Ljubav| Muzika| Reč i slika| Religija| Sex

Sad bi da nas porobe činjenicama!

krkar RSS / 27.09.2016. u 17:36


CIA-LOGO-1.jpg

CIA, Vatikan, Kominterna (pardon, ne Kominterna, to su naši dobri i prijateljski Rusi koji nam nikad ništa našao učinili nisu), muhadžedini, Kurdi, pederi.... (dopunite sami po nahođenju ili uzmite spisak sa nekog od srpskih patrijotskih sajtova ili sa nekog nezavisnog medija a možete i da pitate neke od dobro informisanih i dobronamernih blogera koji Srbiju vole izdaleka).

Ovo je tekst koji je napisao Srbin, stručnjak dr Zoran Radovanović, epidemiolog, profesor univerziteta i stručnjak UN. Ali ga je to sigurno neka strana agentura drogirala da nas obmanjuje činjenicama. A lepo taman ima nekoliko desetina medija, paramedija, kvazimedija,kvazistručnjaka, kvaziljudi... koji znaju.  U skraćenoj verziji prenet je i na B92:

Ovih dana je udarna tabloidna vest da "Srbima u 2019. preti epidemija raka" zbog OU. Takve najave zdravo za gotovo uzimaju i političari najvišeg ranga. Došlo se dotle da se traže skriveni motivi među retkim pojedincima koji javno dovode u pitanje ovako shvaćenu "patriotsku" retoriku. Biće korisno da taksativno nabrojimo činjenice.

Prvo, bilo da je osiromašen, obogaćen ili potekao iz prirode (uglavnom kao smeša dva svoja izotopa, U238 i U235), uranijum je toksičan hemijski element. Njegova radioaktivnost je minimalna, jer mu je poluživot preko četiri milijarde godina, pa se koristi za procenu starosti naše planete. Ima ga na kopnu i u moru, a tona obradivog zemljišta sadrži 10-15 grama uranijuma. Otuda bombardovanje OU municijom minimalno, obično za manje od pet odsto, povećava ukupnu radioaktivnost terena.

Drugo, alfa čestice koje emituje uranijum ne mogu da prodru kroz list papira, ni kroz površni sloj kože, a 99,5 odsto ovog elementa samo prođe kroz creva u neizmenjenom obliku. Zato se štetni efekti OU prevashodno vezuju za prodor gelera u telo ili za boravak u krugu od nekoliko desetina metara oko eksplozije, uz udisanje tom prilikom nastalih čestica i para. Ima mišljenja da bi u tom slučaju alfa zračenje moglo da ima kancerogene efekte, mada to nije pokazano praćenjem ljudi izloženih visokim dozama OU. Rudari u rudnicima uranijuma ranije su često obolevali od raka pluća, ali je to bila posledica izlaganja radonu i drugim kancerogenima. Ako već mora da se koristi oružje, postoje zalaganja da se, umesto olovnoj, pribegne OU municiji, kao manjem zlu.

Treće, uranijum ima široku primenu u svakodnevnom životu, od izrade fotografija do pojačanja sjaja zuba u stomatologiji. OU se ugrađuje u kobilice lakih letilica (jedrilica) radi stabilnosti, a svaki Boing 747-100 sadržavao ga je donedavno u količini od oko jedne tone (to je više OU nego što je ukupno bačeno na Centralnu Srbiju 1999). Kada je 1992. takva vazdušna lađa pala u amsterdamskom predgrađu, građani su godinama pomno praćeni i nije ustanovljeno da imaju bilo kakve smetnje koje bi se pripisale tom incidentu.

Četvrto
, OU je korišćen u po dva maha na dva ratišta - u Persijskom zalivu 1991. i 2003, kao i na Balkanu, u Bosni 1995. i na Kosovu 1999. Irak i Kuvajt su pogađani sa više desetina puta većom količinom OU nego naš deo sveta. Pominju se poremećaji zdravlja u Bagdadu, Basri i Faludži, ali podaci nisu pouzdani, a područje je jako zagađeno bombardovanjem iračke atomske centrale 1991, izlivanjem nafte iz brojnih oštećenih izvora, kao i hemijskim i drugim borbenim sredstvima koje je Sadam prethodno upotrebljavao u ratu sa Iranom.

