Smrt Aleksandra Solženjicina podstakla me je ne samo da se vratim mnogo godina nazad nego i da ponovo razmišljam o uticaju starosti na politička uverenja. Za mene je Solženjicin prvo bio pisac a tek dosta godina kasnije disident. Iz disidentske faze prešao je u rojalističku. Što je bio stariji sve je više volio carsku Rusiju. Teško bi se mogao nazvati levičarom kao što je to neko pomenuo na Forumu B92, uporedjujući ga sa Dobricom Ćosićem. Srećom, Aleksandar Solženjicin se nije uključio u aktuelnu rusku politiku pa je tako ostao izvan domašaja tajkunsko-kagebeovskog
Na crnogorsko krštenje u jednom manjem vojvođanskom mestu krećemo oko 14h, izbegavajući autoput, (čak i neke magistralne) kako bi mogli da uživamo u lepotama severne pokrajine i njenih sela... Kako smo prošli i poslednje mesto koje pripada Beogradu (Dunavac), puštamo disk sa tamburašima i doživljaj je potpun! Drug (moj budući kum), sa kojim idem na krštenje njegovog rođaka, vozi prilično dobro i lagano, jer nigde nismo ni žurili, a pošto će on da pije , dogovor je da ću ja voziti nazad (to je jedan od razloga što me je i poveo). Stižemo prvo u jedno veće mesto, u kojem
Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.
I na kraju treba se zapitati: dokle će demokratske partije proširivati granice demokratije, snižavajući kriterijume prema kojima se definiše demokratija? Da li se time ne ubija i sama mogućnost razvoja demokratije, koja nije prostor u kojem svako može da radi šta mu je volja, već kako su liberalni teoretičari na samom početku definisali demokratiju - kao poštovanje ljudskih individualnih prava i sloboda, kojima se ne ugrožavaju slobode drugih (a pre svega, pravo na život i ljudsko dostojanstvo).
Zagorka Golubovic, Danas, 4.8.2008.
Prenosim
prenosim tekst Ljilje i Milosa, JT
Dana 4. avgusta 2008. godine, u 11h, u crkvi Svetog Marka, u Beogradu, održan je parastos žrtvama stradalim u hrvatsko vojno – policijskoj akciji „Oluja“, avgusta 1995. godine.
Parastos je održan u organizaciji Udruženja građana „Porodice nestalih lica iz Krajine“.
Na poziv gospodina Čedomira Marića, predsednika Udruženja, parastosu su prisustvovale i aktivistkinje/sti Žena u crnom: Ljiljana Radovanović, Lina Vušković, Jelena Čelebić, Janet
Upalim TV da pronađem gde mogu da vidim Noleta, i na moje iznenađenje, shvatim da sam okasnila - izgleda da je ovaj put lako pobedio Nadala.
Vrtim dalje kanale, kad na TV'Pink' film 'Kozara' i pobegnem glavom bez obzira... Uključim neki muzički kanal i dohvatim se peglanja. Al' ne lezi vraže, 'Kozara' mi i dalje u mislima.
Neću da je gledam. Odlučno NE!
To je jedan od filmova zbog kojih sam u detinjstvu mnogo puta sanjala da me jure Nemci, sakrivala se u snovima iza nekakvih drvenih taraba, žbunova, gledala kolone Nemaca koji prolaze i viču 'Halt!' i govore
"Kad deca nisu besna kuca nije tesna"
Kod mene, u Nis. se kaze: "Nek' je sa srecu!"
Ovako smršao, nevjerovatno liči na likove iz „Alan Forda“, kultnog stripa moje generacije. Oči, crte lica, nešto u pogledu – baš kao likovi, i to ne glavni, iz legendarnog stripa o prevarantima, mitomanima i tajnim agentima. O grupi nazvanoj TNT. Naravno, ovaj strip je rađen na rubu – i preko ruba – karikature, pa činjenica da neko tako liči na Bankerove
Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Ponekad uspem da suzbijem jesen u sebi. Razmaknem nebo, ono najniže, pa noktima, goloruka kopam do plavetnila. Ponekad uspem i sve te neke novembre da sabijem u jednu malu, malecnu kutijicu koja svira poznatu melodiju tišine kad je otvorim, zato, retko je otvaram.
Uspem, ponekad.
ili ti, lav iz dnevne sobe...
Piše mi moj blogodrugar Stari na kraju bloga o opraštanju:
''I kako objasniti zadribandama da su moja deca dokle god sam živ.''
...............i natera me da kopam po računaru.
Znam da sam nekad nešto pisala kao moj intimni proglas roditeljima – ne mojim, nego onako... Volim ja to, kao, kada bi mene neko pitao i saslušao - ja bih to ovako:
Roditeljima!
Dragi roditelji, ne štedite lepe reči za sopstvenu decu! Ne
Vec odavno zelim autorsko ovlascenje na ovom blogu, imam potrebu toliko toga da vam kazem, i konacno mi je zelja ispunjena. Ni sama nisam sigurna od kad mi je ova opcija dostupna, ali evo danas pogledam sta ima novo, i bacim pogled na korisnicke opcije, i kad me nije strefio slog kad sam videla opciju "napisi novi tekst" :)
Sve u svemu, ovih dana sam jako hepi! Prekjuce mi se rodila kumica, a danas mi je njena mama Kuma poslala sliku zamotuljka kome samo viri glava i rupica na bradi. Kako neobicno i slatko to izgleda na bebicama. Pocinje da mi se budi majcinski instikt, nadam se
г. Jeremija
Pre neki dan, mislim da je to bilo u subotu, na moje veliko iznenađenje, pojavi se, u okviru profila «jeremija92», opcija «Napiši novi tekst». Ne verujem svojim očima. Pogledam ponovo – piše, to što piše. Al opet, ja i dalje ne verujem. Pozovem prvo ženu i kažem: «Pročitaj kako je napisano», ona pročita, pozovem zatim decu, pa komšije, slučajne prolaznike... i svi pročitaju isto što
Na biciklima preko Pamira, kroz Kirgistan i Tadžikistan
• vreme: 1-26. avgust 2008.
• učesnici:
- Predrag Tripković - saborac i na prethodnom putu po Himalajima
- Radoslav Milojević-Raca, jedan od naših najpoznatijih alpinista, instruktor u AOB-u i vlasnik
prodavnice planinarske opreme "Alp"
- Nenad-Nene Triković, još jedan od naših alpinističkih vukova
- i moja malenkost: Jovan Eraković - Jone (lična karta: http://www.ciklonaut.com )
• start: Bishkek (Kirgistan)
• cilj: Dušanbe (Tadžikistan)
• ukupno km: 1800.
• na bicikllima: 1200-1400km
• sponzor puta: fabrika bicikala Capriolo, Bačka Topola
• prijateji: akvABent, Beograd