Dok je u 17. veku u Engleskoj besneo građanski rat između rojalista i parlamentaraca, istaknuti astrolozi tog vremena aktivno su se uključili u sukob objavljujući svoje predikcije u astrološkim almanasima. Astrolozi naklonjeni rojalistima predviđali su pobedu rojalista, a oni naklonjeni parlamentarcima - pobedu parlamentaraca. Uticaj te propagande bio je toliko veliki da se pozitivna predikcija ishoda neke bitke izjednačavala sa pojačanjem od pola tuceta pukova.
Džordž Varton (George Warton) bio je astrolog na strani rojalista. Kada su parlamentarci prevagnuli, obreo se u zatvoru (verovatno po članu 38. Zakona o vladi i ministarstvima) i izvesno je da bi bio i obešen da se za njega nije založio Vilijam Lili (William Lilly), inače astrolog parlamentaraca. Kada je došlo do povratka monarhije, pa se Lili našao u nemilosti, iz problema ga je izvukao Elajas Ešmol (Elias Ashmole), inače astrolog-rojalista.
Autor: Rodoljub Šabić
Prošle sedmice u „Službenom glasniku Republike Srbije" objavljena je Odluka Ustavnog suda o neustavnosti nekih odredbi Zakona o zaštiti podatkaa o ličnosti. Sad, da li zbog vrelih letnjih dana ili možda zbog još vrelije političke atmosfere, ta Odluka nije privukla ozbiljniju pažnju javnosti. A, budući da verujem da tu pažnju itekako zaslužuje, našao sam da je umesno napisati nekoliko reči o njoj na ovom blogu.
Ustavni sud je ovu Odluku doneo u postupku pokrenutom po predlogu koji je podneo Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, tražeći ocenu ustavnosti odredaba člana 12. stav 1. tačka 3) u delu koji glasi: „ili drugim propisom donetim u skladu sa ovim zakonom"; člana 13. u delu koji glasi: „ili drugim propisom" i člana 14. stav 2. tačka 2) u delu koji glasi: „ili drugim propisom donetim u skladu sa zakonom".
I dok mi, o svom jadu zabavljeni, pokušavamo da gledajući u bob i tumačeći tikove i grimase novoizabranih i odlazećih ne bismo li pronikli u tminu sutrašnjeg dana - svet se sadašnošću i budućnošću bavi ozbiljno, temeljno, sistematski.
Na primer - Barclays bank. I ne samo ona. I druge najveće svetske banke, a bogami i vlade.
Dimo je moj prijatelj koji povremeno voli da ode u Skoplje i tamo se sastane sa svojim starim ortacima od kojih niko profesionalno ne radi nista vezano za muziku. Oni su samo muzicki fanovi koji vole ponekad i da zasviraju.
Evo kako to zvuci kada se sastanu stari drugari i totalno iz prve, bezpretenciozno odsviraju stvar koju "svi znaju" za njihovu dusu.
Meni je ovo vrh vrhova. Ono, bas sam ponosan na ortaka =)
Pred očima anestezirane javnosti obavlja se treći krug prodaje tzv. demokratske Srbije. SPS i SNS, koje su formirale vlast zahvaljujući Tadiću i DS koaliciji, izgleda da su napravile aranžman i sa Draganom Đilasom.
Iako vladajuća garnitura "zbog volje naroda" najavljuje raskidanje koalicija sa DS u gradovima gde su formirali vlast, predstavnici SPS, SNS, čak i Dinkić, istovremeno svuda poručuju da nema razloga da raskidaju saradnju sa Đilasom u Beogradu i da ga smene sa mesta gradonačelnika. Hvale ga gde god stignu.
Zašto je Dragan Đilas prihvatljiv vladajućoj garnituri kao partner, a njegova stranka nije, i kakva je dugoročna kombinacija sadašnje vlasti i Đilasa u pitanju, ostaje da se pokaže.
Samoca. Moje verni pratilac na svim putovanjima. Kada god pomislim da sam je se otarasio uvek zakuca na vrata. Uglavnom nocu, dok se u snovima setam po omiljenom Belom Gradu ona zakuca necujno i usunja se na prazno mesto pored mene u krevetu i udje u snove. Odjednom je Beli Grad prazan, moj korak je usamljen a ruka iz dlana je isparila. Biti sam, fizicki i psihicki je meni najveca kazna za sve lose sto sam ikada uradio. Od karme se ipak ne moze pobeci.
Mrak. Ni bele noci Sibira ne osvetljavaju mracne dane provedene u Gradu duhova. Okruzen svojom senkom koja me prati uvek, imam osecaj da me sunce zaobilazi. Moje lepo sunce koje mi se uvuklo pod kozu jos u Dalmaciji, i nastavilo da me prati sve do tropskih krajeva Jugoistocne Azije, sada me ne greje.
Neki dan na Novom Beogradu uslikavam fotke oko Fontane, gledam okolo i mislim o tome da je taj urbanizam smišljen i nastao u vreme dok je stolovao Drug, za koga se govori da je bio diktator i nenaklonjen nekim građanima Juge po nacionalnoj ali i političkoj osnovi. Začeta je i izgrađena prihvatljiva, moderna urbanistička vizija Novog Beograda, nastala u vreme posle rata u pokušaju stvaranja novog društva. Nije, naravno, Novi Beograd bio njegova lična kreacija, strvarali su je sa neopisanim entuzijazmom i željom za novim formama i urbanim konceptom, primerenim postrevolucionarnom periodu, mnogi arhitekti. Sasvim neuobičajeno za vođe sa epitetom diktatora, Drug je ponuđenu viziju grada na konceptu moderne prihvatio, promovisao je i dao befel da se zovu geometri, zidari, drugi majstori i naravno narod, akcijaši jer bez tog krema torta ne bi valjala.