Peto
, u Centralnoj Srbiji i Vojvodini OU nije korišćen, osim na vrlo uskom graničnom pojasu prema KiM, blizu Preševa, a južno od Bujanovca. Reč je o nenaseljenom i nepristupačnom području, odakle je zagađeni sloj zemljišta (po mnogima nepotrebno) skinut i deponovan u Institutu Vinča.

Šesto, nijednom uglednom istraživaču, bilo da je onkolog (R. Džodić), onkoepidemiolog (A. Jovićević) ili stručnjak za radioaktivno zračenje (I. Plećaš, N. Nešković) nije shvatljivo da se posledica javlja bez uzroka, odnosno da nas ugrožava nepostojeći OU. Ideju o njegovom navodno pogubnom delovanju na naše građane uporno lansiraju dva-tri čoveka s određenim zvanjima i titulama, ali bez ikakvog naučnog kredibiliteta. Oni naivno, poput dece, biraju i nakaradno tumače statističke podatke, brkajući i kombinujući nespojive izvore. Posebno je otužno njihovo verovanje da je latentni period između izloženosti i obolevanja za sve isti, poput plamena sveće (u stvarnosti liči na poprečan presek hobotnice), pa su "eksploziju" raka predviđali 2006, zatim 2014, da bi ovih dana odlučili da sudnji trenutak dolazi 2019, na 20-godišnjicu bombardovanja, kada broj obolelih od raka naglo treba da se udvostruči, sa današnjih oko 35.000 na "više od 70.000".

Sedmo
, vetar u leđa "katastrofičarima" dale su svojevremeno vesti da su šestorica nemačkih i još više italijanskih vojnika oboleli od raka posle boravka na KiM. Ispostavilo se, međutim, da rak dobijaju i vojnici koji nikada tamo nisu bili, pa kada su obavljena poređenja, zaključeno je da veterani ređe dobijaju rak od svojih parnjaka ostalih u kasarnama van KiM (objašnjenje se krije u tzv. efektu zdravog radnika, odnosno ratnika).

Osmo, podaci Registra za rak Instituta "Batut" ukazuju da je, kada se uzmu o obzir kvalitet podataka i karakteristike populacije, uključujući izmene uzrasne strukture, trend raka u skladu sa očekivanjima za zemlju poput Srbije, u tzv. trećoj fazi epidemiološke tranzicije.

Deveto
, ni najbolji epidemiolozi s Harvarda, ni najčuvenija imena u oblasti matematičkih modela, nisu uspeli da pokažu da OU povećava rizik Kuvajćana da obole od raka (izveštaji nisu publikovani, ali ih ovaj autor poseduje jer je, u ime Ujedinjenih nacija, bio supervizor navedenih istraživanja). Vezu između OU i raka odbacuju i Svetska zdravstvena organizacija, Međunarodna agencija za istraživanje raka, američki centri za sprečavanje i suzbijanje bolesti itd.

Deseto
, stvorena je atmosfera da se odsustvo vere u navodnu vezu OU sa rakom smatra takoreći nacionalnom izdajom. Zato se ozbiljni stručnjaci o tome ne izjašnjavaju. Oni, međutim, svoje argumente ograničavaju na stvarne štete usled NATO bombardovanja, od ubijanja nedužnog sveta, preko uništenja infrastrukture i industrijskih postrojenja, do ozbiljnog zagađenja životne sredine hiljadama štetnih materija.

Ne ogleda li se patriotizam u poštovanju činjenica, umesto njihovog izmišljanja?

---------------

A kad sam ja prošli put spomenuo neke od ovih činjenica iz teksta digla se na mene blogopatrijotska ala i vrana. Jebiga, kad nema CIA toliko para da vas natera da čitate i mislite.

P.S.
Komentari ispod tekstova u Danasu i na B92 najbolja su slika današnje Srbije



Komentari (521)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 20:16 30.09.2016

Re: SeverNozapadno na sve strane

Ovako smo se moju kum, tri drugara i ja pojavili na maskembalu jednom.

