Ко лаже, тај и краде
Tokom drugog svetskog rata Pancevo je bilo mesto nekolicine zlocina nemackih okupacionih vlasti, od kojih je onaj iz 1941. godine, kada su Nemci streljali nekoliko desetina gradjana panceva a nekoliko desetina obesili u znak odmazde zbog aktivnosti cetnickih snaga u okolini grada, u istoriji zabelezen kao prvi masovni zlocin koji je pocinila nemacka regularna vojska (dakle Wehrmacht).
U gradu je postojao i manji koncentracioni logor, zapravo vise zatvor, za komuniste, a postojala je i posebna zatvorska jedinica u kojoj su po potrebi zatvarani pripadnici gradjanske inteligencije.
U
Svojevremeno je vladika Amfilohije otvoreno izrazio animozitet prema “žutim”, što se valjda ima smatrati ključnim argumentum da se “Crkva se ne meša u politički život, državne poslove i stranačku borbu”
Ipak, država se odnosi prema SPC kao prema svojoj, našoj, pa bi bio red i da se SPC odnosi prema državi i narodu kao prema svojima, bez obzira na koja je koalicija ili stranka na vlasti i na politička i druga opredelenja građana.
To država i čini. Prema podacima dostavljenim Danasu, Srpska pravoslavna crkva bi preko Ministarstva vera Vlade Srbije trebalo da u 2009. dobije državnu pomoć od oko 330 miliona dinara, odnosno po aktuelnom kursu oko 3,5 miliona evra. Postoji, međutim, crvena linija (iako crkveni velikodostojnici ne vole crveno) koju crkva ne bi trebala da prelazi kako ne bi ponižavala državu koja je više nego korektna prema njoj.
Sredstva se odvajaju od svih poreskih obveznika, što bi podrazumevalo i da se Crkva jednako odnosi prema svim građanima. A da li je baš tako? Kad se izdvajaju pare onda se kaže Crkva je naša, a Crkva se u praksi ponaša kao da svi nisu njeni.
Za državu i narod nije sporno da je Crkva odigrala značajnu istorijsku ulogu u očuvanju kulture i identiteta naroda, kao ni to da je sama po sebi nacionalna vrednost i institucija koja zaslužuje dužnu pažnju i brigu države
Nesporno je da SPC danas ima izuzetan uticaj i to je verovatno jedini najmanje sporan rezultat petooktobarskih promena . Klatno se pomerilo u drugu stranu pa je Crkva je od marginalizovane postala favorizovana,
Današnje Besplatne dnevne novine - 24 sata donose, na naslovnoj strani, člančić "BOLJE DA ŽULJA NEGO DA LJULJA", sa nadnaslovom "Šou" i podnaslovom "Glad".
Tekst je sledeći: "Sudeći po manekenkama koje ovih dana šetaju najnovije kreacije na Nedelji mode u Londonu, svetski modni 'diktatori' i dalje smatraju da žena treba da izgleda kao izgladnelo siroče iz zemalja trećeg sveta".
Baš tako kažu: Kao izgladnelo siroče iz ZUR. Uz tekst je data i odgovarajuća fotografija mlade, preterano izmršavele devojke.
Jadne devojke! Ima
Jesen provalila narandžastu opnu leta. Noć je puna septembarskih zvezda. Psi navlače novu, topliju čekinju. Prostitiutke menjaju mrežaste za "pune" čarape. Žene spremaju ajvar. Desničari priželjkuju veću krizu i, umesto bolje, još lošije dane. Povorka ponosa opet vežba šetnju u tajnoj u sali, za čiju lokaciju zna samo policija. Deca dobijaju prve ocene u novoj školskoj. Crkva dobila od građana 300 miliona za krečenje prostorija i učvršćivanje vere. Omacila se mačka u komšiluku. Državni tužilac je najzad, barem malo, promolio nos iza glomaznog kancelarijskog komada
Ne vredi, obeć'o sam deci
Kada neko svira u grupi koja se zove: Danas Svi Znaju Da Igraju Fudbal, kada je potpredsednik omladine GLPUPS-a ,( ogranak omladine PUPS-a) kada je rešio da pređe sa juga na sever(?) onda zavređuje da se na njega obrati pažnja.
Povrh svega, obećao sam da ću da pomognem da se njegova prezentacija novih muzičkih snaga vidi koliko god može dalje...
