Gost autor: Gospođa Klara
Osvanuće i taj dan, jednog dana, kad se završe ovi dani. Ponavljanje iste reči u jednoj rečenici je u funkciji insistiranja na činjenici da vreme kao dimenzija dostupna našoj percepciji i dalje postoji, iako se nekako čudno zakrivilo, ušlo samo u sebe i pretvorilo u niz jedinica koje se ne nižu sukcesivno, već su se sabile u jednu tačku, jedan beskonačni dan tokom kojeg jedino imamo pravo na rutinu, kako u razmišljanju, tako i u... hm... aktivnostima.
Nego, da skratim uvod koji će da zaglavi ili u metafizici ili u kvantnoj fizici, i da postavim pitanje.
""
Pošto mi mozak funkcioniše tako da je sklon da nalazi elemente Heraklita u pranju sudova, situacija karantina me je već provozala pistom od antike preko Delimoa do Šredingerove mačke, sa usputnim distopičnim, antropološkim i kataklizmičkim literarnim stanicama. Na jednoj od stanica sam zastala i morala da se vratim na početak, na sintagmu Zoon Politikon (telos, logos i ostali sastojci grčke salate), što je za posledicu imalo pitanje koje je tema ovog teksta: "Šta ćemo da preduzmemo kada se sve ovo završi?" Pitanje je istovremeno i banalno i životno važno, pa bih da ga postavim i ovde, jer u trenutku kad ne znamo šta ćemo sada, možemo bez ometanja da razmišljamo o tome šta ćemo sutra.
Da šaltujem na komunikabilni drajv - koje političke opcije imamo kad dođe taj dan posle sutra? Koga delegirati na gubitničku funkciju vađenja svih nas iz govana (jer njih, govana, neće biti do guše nego najverovatnije do temena, pa možda nećemo ni biti u stanju da vidimo bilo kakve opcije)? Država i životi su nam kidnapovani a ja nemam pojma kako će taj triler da se završi, koliko automobila će biti slupano, da li će biti neočekivanih smrti nekog od glavnih pozitivaca ili će zaginuti samo simpatični crnac/uspaničeni astmatičar/sarkastična bakica, da li će uleteti mornaričke foke i da li će kidnapovani preživeti...
I da li će Arhizlikovac Virus biti anihiliran ili će misteriozno nestati i otvoriti prostor za sledeći deo (filma)?