Pa smo još naučili i koreografiju


sta reci- najcakaniji!!!:)



...koliko god puta da pogledam ovaj ples, uvek me ostavi sa smeskom.
milojep milojep 12:37 29.09.2016

Ima još

http://www.foto8.com/issue10/reportage/JBRussell/iraquranium02.html

Pročitajte i pogledajte slike , prelistava se u gornjem desnom uglu
milojep milojep 12:44 29.09.2016

Link

Ako još neko nije uveren u štetnost OU neka ukuca u gugl i pogleda slike za:

depleted uranium children


Da Krkar 'drži' drugu stranu ne sumnjivo bi te slike izabrao za naslovnu fotografiju bloga!

upozorenje: Ništa strašnije verovatno niste u životu videli!
krkar krkar 13:56 29.09.2016

Irak

milojep
Ako još neko nije uveren u štetnost OU neka ukuca u gugl i pogleda slike za:

depleted uranium children


Da Krkar 'drži' drugu stranu ne sumnjivo bi te slike izabrao za naslovnu fotografiju bloga!

upozorenje: Ništa strašnije verovatno niste u životu videli!


Miloje,

Ne znam koji mi je u poslednje vreme te sam izrazito benevolentan i prema dokazanim budalama. Ali, eto, iskoristiću tu retku priliku da ti nešto objasnim:

1. Irak i situaciju u Iraku poznajem vrlo dobro i vrlo dugo.

2. U Iraku ima svega i svačega. Ali najmanje to ima veze sa OU. Tačnije - sve ovo što ti kao dobar pacijent, papagaj, vernik i smarač linkuješ, čak i nije koncentrisano u zonama u kojima je korišćena municija sa OU.

3. Irak je pod Sadamom bio ozbiljan sistem. I kao takav imao ozbiljnu industriju i ozbiljno zdravstvo. I jedno i drugo raspalo se kao posledica ratova, puno više onoga iz 1990/91. nego onoga iz 2003.

4. Autori ovih postova za konzumente nigde se ne bave dvema ključnim stvarima:

a) koji je deo ovih oboljenja, malformacija itd. posledica industrijskih zagađenja

b) koliko je ovih oboljenja, malformacija itd. bilo i pre ratova 1990/91. i 2003.

5. Vrlo važan element u svemu ovome je kulturni: u arapskom svetu generalno se vrlo negativno gleda na bilo kakvu "nesavršenost" u porodici i plemenu tako da se tradicionalno urođeni nedostaci u najvećoj meri ne prijavljuju i ne leče. Uspostavom novog društvenog modela i prisustvom mnogobrojnih zapadnih NGO iz oblasti zdravstva ovo se prilično nasilno promenilo pa statistika od pre 2003. i posle 2003. uopšte nije uporediva.

Dodatno samo da spomenem i manipulacije zdravstvenim podacima Sadamovog režima posle 1991. kada je režim smatrao poželjnim da situaciju prikaže što gorom ne bi li se za to optužila međunarodna zajednica i sankcije. Zvuči poznato?

I sad stvarno nemam više vremena da gubim na blogu ubeđujući razna Miloja. Imam posao, imam porodicu, već im dovoljno vremena oduzimam iovako. A vi verujte u šta volite, široko vam belosvecko svemrežje.
milojep milojep 21:21 29.09.2016

Re: Irak

krkar
I sad stvarno nemam više vremena da gubim na blogu ubeđujući razna Miloja


Bez namere da mi bude zadnja.
Ne bi ti gubio vreme da si znao,mogao i imao čime da ubediš razna Miloja.
Ovako sugestivnim pričama možd nekolicinu uspeš da ubediš ali čistih dokaza zasigurno nema.
Iskreno,voleo bih da ste 'vi' po pitanju OU upravu! Nažalost u većini 'vaših' postova a pogotovo kod tebe kao glavnu temu vidim proseravanje po svemu ovdašenjem bilo da tu ima materijala ili ne. Svakako kredilibiteta nemaš a rekoh malopre da ni sa činjenicama ne stojiš bolje.

krkar krkar 23:11 29.09.2016

Re: Irak

Ne bi ti gubio vreme da si znao,mogao i imao čime da ubediš razna
Miloja.


