+YOUTUBE SNIMAK
Uprkos svim elementarnim nepogodama i preprekama u 18.30 stižem iz Beograda preko Male Krsne u Pančevo na promociju Peščanik FM10.
Na ulazu desetak policajaca, što u civilu što u uniformi. Vidim, biće možda frke. Vidim takođe, grupe ljudi unutra i spolja, čekaju da uđu. Nigde prepoznatljivih Naših i njihovih, nema na prvu nepristojinih ljudi - sve neki fini svet. Panično ulazim u salu i zauzimam prvo mesto u prvom redu prvi put u životu. Uvek sedim negde po sredini, al' računam - slikaću mobilnim telefonom, valja da budem blizu.
Posle 15 minuta, sala Studentskog u Pančevu puna do poslednjeg mesta. Ljudi stoje na balkonu i tamo gde je za stajanje bilo mesta. Puno. Muzika za đuskanje, svi se smeše, sevaju blicevi, kamere, novinari. Graja prestaje u trenutku kad ulaze Ceca 1, Biljana, Milutin Petrović i gospodin - domaćin, čije ime nisam zapamtio i kome se ovom prilikom izvinjavam (ja sam ipak bloger, nisam novinar). Za njima, nekako skromno, ide Srđa Popović koji odbija da se popne na scenu već improvizuje svoje sedište i seda na neku, usput pronađenu stolicu u publici. Promocija kreće. Ceca 2 već piše nešto iz prikrajka.
Okrećem se, u neverici, da pogledam kako se ljudi ponašaju i ima li sumnjivih. Nema. Kažem vam - sve neki fini svet. Iza mene ceo red žene, iza njih petorica momaka, iza njih dva bračna para i starija gospođa. Na balkonu mladići i devojke. Tu pored stoje neki u odelima i žutim džemperima na romboide, ozbiljni ljudi. Pored njih baka i deka sa drugaricom, i tako redom. Divno, mislim. Konačno će promocija (posle odvratnih iskustava u Aranđelovcu i Futogu) proći bez incidenata.
Promociju otvara Ceca 1. Nadovezuje se Biljana, za njom Milutin. Pričaju, mi slušamo, malo se nasmejemo, aplauz 1, aplauz 2, pitanje domaćina, odgovara Ceca 1, kaže Biljana, Milutin dopuni i prvi blok prođe za sekund. Počinje priča o Kosovu. Temu otvara Biljana, sa predlogom da Srđa Popović dođe na scenu i pridruži im se. On, čovek, odlučan da ostane u publici rezignirano se smeje i sedi na mestu. Aplauz publike, pa još jedan i tvrdo srce Srđe Popovića omekša pred ovim stimulansom i čovek se penje na scenu.
Seda pored njih, svi oduševljeni. Retko kad možemo da ga čujemo, pogotovu uživo. Vrlo razložno, argumentovano i potpuno jasno (kako samo Srđa zna) počinje priču o Kosovu, ali ne samo o tome. Posle desetominutnog monologa i očitog oduševljenja publike koje samo što nije nagradilo izlaganje gromoglasnim aplauzom, iz trećeg reda (dva reda iza mene) čuje se urlik one petorice naizgled pristojnih muškaraca koji prekidaju promociju rečima: «Dosta si pričao, sad malo mi.» «Sad mi da kažemo nečto posle ove tirade o kosovskim Albancima» «Sad ja da ti kažem šta mislim o njima koje ti braniš» i slično. U sali blagi šok. Svi smo iz publike iznenađeni ovom vikom jer ništa, ama baš ništa nije ukazivalo na to da su Naši (ili kako se već zovu) tu. Onda još veće iznenađenje. Biljana Srbljanović poznatija u narodu kao žena sa bodežom, uzima mikrofon i poput čoveka od 150 kila i 30 bokserskih titula iza sebe, preuzima glavnu reč. Počinje da, isprva uljudno objašnjava i obrazlaže, ali vidi da to neće proći kod onih koji su došli ne da razgovaraju već da izigravaju siledžije. Publika i ljudi na sceni u još većem šoku. Iz mikrofona urla žena terajući petoricu opasnih momaka napolje. «Ako nećeš da slušaš, izađi» «tako se ne brani Srbija» «Neću da te slušam, izađi».