Kradem Mirelinu ideju ali znam da se ona neće naljutiti na mene.
Iz obilja Zen priča i priča o Zenu, nudim vam nekoliko, koje su srcu, duši i umu mojem drage:
ŠOLJA ČAJA
Nan-ina, japanskog učitelja Zena u periodu Meiđi (razdoblje tz prosvetiteljstva), posetio je jednog dana neki profesor univerziteta koji je želeo da se kod njega raspita o Zenu.
Nan-in je poslužio čaj. Napunivši šolju svom gostu, nastavio je da sipa.
Prvo što mi je palo na pamet pročitavši da „umetnost MORA biti patriotska“ je to da je sasvim sumanuto davati direktive i kalupiti umetnost na bilo koji način. Jednostavno je neizvodljivo, osim verovatno u institucijama pod šapom Ministarstva. Pogrešno je jedan tako širok pojam kao što je umetnost posmatrati tako usko i lokalno, ma koliko jedno društvo imalo dugu i bogatu tradiciju iza sebe. Gore izrečeno Moranje takođe predstavlja svojevrsno zatvaranje i okretanje leđa brojnim manjinskim nacionima koji žive u našoj zemlji, a usled čije kulture je Srbija samo bogatija.
Raskalašna haotičnost sa jakim mirisom agresivnosti uz blagu raspalost svega je prva stvar koju osetiš kad ulaziš u Srbiju. I nedostatak istog kad predješ njene granice. Čim je napustiš osetiš da se okolina promenila, da su sitnice drugačije i to strašno krene da bode oči, pa izazove neku potmulu tugu, setu, šta li je, o kojoj sa saputnicima ne pričaš jer je svima vidljivo, jasni i neprijatno. Jasno je da živiš u društvu koje nije stanju sebe da organizuje, da se pribere i privede minimumu životne pristojnosti, da je sve što vidiš samo imitacija civilizovanog društva, od pretankog autoputa ulegnutog od kamionskih guma do pogrešno shvaćenih sloboda i demokratije.
Za mene su Olimpijske igre najveće dostignuće civilizacije (ili bar tu negde ;)).
Istorijski gledano, OI su izumeli Stari Srbi 776. pne, a par decenija kasnije (753.) su već bili zauzeti izgradnjom Romskih naselja, ali to prevazilazi okvire ovog teksta... Četvorogodišnji olimpijski ciklusi su praktikovani dvanaest vekova, a od 1896. su ponovo uspostavnjeni.
Danas počinju 30. moderne OI
Mnogi misle da igre počinju u petak (u 20:12h po lokalnom vremenu), ali tada je „samo“ svečano otvaranje – to obožavam, naročito defile sportista (ostalo mi još od kad sam bio klinac).
Iako su ovo zvanično 30. OI, ustvari su 27. (3 nisu održane zbog I i II svetskog rata).
I treća kontradikcija je da OI 2012. ne počinju uopšte u Londonu, nego 200-ak km zapadno – u Kardifu na stadionu Milenium fudbalskom utakmicom između ženskih reprezentacije domaćina (Velike Britanije) i Novog Zelanda u 16h po lokalnom vremenu.
For it shows things that were, and things that are, things that yet may be. But which it is that he sees, even the wisest cannot always tell.
Galadriela
Ima prijateljstava na prvi pogled, na prvi pozdrav, prvu razmenjenu reč i pogled. Ima i onih za koje je izgledalo da ih nikada biti neće.
I ranije sam pisao o zulumu koji je naša država nametnula svim građanima bez obzira na versku pripadnost da plaćamo izgradnju hrama jednoj lopovskoj organizaciji zvanoj Srpska pravoslavna crkva. Opet imam potrebu da o tome pišem i pomognem ljudima koji imaju nelagodu kad im u pošti zalepe ovu doplatnu markicu i otmu 10 dinara. Mojoj organizaciji, Gej lezbejskom info centru, Srpska pravoslavna crkva je do sada otela nekoliko hiljada dinara.
Obratio sam se Pošti Srbije sa pitanjem da iz ličnih razloga ne želim da plaćam doplatnu markicu za Hram Svetog Save i da li postoji način da to izbegnem. Stigao je odgovor:
Knjiga „Traganje za gradom“ je pogled na rad Arhitekte Đorđa Bobića u proteklih pedeset godina. Izabranih sto pet projekata i tekstova nastalih u proteklih pola veka traganja (za gradom) prikazani su redosledom po godinama kako su stvarani, u izvornom obliku prvog pojavljivanja.
Ili zašto ne treba ispuniti PUPS-ov uslov da se svim penzionerima koji imaju penziju manju od 15.000 dinara isplati 13. penzija u iznosu od 20.000 dinara.
Zato što socijalna zaštita treba da počiva na uređenom sistemu. Ne na diletantskim predizbornim obećanjima.