Rekoh ti već da me platila CIA. Ali otkuco taksimetar pa ako ne jave da će da daju još nema više šta da objašnjavam xhabe.

I da znaš da je tarifa za ubeđivanje tebe duplo viša od obične. Jebote, za rad u uslovima jonuzujećeg zračenja dobija se samo 60% više a za miloja razna - duplo!
principessa_etrusca principessa_etrusca 10:00 30.09.2016

Re: Irak

Rekoh ti već da me platila CIA. Ali otkuco taksimetar pa ako ne jave da će da daju još nema više šta da objašnjavam xhabe.


Једино што могу да кажем је да си духовитији од Јелене Милић.
anonymous anonymous 10:22 30.09.2016

Re: Irak

principessa_etrusca
Rekoh ti već da me platila CIA. Ali otkuco taksimetar pa ako ne jave da će da daju još nema više šta da objašnjavam xhabe.


Једино што могу да кажем је да си духовитији од Јелене Милић.

Ne znam da li se i to boduje.
milojep milojep 10:42 30.09.2016

Re: Irak

anonymous
principessa_etrusca
Rekoh ti već da me platila CIA. Ali otkuco taksimetar pa ako ne jave da će da daju još nema više šta da objašnjavam xhabe.


Једино што могу да кажем је да си духовитији од Јелене Милић.

Ne znam da li se i to boduje.


Milićka mu dođe više etalon za tugu.
anonymous anonymous 16:21 02.10.2016

Re: Irak

principessa_etrusca
Rekoh ti već da me platila CIA. Ali otkuco taksimetar pa ako ne jave da će da daju još nema više šta da objašnjavam xhabe.


Једино што могу да кажем је да си духовитији од Јелене Милић.





Od Jelene možda i jeste, ali od Vedrane...teško.
krkar krkar 05:00 03.10.2016

Re: Irak

Od Jelene možda i jeste, ali od Vedrane...teško.


Vedrana Rudan je agresivno vulgarna krava. Pripitomljena Hrvatica za Srbe šoviniste
kukusigameni kukusigameni 14:32 29.09.2016

hajde malo na drugu stranu

Da bih pojasnio kako to izgleda sa medicinske strane, navešću jedan primer za koji znam da će vam se dopasti. Ili možda baš neće.

Postoji relevantan podatak da se upražnjavanjem oralnog seksa povećava verovatnoća od oboljevanja od oralnog kancera. U pitanju je prenošenje i "zapaćenje" HPV (Herpes Papiloma Virus).

To po ovome o čemu smo pričali izgleda ovako:

Dolazi pacijent sa oralnim kancerom, a lekar odmah pomisli: Ovaj/ova je upražnjavao oralni seks.

Trt.
nsarski nsarski 15:23 29.09.2016

Re: hajde malo na drugu stranu

Postoji relevantan podatak da se upražnjavanjem oralnog seksa povećava verovatnoća od oboljevanja od oralnog kancera.


Uzmite se u pamet, momci!

Michael Douglas: oral sex caused my cancer

Medjutim, ne pominje se kakva je situacija kod zenskog sveta. Tu bi, cenim odokalno, incidencija trebala da bude veca.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:01 29.09.2016

Re: hajde malo na drugu stranu

(Herpes Papiloma Virus).


Human Papillomavirus
kukusigameni kukusigameni 19:04 29.09.2016

Re: hajde malo na drugu stranu

srdjan.pajic
(Herpes Papiloma Virus).


Human Papillomavirus


Sad i ja vidim šta sam napisao.
octopus octopus 19:54 29.09.2016

Re: hajde malo na drugu stranu

kukusigameni
Da bih pojasnio kako to izgleda sa medicinske strane, navešću jedan primer za koji znam da će vam se dopasti. Ili možda baš neće.