Dame i gospodo medjutim92 i njegov tekst Zgrada
Dođem ja danas na sastanak Posebne radne grupe BF+ na Batutu, i zateknem prof. dr Stanojevića kako sedi i čita "Politiku", strana 7.
Brzinom munje isučem i ja svoju "Politiku", strana 7. (Da i ja delujem mudro i obavešteno.)
Priđem čoveku, pitam:
"Dr Stanojeviću, da li bismo mogli da porazgovaramo?"
"S vama ne razgovaram dok mi se ne izvinite! Otkuda vama uopšte ideja da je muž Jelene Karleuše bio u operacionoj sali?"
"Piše u novinama. A šta, nije bio?"
"Nije bio."
"A tetka?"
"Otac nije bio."
"A tetka?"
"Otac nije bio."
"A tetka?"
Prvo su sklonili dilere -
bezbedna deca, sigurne ulice.
Zatim su sklonili prostitutke -
da se oženjeni drže svojih kuća.
Zatim su oterali prosjake,
zatim su pretukli i prebili pedere,
odbili azilante,
nahranili nas sumnjama i strahovima.
Nismo se pobunili,
nismo reagovali.
Čudno: nije preostao baš niko da primeti
kada su došli po nas.
Nemam pojma šta znači njen nik - karalejla.superbljuh, ali znam da piše muški (nema veze sa muškim i ženskim pismom!) i da joj je avatar savršen!
Pročitajte Mišićnu masu i ostale blogove.
Uživajte!
Pokušavate da pošaljete SMS poruku ženi ili mužu ili švalerki, ali bezuspešno. Svaki put kada pokušate da pošaljete poruku, vaš telefon se ugasi. Prvi put, drugi put, treći put. Već počinjete da osećate neko pritiskanje u grudima, cupkate nogama. Četvrti put, peti put. Svaki put kada upalite telefon, iznova počinjete da pišete poruku. Počinje da vas svrbi leva potkolenica,
Pogledah danas deo reprize ulaska u kuću Velikog brata. I nametnulo mi se nekoliko zaključaka i još više pitanja. Prvo, biće nemoguće gledati B92 jer je strah od iskakanja Mace aka Jojštovolimdasedernjamičešem iz TV kod mene previše veliki da bih ga prenebegla zbog informacija za koje se još uvek obraćam samo ovom kanalu. Marijanu, odmilošte Maru ne smem da komentarišem pošto Žmua nešto duša boli za njom, pa eto.. poštedeću je. A i ona voli da se dernja. No, povratak Velikog brata na B92 izgleda da će doneti nešto novo. SEKS!
Fuck you (Fuck you)
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch
(Lily Allen, Fuck You)
Malo je odluka koje donosim teško. Još je manje tekstova koje teško pišem. Oni su najčešće tu, neka količina nabacanih misli i ideja. Međutim, ovog puta pišem nešto što dolazi iz ličnog iskustva, iz nečega što bi jeftina poetika imenovala kao „dubina duše“. Imam potrebu da budem ogoljen.
Pre nego napišem ono što smatram važnim da podelim sa čitaocima, želim da navedem važnu motivaciju za bavljenje gej aktivizmom. Ako sam u prethodnim tekstovima istu pominjao, ne zamerite, suviše mi je važna da bih se ustručavo ponavljanja.
Zadah se naročito pojačava kada se uključi televizor ili otvore stranice dnevne štampe. Na sve strane razbacani ostaci Miloševićevog režima, koske koje sada služe za glockanje, odnosno za skretanje pažnje
E breeee, tol'ke godine proživeh misleći da kad nešto kažem, to uradim dovoljno jasno, nedvosmisleno i bez zadnjih (često ni prednjih) namera. Neke rečenice toliko često izgovaram, da me niko više i ne čuje. Ali mi pamte facu, posebno u nekim prilikama, pa mi se dešava da kako zinem, čujem odgovor: „Znam, sad ćeš da kažeš...“
Znaš ti..., da ne budem prosta! Slušaj me, možda ćeš i razumeti nešto!
Pričamo, bre, pričamo svi u glas, a uopšte se ne sporazumevamo. Dajemo neke izjave, misleći pri tom na nešto sasvim drugo, pa tu stvarno