8. aprila 1994. godine u svom stanu u Trećem bulevaru broj 118 u Novom Beogradu pronađena je mrtva Radislava Dada Vujasinović, novinarka lista Duga. Kao zvaničan uzrok smrti tadašnje vlasti navele su samoubistvo.
Sumnju u zvaničnu verziju uzroka smrti Dadine smrti prva je izrazila njena porodica pošto su na mestu Dadine smrti pronađeni tragovi uzoraka krvi dve različite krvne grupe što je pouzdano utvrdila i sudski veštak Mirjana Štajner. Navedene sumnje potvrđuju i nalazi veštačenja po kojima je Dadino ubijeno telo bilo pomerano... Porodica Vujasinović još 1994. godine Okružnom javnom tužilaštvu dostavila je izveštaj stručnjaka za sudsku medicinu Rastislava Lazarevića i balističara Zorana Jovanovića, prema kojima Dada Vujasinović nije mogla sama sebi da nanese smrtne povrede od kojih je izgubila život.
U više navrata advokati porodice Vujasinović nudili su dokaze da je ubistvo namerno zataškavno. U večeri ubistva iz još uvek neobjašnjivih razloga policija nije uzela otiske prstiju s lovačke puške iz koje je pucano, kao ni pramenove iščupane kose nađene pored njenog tela. Takođe na njenim rukama i telu nisu pronađeni tragovi barutnih čestica (Ako neko izvrši samoubistvo tako što sebi iz puške puca ispod leve dojke, moraju da ostanu tragovi barutnih čestica na telu i oko rane. Da je zvanični izveštaj tačan, te čestice bi se nalazile na tim mestima, Miroslav Todorović, sudija Okružnog suda). Odeća u kojoj je Dada ubijena je uništena, takođe ne postoji ni zapisnik o iznetim stvarima iz njenog stana ─ mada su Dadini roditelji primetili nestanak zelene fascikle i audio-kasete koju je Dada uvek nosila sa sobom.
Dada Vujasinović jedna je od prvih novinarki koja je, između ostalih, pisala o licima sa kriminlnom prošlošću koja su tih godina bila preseljena na ratišta - nazivajući ih njihovim pravim imenima. Takođe, pisala je o policajcima i kriminalcima u parlamentu, o Arkanu, Mladiću, Karadžiću, Perišiću, visokim oficirima tadašnje JNA i mafijašima... Jedan od svojih poslednjih tekstova Dada Vujasinović “posvetila” je Željku Ražnatoviću Arkanu.
Iako je tokom akcije Sablja Sablja, nakon hapšenja članova bande Željka Maksimovića Make, koja je u prvoj polovini devedesetih počinila najviše zločina po nalogu tadašnjeg šefa DB Jovice Stanišića, utvrđene mnoge činjenice vezane za ovaj slučaj.
Uprkos navedenim činjenicama, ubistvo Dade Vujasinović do danas je ostalo nerasvetljeno. 11.aprila 1999. godine ispred ulaza zgrade u Lole Ribara 35 (Beograd) u kojoj je stanovao ubijen je novinar Slavko Ćuruvija, urednik i vlasnik nezavisnih listova Evropljanin i Dnevni telegraf.
Samo par dana pre ubistva, 7.aprila 1999. godine u režimskoj Politici ekspres objavljen je tekst Miroslava Markovića Ćuruvija dočekao bombe koji je predstavljao direktan poziv na Ćuruvijin linč. U navedenom tekstu, na osnovu razgovora novinara Ekspresa s Mirjanom Marković, Slavko Ćuruvija optužen je za izdaju (očekivanje i prizivanje NATO bombardovanja Srbije), uz napomenu da ista neće biti zaboravljena.
Slavko Ćuruvija likvidiran je hicima ispaljenim s leđa, u trenutku kada su on i njegova supruga Branka Prpa ulazili u haustor zgrade u kojoj su stanovali.
Dokazano je da je Slavko Ćuruvija u samom danu ubistva ali i u mesecima koji su mu prethodili bio intenzivno praćen od strane operativaca Službe državne bezbednosti Srbije! Istraga o Ćuruvijinom ubistvu došla je čak i do službene beleške pripadnika beogradskog centra DB, u kojoj je navedena tačna satnica Ćuruvijinog kretanja na sam dan ubistva. Policiji su poznata imena ljudi koji su bili zaduženi za njegovo praćenje, kao i onih koji su se zatekli u blizini mesta zločina...
Nalogodavci i izvršioci ubistva Slavka Ćuruvije do danas nisu otkriveni.
Uprkos navedenim činjenicama, ubistvo Slavka Ćuruvije do danas je ostalo nerasvetljeno.11. juna 2001.godine u ulazu zgrade u kojoj je stanovao, u ulici Branka Radičevića u Jagodini, ubijen je Milan Pantić dugogodišnji dopisnik Večernjih novosti iz Pomoravlja.
Milan Pantić ubijen je s leđa, udarcem tupog predmeta u temeni deo glave. Slomljenog vrata, u lokvi krvi, u ulazu zgrade pronašli su ga stanari. Kao novinar, Pantić je ostao poznat po bavljenju temama iz oblasti opšteg i privrednog kriminala, uglavnom o pozadini privatizacija preduzeća u jagodinskoj opštini (Jagodinske pivare, Konfekcije Resava, AIK-a), ali tekstovima o brojnim ubistvima.
U mesecima koji su prethodili njegovoj likvidaciji ovaj novinar dobijao je brojne pretnje. U jagodinskom SUP-u potvrdili su da se u danima koji su prethodili ubistvu nekolicina nepoznatih lica vrzmala oko zgrade u kojoj je stanovao. Pojedini radnici Službe državne bezbednosti u medijima su davali i izjave o tome kako znaju ko su Pantićeve ubice...
Govoreći o toku istrage Pantićevog ubistva, na pres konferenciji održanoj marta 2005.godine, Ministar policije Dragan Jočić izjavio je ovde reč o “sticaju okolnosti”, tj. kako Pantić nije trebao da bude ubijen nego samo zastrašen: Pantić je ubijen greškom onih koji su bili poslati da ga zaplaše..., rekao je tada Jočić, dodavši da nije u mogućnosti da precizira ko su izvršioci i nalogodavci zločina.
Uprkos navedenim činjenicama, ubistvo Milana Pantića do danas je ostalo nerasvetljeno.
5.aprila 2007.godine na sajtu pronacističke organizacije „Stormfront“ upućene su anonimne pretnje smrću novosadskom novinaru Dinku Gruhonjiću, šefu dopisništva agencije Beta za Vojvodinu i predsedniku Nezavisnog društva novinara Vojvodine.
Na forumu pomenutog sajta osvanula je nekolicina poziva na ubistvo Gruhonjića (Tog skota treba ubiti, ne diskutovati o njemu ili Dinko, znamo gde živiš)... Takođe, objavljeni su kompletni podaci o dosadašnjoj Gruhonjićevoj karijeri, uz pretnje da je pripadnicima ove organizacije poznata kućna adresa ovog novosadskog novinara čiju su sliku takođe postavili na svoj sajt.
Svega par meseci pre pretnji Gruhonjiću, na istom veb sajtu objavljena je i lista većine poznatih Jevreja u Srbiji (pored pojedinih imena stajale su i njihove kućne adrese).
Uprkos navedenim činjenicama, pretnje smrću Dinku Gruhonjiću do danas su ostale nerasvetljene.U noći između 13. i 14. aprila 2007.godine nepoznate osobe pokušale da ubiju novinara nedeljnika Vreme Dejana Anastasijevića, podmetnuvši na prozor spavaće sobe njegovog stana u beogradskom naselju Vračar dve ručne bombe M52/75 (poznatije kao kašikare) od kojih je jedna i eksplodirala. U trenutku napada Anastasijević je spavao, to jest nalazio se u stanu, baš kao i članovi njegove porodice.
Napad na Anastasijevića dovodi se u vezu sa njegovim gostovanjem u emisiji Kažiprst radija B92 u kojoj je komentarisao presudu Škorpionima u specijalnom sudu, Anastasijevićevim svedočenjem u Hagu na suđenju Slobodanu Miloševiću baš kao i seriji tekstova o organizovanom kriminalu i ratnim zločinima. U danima koji su prethodili pokušaju ubistva porodica Anastasijević dobijala je brojne preteće poruke.
Novinar Vremena Miloš Vasić tvrdi da je došao do informacija koje ukazuju na to da je Anastasijević "desetak dana pred eksploziju bio stavljen na nekakve mere, na neku obradu" od strane Službe državne bezbednosti.
U danu napada direktor policije Milorad Veljović izjavio da je u slučaju napada na Anastasijevića reč o pokušaju ubistva sa elementima terorizma. Samo par sati kasnije, rukovodstvo MUP-a smislilo je ideju o insceniranom napadu u kome je Anastasijević postao glavni osumnjičeni.
Dejan Anastasijević pokušaj vlastitog ubistva povezuje sa pokušajem zastrašivanja i likvidacije potencijalnih haških svedoka u procesu protiv Vojislava Šešelja i Jovice Stanišića.
Uprkos navedenim činjenicama, pokušaj ubistva Dejana Anastasijevića do danas je ostao nerasvetljen.