Postoji relevantan podatak da se upražnjavanjem oralnog seksa povećava verovatnoća od oboljevanja od oralnog kancera. U pitanju je prenošenje i "zapaćenje" HPV (Herpes Papiloma Virus).

To po ovome o čemu smo pričali izgleda ovako:

Dolazi pacijent sa oralnim kancerom, a lekar odmah pomisli: Ovaj/ova je upražnjavao oralni seks.

Trt.


Lapsus pretpostavljam, radi se o HPV ( humani papiloma virus).
tsunade tsunade 09:12 01.10.2016

Re: hajde malo na drugu stranu

Michael Douglas: oral sex caused my cancer


The cause of Douglas's cancer had long been assumed to be related to his tobacco habit, coupled with enthusiastic boozing.

ovo mi se čini kao nešto malo logičnije
docsumann docsumann 18:55 01.10.2016

Re: hajde malo na drugu stranu

srdjan.pajic
(Herpes Papiloma Virus).


Human Papillomavirus




pa piloma mi i treba


(tko zna vic možda mu i bude smješno. ko ne zna - njemu dva...)
milojep milojep 23:35 29.09.2016

Loše i selektivno prepisano odavde

link zvaničnog dokumenta WHO, boldovao sam zanimljive delove!Da se videti da je neke delove Radovanović loše prepisao a neke verovatno namerno izostavio


http://www.who.int/ionizing_radiation/pub_meet/en/DU_Eng.pdf

Depleted uranium: sources, exposure and health effects

Executive summary


This scientific review on depleted uranium is part of the World Health
Organization's (WHO's)
ongoing process of assessment of possible health effects of exposure to chemical, physical and
biological agents. Concerns about possible health consequences to populations residing in
conflict areas where depleted uranium munitions were used have raised many important
environmental health questions that are addressed in this monograph.

Purpose and scope

The main purpose of the monograph is to examine health risks that could arise from exposure
to depleted uranium. The monograph is intended to be a desk reference providing useful
information and recommendations to WHO Member States so that they may deal appropriately
with the issue of depleted uranium and human health.
Information is given on sources of depleted uranium exposure, the likely routes of acute and
chronic intake, the potential health risks from both the radiological and chemical toxicity
standpoints and future research needs. Several ways of uptake of compounds with widely
different solubility characteristics are also considered.
Information about uranium is used extensively because it behaves in the body the same way
as depleted uranium.

Uranium and depleted uranium

Uranium is a naturally occurring, ubiquitous, heavy metal found in various chemical forms in
all soils, rocks, seas and oceans. It is also present in drinking water and food. On average,
approximately 90 μg (micrograms) of uranium exist in the human body from normal intakes
of water, food and air; approximately 66% is found in the skeleton, 16% in the liver, 8% in the
kidneys and 10% in other tissues.
Natural uranium consists of a mixture of three radioactive isotopes which are identified by the
mass numbers
238
U(99.27% by mass),
235
U(0.72%) and
234
U(0.0054%).
Uranium is used primarily in nuclear power plants; most reactors require uranium in which the
235
U content is enriched from 0.72% to about 3%. The uranium remaining after removal of the
enriched fraction is referred to as depleted uranium. Depleted uranium typically contains about
99.8%
238
U, 0.2%
235
U and 0.0006%
234
U by mass.
For the same mass, depleted uranium has about 60% of the radioactivity of uranium.
Depleted uranium may also result from the reprocessing of spent nuclear reactor fuel. Under
these conditions another uranium isotope,
236
U may be present together with very small
amounts of the
transuranic elements plutonium, americium and neptunium and the fission
product technetium-99. The increase in the radiation dose from the trace amounts of these
additional elements is less than 1%. This is insignificant with respect to both chemical and
radiological toxicity.

Uses of depleted uranium

Depleted uranium has a number of peaceful applications: counterweights or ballast in aircraft,
radiation shields in medical equipment used for radiation therapy and containers for the
transport of radioactive materials.
Due to its high density, which is about twice that of lead, and other physical properties,
depleted uranium is used in munitions designed to penetrate armour plate. It also reinforces
military vehicles, such as tanks.

