Realno - ima li Srbija boljeg kandidata za predsednika od Tomislava Nikolića? Da je reprezentuje u njenoj punoći i celini? Nekog oko koga mogu da se, kako nam istorija kaže, ujedine muftija Zukorlić, magistar Velimir Ilić, doktor Vojislav Koštunica, Milo prepodobni Đukanović, doktor Vesna Pešić, Nataša Kandić?
Ok, ima li takvog kandidata sem Vučića, jer on, Vučić još i Čedu Jovanovića, Andrića, Nenada Prokića, Vuka Draškovića i našeg Krleta reprezentuje. Ali - on je zauzet. Možda.
Dakle, postoji li čovek koji bi bio kompletnija i verodostojnija slika u kojoj bi se Srbija ogledala? Toma, Dragica i ja mislimo da ne. Ako se Aleksandar tako izjasni i sa nama složi, onda će nam se pridružiti bar još 50% onih kojima demokratija daje pravo da se sa Aleksandrom (kao sa drugom Titom, Slobom, Vojom jednim i drugim u neposrednoj prošlosti) slože potpisom na glasačkom listiću. Dakle, misleći deo Srbije, koji uvek ima jasan stav i ozbiljno, objektivno i odgovorno promišlja žiuvot i politiku.
Saša Janković, zaštitnik građana se konačno izjasnio. Možda pre vremena, ali izašao je u susret onima koji su ga pozivali da se mane foliranja i skrivanja, iskoračio je u susret stotinama potpisanih i hiljadama nepotpisanih aali poštenih intelektualaca koji su vapili za "novim licem".
DSS je istakla Aleksandra Popovića kao svog kandidata, čime se ispostavilo da nije u toj grupici nije baš sva pamet izbačena na ulicu.
Vuk Jeremić još uvek je u svojim smutnjama i premišljanjima dok ga umereni nacionalisti, iz demokratskog intelektualnog serkla podržavaju i priželjkuju a druga ga se Srbija gadi koliko i šekija..
I toliko o "viđenim" kandidatima
Da se vratimo Vučiću: predsednički izbori uvek su bili ono što je lomilo politiku i tokove u Srbiji, još od '90. Ličnosti su bile te koje su određivale magistralne tokove i budućnost.
Tomislav Nikolić nema nikakve šanse da ove izbore dobije bez obzira na podršku svog političkog sina i naslednika u partiji koju je rodio začevši malo sa Amerima a malo sa Tadićem i Rakićem. Nema šanse čak ni ako Vučić raspiše još jedne vanredne parlamentarne izbore ne bi li oko njih napravio referendumsko pitanje "da li ste za mene". Vučić, pak, ako misli da zadrži monolit koji je načinio, slepio i omalterisao intrigama, korupcijom, klevetama i lažima - moraće da se kandiduje. Od kohabitacije za njega vajde nema, toga je svestan. Zamislimo da se kandidovao, pa zamislimo i da je pobedio dajmo sebi slobodu i da - a kako bi on drugačije?! - postupi po ustavu pa stranku prepusti...
Kome?
Kome stranku a kiome li vladu? Doktoru Stefanoviću? Zorani Mihajlović? Ili Aleksandru Vulinu?
To su pitanja za milion dolara, na kojima se runi i osipa ovo Vreme bruke. Ambicije buknu najedared, a i od morskog praseta izraste Brut, očas.