U petak sam video Strongmenov blog o JAT-u i nikako da odgovorim na njega, a mislim da je to tema koja zaslužuje novi blog.
JAT i ja
Ako izuzmemo let za Dubrovnik dok sam još bio u vrtiću i činjenicu da ga se i ne sećam, moj prvi let bio je sa JAT-om. U februaru sam poslednji put leteo avionom i opet JAT. Prvo i poslednje iskustvo katastrofa. Potpuna.
Krajem prošlog meseca stigla su mi izvršna rešenja Poverenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja kojima se OŠ "Mladost" i OŠ "Radoje Domanović" iz Novog Beograda nalaže da mi daju kopije svih dokumenata koje sam tražila. Divota jedna od literature, ta izvršna rešenja. Milina za čitati. Te žalilja je u pravu za ovo, te žalilja je u pravu za ono, te državni organ je pogrešio ovo, te državni organ je pogrešio ono. I tako na tri strane, pa puta četiri rešenja. Čudo neviđeno u Srbiji - da građanin bude u pravu, a državni organ u krivu. Ču-do!
I, ne lezi vraže, nakon tih rešenja, i jedna i druga škola dadoše mi šta sam tražila. Da ih sad neko pita a što mi to odmah nisu dali, nego su se blamirali kojekakvim skandaloznim rešenjima o odbijanju mojih zahteva - verujem da ne bi znali da odgovore.
Nisam, međutim o tome htela da pišem blog. Htela sam da pišem o toni tih papira koje je svaka škola svake godine u obavezi da proizvede, e, a pitaj Boga zašto.
Pocetak finalnog meca uzmedju John Isnera i Rogera Federera pocinje istom muzikom kao i svi drugi, nekom dramaticnom klasicnom muzikom sa dosta mocnih deonica koje nas uvode u mec. Dok su na kraju te melodije odzvanjala neka zvona, obicno penjanje uz stepenica ka novinarskom centru podseca zbog te muzike na neku scenu iz filma Rocky, kad se Silvester Stalone priprema za borbu.
Moj Deja je, kako moja mama uporno tvrdi, umeo često da izgovori rečenicu:
- Saća je najgori čovek na svetu.
Nemam razloga da joj ne verujem, jer su u porodici ostale da kruže neke priče da je umeo da bude prilično nestrpljiv i da besno pobaca sav svoj alat kada mu neki posao ne bi polazio za rukom.
Drago nam je da ste uz nas pratili ovaj Indian Wells 2012 turnir. Hvala vam na komentarima i idejama koje ste sa nama podelili. Neki od njih su sigurno uticali na fotografije koje ovde vidite. Ako vam se neka fotografija posebno dopada, bice mi zadovoljstvo da vam je posaljem u vecem formatu za vasu kolekciju. Veliki pozdrav iz Indian Wellsa.
Momenat u toku serve kad su Djokoviceva kolena skroz savijena, ruka ispruzena ka nebu, reket potpuno napet, a loptica daleko izvan kadra docarava napetost najeksplozivnijeg pokreta u tenisu.
Okrutnost tzv. liberalnog kapitalizma i gramzivost njegovih najbogatijih aktera doseže nivo psihopatološkog sindroma. Postavlja je logično pitanje: Ako su zlokobni tvorci nehumanih sistema poput fašizma, nacizma i staljinizma bili namerno slepi i gluvi na tuđe patnje i masovne likvidacije običnih ljudi, šta onda zaključiti o autorima liberalnog kapitalizma? Njihova istorijska režija takođe je odgovorna za veliki broj ubijenih osoba, za masovno siromaštvo i nebrojene muke preživljavanja miliona ljudskih bića. I aktuelna ekonomska kriza, koja drma čitav svet od 2008. godine, svedoči o razmerama pohlepe kao bolesti. Delić te epidemije sjajno je prikazao Majkl Mur u svom antologijskom filmu "Kapitalizam: ljubavna priča".