Exposure and exposure pathways

Individuals can be exposed to depleted uranium in the same way they are routinely exposed
to natural uranium, i.e. by inhalation, ingestion and dermal contact (including injury by
embedded fragments).

Inhalation

is the most likely route of intake during or following the use of depleted uranium
munitions in conflict or when depleted uranium in the environment is re-suspended in the
atmosphere by wind or other forms of disturbance.
Accidental inhalation may also occur as a
consequence of a fire in a depleted uranium storage facility, an aircraft crash or the
decontamination of vehicles from within or near conflict areas.

Ingestion

could occur in large sections of the population if their drinking water or food became
contaminated with depleted uranium. In addition, the ingestion of soil by children is also
considered a potentially important pathway.


Dermal contact

is considered a relatively unimportant type of exposure since little of the
depleted uranium will pass across the skin into the blood.
However, depleted uranium could
enter the systemic circulation through open wounds or from embedded depleted uranium
fragments.

Body retention

Most (>95%) uranium entering the body is not absorbed, but is eliminated via the faeces. Of
the uranium that is absorbed into the blood, approximately 67% will be filtered by the kidney
and excreted in the urine in 24 hours.
Typically between 0.2 and 2% of the uranium in food and water is absorbed by the
gastrointestinal tract. Soluble uranium compounds are more readily absorbed than those which
are insoluble.


Health effects

Potentially depleted uranium has both chemical and radiological toxicity with the two important
target organs being the kidneys and the lungs. Health consequences are determined by the
physical and chemical nature of the depleted uranium to which an individual is exposed, and
to the level and duration of exposure.
Long-term studies of workers exposed to uranium have reported some impairment of kidney
function depending on the level of exposure. However, there is also some evidence that this
impairment may be transient and that kidney function returns to normal once the source of
excessive uranium exposure has been removed.
Insoluble inhaled uranium particles, 1-10 μm in size, tend to be retained in the lung and may
lead to irradiation damage of the lung and even lung cancer if a high enough radiation dose
results over a prolonged period.
Direct contact of depleted uranium metal with the skin, even for several weeks, is unlikely to
produce radiation-induced
erythema (superficial inflammation of the skin) or other short term
effects. Follow-up studies of veterans with embedded fragments in the tissue have shown
detectable levels of depleted uranium in the urine, but without apparent health consequences.
The radiation dose to military personnel within an armoured vehicle is very unlikely to exceed
the average annual external dose from natural background radiation from all sources.
Guidance on chemical toxicity and radiological dose
The monograph gives for the different types of exposure the tolerable intake, an estimate of
the intake of a substance that can occur over a lifetime without appreciable health risk. These
tolerable intakes are applicable to long term exposure. Single and short term exposures to
higher levels may be tolerated without adverse effects but quantitative information is not
available to assess how much the long term tolerable intake values may be temporarily
exceeded without risk.
The general public’s ingestion of soluble uranium compounds should not exceed the tolerable
intake of 0.5 μg per kg of body weight per day. Insoluble uranium compounds are markedly
3
less toxic to the kidneys, and a tolerable intake of 5 μg per kg of body weight per day is
applicable.
Inhalation of soluble or insoluble depleted uranium compounds by the public should not exceed
1 μg/m

in the
respirable fraction. This limit is derived from renal toxicity for soluble uranium
compounds, and from radiation exposure for insoluble uranium compounds.
Excessive worker exposure to depleted uranium via ingestion is unlikely in workplaces where
occupational health measures are in place.
Occupational exposure to soluble and insoluble uranium compounds, as an 8-hour time
weighted average should not exceed 0.05 mg/m

. This limit is also based both on chemical
effects and radiation exposure.

Radiation dose limits

Radiation dose limits are prescribed for exposures above natural background levels.
For occupational exposure, the effective dose should not exceed 20
millisieverts (
mSv) per year
averaged over five consecutive years, or an effective dose of 50
mSv in any single year. The
equivalent dose to the extremities (hands and feet) or the skin should not exceed 500
mSv in
a year.
For exposure of the general public the effective dose should not exceed 1
mSv in a year; in
special circumstances, the effective dose can be limited to 5
mSv in a single year provided that
the average dose over five consecutive years does not exceed 1
mSv per year. The equivalent
dose to the skin should not exceed 50
mSv in a year.

