Ako bi sutra bili izbori, koga biste birali?
Zamislimo da imamo tu srećnu mogućnost da sastavimo novu vladu Srbije od kvalitetnih ljudi kojima želimo da damo mandat da nas zastupaju. Počev od predsednika, preko premijera i ministara - koga biste birali?Ja znam koga ne bih, i tu je kraj mog svekolikog znanja. Prilično zabrinjavajuće, zar ne?
Setila sam se vica koji je kružio krajem osamdesetih:
Pričaju Jugosloven i stranac i Jugosloven kaže: „Ako nas neko napadne, mi ćemo biti jedinstveni u odbrani zemlje!", a stranac ga pita: „A ako vas niko ne napadne?"
E, sad mogu da dopišem vic: ako nas niko ne napadne, mi ćemo birati manje zlo.
Ne volim vlast kao takvu, ne umem da budem ničiji fan. Ne dajem pet para na nekakvu „odanost" političarima ili partijama i mislim da nema tog političara koji ima pravo da izneveri poverenje svojih glasača. Ali, dok je države, mora da bude i državnih institucija, to je meni jasno. Pa sam u to ime do poslednjih predsedničkih izbora (Tadić-Nikolić) još i imala neke favorite, nalazila u toj, meni suštinski stranoj, političarskoj sorti pojedine ljude tj. partije za koje sam verovala da vredi glasati.
Sada ne vidim nikoga i poražava me svest o tome. Da li sam otupela zbog količine afera u poslednje vreme? Nisam, naprotiv, nervozna sam kao početkom devedesetih (jedina razlika je što više nisam u Srbiji), ali kud god da se okrenem, ja vidim zid.
Ne znam kako vi, ali ja nemam strpljenja ni za večno izduvavanje i ponavljanje velikih priča i afera koje se ne razrešavaju, niti imam strpljenja za večito kukanje i neprestanu kritiku, niti mi prija depresija kao stanje duha, niti umem da shvatim da je moguće, na primer, jednog Vuka Jeremića prihvatati kao neminovnost. I ne podnosim kad ljudi stalno isto govore i uvek na isti način rezonuju, naročito ako u tom svom večno istom ne zaklapaju usta - ne podnosim, jer je to očigledno zaglupljivanje. A to nam rade.
Pominje se sve češće, kako količina afera raste, da bismo morali na nove izbore.
(Moram da vas bocnem - da li ste sebi priznali da nemate nerava, vremena, volje, snage... da istrajete u zahtevima da afere NE završe u mulju? Šta ste sve već potisnuli, možda i stvarno zaboravili, u poslednjih nedelju dana? Pričate li još sa nekim o, recimo, Miladinu Kovačeviću, ili je i to „bilo tako davno"?)
OK, ajmo na nove izbore. I, koga ćemo da biramo i koga da pustimo u onaj panteon zvani Vlada Republike Srbije? Molim, pričam o izboru po savesti, a ne izboru zbog velike nužde.
Ima li tu nekoga koga ja ne vidim? Nekoga koga ne čujem zato što se ovi ostali onoliko deru, nekoga koga ne vidim jer su se drugi onoliko razmahali? Nekoga koga vi vidite, a ja ne, a ko zna da je politički mandat pre svega obaveza da se bude građanski, javni servis, a tek onda (da budemo i realni) slatki ukus vlasti?