Nebo jutros iznad Indian Wellsa izgleda kao nikada do sada na ovom turniru, planine sa zapadne strane drze oblake sto bolje mogu, ali se polako prelivaju i dolaze ka ovom gradu. Fotografi u medijskom centru su komentarisali da je ovo odlicno vreme za fotografisanje, samo okrenete fotoaparat ka nebu, i gotova stvar.
Mec izmedju Amerikanca John Isnera i Novaka Djokovica pocinje Isnerovom servom od 124 milje na sat. Dosta takvih pa i mnogo brzih servi se danas ocekuju, jer je to Isnerov najveci adut.
Milan Nikolić
Kad Marko Karadžić raspoluti kokos na Kostariki i napoji pregladnele starlete, srce prosečnog građanina Srbije je puno. Umotan u ambasador ćebe ispred tv ekrana u sobi koja će se zagrejati tek posle ponoći, on oseća da mu se vraća ono najvrednije. Ponovo se nada, ponovo, više konfuzno i stidljivo nego samouvereno i odlučno, razmišlja o sopstvenim sposobnostima, o onome što može da uradi sam bez obzira na okolnosti. Istina, lekovitije, nego kada Boris prisloni tri prsta na znak ganc novog Fiata. Jer, to je tek mogućnost i može, kao mnoge do sada, biti prokockana ili ostvarena na sreću i dobit odabranih. Ovaj prizor iz divljine koja paradoksalno nudi više šansi nego savremena Srbija poseduje taj neki robinzonski, stvaralački impuls stvarajući gotovo idealnu sliku slobodnog čoveka koji može sve, baš sve da počne iz početka.
Nedavno, pre nekoliko meseci, sam čvrsto odlučio da prekinem aktivnosti na Blogu B92. Osim slanja PP i davanja preporuka.
Razlozi su bili isključivo zdravstvene prirode: oftalmološki, gastroenterološki, alergološki i kardiološki.
Protekli period je bio pun iskušenja i teško sam odolevao ludačkom porivu da napišem neki komentar. Odolevao sam s mukom.
Ova vest koju sam i sam video tek pre nekoliko dana je dobar razlog da prekršim moju odluku o prestanku aktivnog učestvovanja na Blogu B92. Posebno zato što mi se čini da nigde u Srbiji vest nije zabeležena a bilo bi mi drago da se varam.
Anin mec protiv Marie Sarapove poceo je taman dovoljno kasno da u mraku vise ne mozemo da vidimo tamne oblake koji nam nagovestavaju slabije vremenske uslove za sutra. Veceras je osetno hladnije nego prethodnih noci, vetar duva sa juga i dole na terenu izgleda da za sad ne pravi veliki problem. Ali Maria i Ana jedna drugoj prave dovoljno problema i bez vetra.
Gost autor: srdjazlopogledja
Саобраћај и клозет представљају два, може се рећи, органски везана проблема. Верујем да не постоји човек на овој планети, који није осетио важност саобраћаја при нужди. Наиме, у том тренутку, у највећој фрци, свако разуме важност удаљености, брзине и капацитета. Мушкарци имају додатан увид у погледу различитих решења која задовољавају потребе, те из тог угла разумеју и предност разноврсности.
Ето, овај увод квалификује све за размишљање и расправу о саобраћају, а поред тога, ослања се на монументално дело „Клозетско питање" и даје један додатан осврт у решавању тог, основног проблема.
Ne postoje "opravdane reklamacije", ne dajte da vas prodavnice obmanjuju. Donet je zakon o zastiti potrosaca i od sada svako moze da kupi sta god hoce i moze da ga vrati to isto u roku od 14 dana uz racun, bez ikakvog objasnjenja.Ovakav zakon vazi u svim zemljama EU pa i kod nas.
Evo jednog primera iz Irske: Kupim kosulju, dodjem kuci, probam ih sve redom, izaberem dve a tri koje mi se nisu svidele vratim sutradan. Niko me nista ne pita. Apsolutno NIKO NISTA NE PITA - samo kazete: "Zelim da vratim vas proizvod".