Assessment of intake and treatment

For the general population it is unlikely that the exposure to depleted uranium will significantly
exceed the normal background uranium levels. When there is a good reason to believe that an
exceptional exposure has taken place, the best way to verify this is to measure uranium in the
urine.
The intake of depleted uranium can be determined from the amounts excreted daily in urine.
depleted uranium levels are determined using sensitive mass spectrometric techniques; in such
circumstances it should be possible to assess doses at the
mSv level.
Faecal monitoring can give useful information on intake if samples are collected soon after
exposure.
External radiation monitoring of the chest is of limited application because it requires the use
of specialist facilities, and measurements need to be made soon after exposure for the purpose
of dose assessment. Even under optimal conditions the minimum doses that can be assessed
are in the tens of
mSv.

There is no suitable treatment for highly exposed individuals that can be used to appreciably
reduce the systemic content of depleted uranium when the time between exposure and
treatment exceeds a few hours. Patients should be treated based on the symptoms observed.


Conclusions: Environment

Only military use of depleted uranium is likely to have any significant impact on environmental
levels. Measurements of depleted uranium at sites where depleted uranium munitions were
used indicate only
localized (within a few tens of metres of the impact site) contamination at
the ground surface. However, in some instances the levels of contamination in food and ground
water could rise after some years and should be monitored and appropriate measures taken
where there is a reasonable possibility of significant quantities of depleted uranium entering the
food chain. The WHO guidelines for drinking-water quality, 2 μg of uranium per litre, would
apply to depleted uranium.
Where possible clean-up operations in conflict impact zones should be undertaken where there
are substantial numbers of radioactive particles remaining and depleted uranium contamination
levels are deemed unacceptable by qualified experts. Areas with very high concentrations of
depleted uranium may need to be cordoned off until they are cleaned up

Since depleted uranium is a mildly radioactive metal, restrictions are needed on the disposal
of depleted uranium. There is the possibility that depleted uranium scrap metal could be added

to other scrap metals for use in
refabricated products. Disposal should conform to appropriate
recommendations for use of radioactive materials.

Conclusions: Exposed populations

Limitation on human intake of soluble depleted uranium compounds should be based on a
tolerable intake value of 0.5 μg per kg of body weight per day, and that the intake of insoluble
depleted uranium compounds should be based on both chemical effects and the radiation dose
limits prescribed in the International Basic Safety Standards (BSS) on radiation protection.
Exposure to depleted uranium should be controlled to the levels recommended for protection
against radiological and chemical toxicity outlined in the monograph for both soluble and
insoluble depleted uranium compounds.
General screening or monitoring for possible depleted uranium-related health effects in
populations living in conflict areas where depleted uranium has been used is not necessary.
Individuals who believe they have been exposed to excessive amounts of depleted uranium
should consult their medical practitioner for examination, appropriate treatment of any
symptoms and follow-up.
Young children could receive greater depleted uranium exposure when playing within a conflict
zone because of hand-to-mouth activity that could result in high depleted uranium ingestion
from contaminated soil. This type of exposure needs to be monitored and necessary
preventative measures taken.


Conclusions: Research


Gaps in knowledge exist and further research is recommended in key areas that would allow
better health risk assessments to be made. In particular, studies are needed to clarify our
understanding of the extent, reversibility and possible existence of thresholds for kidney
damage in people exposed to depleted uranium. Important information could come from studies
of populations exposed to naturally elevated concentrations of uranium in drinking water.
sasa_simic sasa_simic 10:35 30.09.2016

Dr. Strangelove

Teorija je jedno, ali za svaki uspešni eksperiment su potrebni zamorci, a na kraju i neizlečivo oboleli koji nemaju šta da izgube, a ponekad čak i celi narodi. Rezultati i zaključci nisu za javnost, zato se i bombarduje svim mogućim apsurdno besmislenim teorijama i poluistinama, među tim milijardama bitova se negde krije istina, kao igla u plastu sena.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana