E, da mi je da nađem nekog ko hoće ovde svatove da pravi, a da to bude po starinski, i da taj neko hoće da me uzme za šefa protokola, al bih i volela.
Prvo bi se pošlo od izbora kuma. Ono, kum se bira po drugom redu, al našim svatovima sve od njega zavisi. Džaba ti sve udesiš ako kum ne valja. Zato to mora da bude neko ko ume. Nije za svakog.
Drugo, muzika ne sme da ima kablove. Instrumenti da se nose uruke i da ne budu plekani, da se čuju taman kolko i gde treba. Svirci da pevaju ceo dan i noć. Taki poso. Ako im se ne sviđa, nek idu u poslastičare. (Ako ćemo hard verziju, valjalo bi da dovedemo i gajdaša, al neka to ostane da se dogovorimo.)
Treće, svadba mora da ima fijaker i par dobrih konja, najbolje lipicanera al ne mora. Nema te limuzine koja može da im stane uz rame kad se onako okićeni laganim kasom upute po šoru. Obaška što dobri konji još kako znaju kad treba lepo da gaze.
Ako ćemo pravo, i fijakera treba bar dva, al to ćemo još da vidimo. To samo ako je domaćin pravi.
Ujutro da se skupe svatovi kod mladoženje i onda prvo da se ide po kuma, sa svircima, kako spada red.
Tamo da nas lepo dočekaju, iznesu posluženje i da bude otvorena širom kapija, da može i komšiluk da vidi kako se kumuje.
Kum nemoj da misli da dođe sam, il s samo s ženom, to nam ne treba. Ima da povede bar još dve devojke, kumovske enge i jednog muškog - kočijaša. Ti se uzmu iz bliže rodbine pa će valjda naći, a ako ćemo pravo onaj drugi fijaker bi mogo da bude iz njegove avlije.
Čim kuma dovedemo, ima da počne da zapoveda. Malo da se zapeva pa da se krene po mladu.
Kod mlade isto lepo da nas dočekaju, al to valjda znaju. Dever će se pogoditi s rodbinom, mlada da dariva, pa da se krene na venčanje. To ima da se obavi tamo odakle je mlada. Devojka se nikad nevenčana ne vodi iz kuće.
Posle venčanja njeni da pripreme fin ručak, mi da se proveselimo
a onda kum da zapoveda da se izljubimo i krenemo kući.
Usput zaova da lupa u tanjir, dever da ukrade petla, pa da sve bude kako valja.
Kad dovedemo mladu kući, kum da dobro istrguje sa svekrom. Ne dolazi snaja svaki dan u kuću, to ima da se dobro plati.
Mogli bi da nađemo i dve babe s koritom, da prave skelu, kolko da se pravi veselo i uzme koji dinar.
Snajkini ostaju kod njenih, ne idu sa nama. Oni i nisu svatovi al biće pogačari. To oni mlađi. Stariji nek prave kod sebe kući šta oće.
Kad obavimo ona sita, žita, nakonjče, i kako to već ide, kum da uzme muziku i da krene. Svekar i svekrva da se čuju i vide. Može tu i neki Uja il Teča da se istakne, al samo kolko kum dozvoli.
Pridveče da dođu pogačari i donesu veliku tortu. To snajkina mati šalje pozdrav ćerki, a ona će posle večere deliti svima redom po parče. Pored nje da ide sestra s korpom, da skuplja novce.
Onda da idu kume da se presvuku. Da se po njih pošalje onaj fijaker i svirac a one da donesu poklon.
Kad donesu, da se pravi kravalj. Muzika nek večera a svatovi da vide ko je šta doneo na poklon. Prvo od kuma pa redom.
Posle ponoći muzika da se da pogačarima. Da vidimo kakvi su i s kim smo se orodili. Neće se valjda brukati i šparati na svircima.
Pred zoru bi valalo i svatove privoditi kraju, al prvo da se isprati kum .
On nikako da se ko mutav samo pokupi i ode, taman bi cele svatove upropastio. Njegovo je da nas sve zajebava kako ume. Što to bolje radi, to bolji svatovi.
Prvo da vidimo šta će da izvoljeva. Rezance s makom, rasola uleto, nešto iz dunsta, perjan jastuk...to ćemo spremiti, al valjalo bi i da se seti nečeg novog, da nas zabuni, a i da se posle priča.
Onda ima da polazi i vraća se bar triput. Taman mislim da smo ga se rešili, a on se vrati, pa iz početka. Dok nam svima ne presedne.
Za tu priliku ima da se spremi par stolica, da mu se podmeće pod noge. Neće valjda kum po zemlji ići. Ako nije daleko, te stolice da idu do kuće al ako je malo dalje može da ga metnemo u veškorpu i dvojica jačih da nose. Da se još ponese astal, stolica, čaša i flaša. Muzika da svira a on lagano u toj veškorpi, pa da se na svakom ćošku stane, da kum sedne za astal i popije piće, ko čovek.
Kad ispratimo kuma da se prate pogačari.
Oni da se kere najbolje što umeju i potroše sve novce što su poneli. Ako do sad nije, sad je vreme da padne jedna prava Cajka:
Svirci će umeti to da izvedu.
Na kraju, kad se vratimo kući, možemo i svirce otpustiti, pa po jutru da se posedi malo s komšijama što su pomagale oko posluženja, i podeli ono hrane što je ostalo.
Eto, tako bi bio red kod nas u Banatu.
Edit: Drugari, ovaj post se nenadano pretvorio u priliku za slavlje. Pajke nam se otatio po drugi put.
Uz čestitke i najlepše želje, prepuštam birtiju za ovdašnju blogoproslavu srećnog događaja.