Ostavlja mikrofon, izleće na proscenijum i urliče:
«'oćeš da se biješ, 'ajde, dođi, dođi - ja te se ne bojim, niko te se ovde ne boji».
Milutin Petrović silazi sa scene, prilazi momcima koji već crvene od blama, objašnjava da ovo nije njihova tribina, da mogu da postave pitanje sa drugima, ali da ne zastrašuju ljude svojim nastupom.
Ceca 1, pedagoški, objašnjava kroz mikrofon da je sve u redu, da ne prekidaju promociju, da će im biti omogućeno da pitaju javno štagod hoće, kad se promocija završi.
Ljudi iz publike, koje je Biljanina hrabra i iskrena reakcija podigla na noge, se komešaju i počinju da viču: «Napolje, napolje».
Ulazi policija, smiruje mladiće, oni sedaju i promocija se, kao, najnormalnije nastavlja.
Posle 5 minuta, Biljana prekida ovu potpuno neprirodnu situaciju gde mi «kao» sedimo i «kao» potpuno opušteno slušamo, a ustvari čekamo kad će kamenica da poleti iz publike nekome u glavu, ili nešto gore.
Uzima opet mikrofon i iznosi, pravo u glavu, kako se oseća. A osećala se, kao i svi mi, u najmanju ruku -- napeto -- zbog prisustva pomenutih. Naziva ih «klipanima», što njih posebno ljuti, i scena od malopre se ponavlja.
Ceca 2 izlazi na scenu, drži govor o promocijama i tribinama onih koji su došli da prekinu Peščanikovu, publika oslobađa očigledan stres uzvikujući «Napolje, napolje» i posle ponovne intervencije policije ovi izlaze napolje. Najureni i oterani. Baš kako treba. Da sam bio na njihovom mestu, bilo bi me preterano blam. Ništa nisu postigli sem što su se ponovo i opet i opet strašno izblamirali.
Ako su do sada uspevali da prekinu promocije, sada nisu i to zahvaljujući ljudima koji su organizovali promociju i nama koji smo, kao publika, došli.
Znači - treba pokazati zube. Kako je bilo očekivano, promocija se nastavila uz glavobolju svih prisutnih, mnoštvo aplauza govornicima i u dobrom raspoloženju, kako je i počela.
Na kraju, pitanja publike. Ljudi pitali sve i svašta, ovi odgovarali, svi smo se složili i u sjajnom raspoloženju uz adrenalinski šok otišli kućama. Baš kako treba. Ipak je bila promocija Peščanika. Ova se razlikovala od svih drugih i to značajno. Razularenu bandu su oterali građani. Nije ta ista banda uspela ovog puta da prekine ono zbog čega smo došli. Nadam se da će ovo biti recept za ubuduće.
Hvala Biljani na hrabrosti, koja je povukla nogu i ohrabrila nas, hvala Milutinu na džentlmenskoj reakciji, Cecama na pozivu i podršci (obe su sišle u publiku), hvala Pančevcima koji su pokazali da se ne boje kretena koji nas zastrašuju. Rekli su -- E, nećete od ovoga da napravite svoj podvig. Nećete da nas uplašite. Mi vas se ne bojimo. Mi vas se ne bojimo. Mi vas se ne bojimo, izađite napolje. Pokisli, izblamirani i zlom koji šire napojeni povukli su se napolje i otišli u rupe iz kojih su izašli. Sve što je trebalo je da im se pokažu zubi. I osmeh.
As simple as that.
P.S.
evo i vesti sa b92.net (nije tačno da je samo policija sprečila prekid promocije, već mnogo više prisutni i policija.)
YOUTUBE, 10 minuta sa promocije