rijetkih vecih nacija bez nacionalne drzave u Evropi. Sta s Austrijancima? Pa, koji su zeljeli zivjeti s drugim nacijama i imali cistu savjest o sopstvenoj ulozi u ratu, ne bi bio problem nastaviti zivjeti kao i prije. Oni kojima je osnovno bilo osjecanje pripadnosti Njemackoj omoguciti da to i ucine preseljenjem ako vec tako zele. Ne bi bilo problema u Palestini kao danas, Libanon bi bio drugaciji, sve bi bilo razlicito. Waldheim bi sigurno preselio s porodicom u Njemacku gdje takvi nisu mogli postati predsjednici ili premijeri. Richard von Weizsäcker se izvinuo zbog sopstvene ratne proslosti. Pokajao. To je veliko. Nabacao sam ovdje razlicite teme i sve se svodi na neku pravdu/nepravdu. Kome dati drzavu, ko je zasluzuje i kako?