Ili zašto ne treba ispuniti PUPS-ov uslov da se svim penzionerima koji imaju penziju manju od 15.000 dinara isplati 13. penzija u iznosu od 20.000 dinara.
Zato što socijalna zaštita treba da počiva na uređenom sistemu. Ne na diletantskim predizbornim obećanjima.
U Srbiji živi oko 2.500.000 porodica. U Srbiji imamo 1.700.000 penzionera. U Srbiji imamo i 1.770.000 zaposlenih i 400.000 poljoprivrednika. Srbija ima i sivu ekonomiju u visini od 30%-40% GDP-a. Srbija ima i veliki dijasporu koja šalje doznake.
Građani Srbije u bankama drže 7 milijardi evra. U Srbiji ima 3.2 miliona stanova. U Srbiji se godišnje proda oko 50.000 novih putničkih automobila. U poslednjih 5 godina oko 250.000 novih automobila. Veliki broj porodica ima vikendice i/ili zemlju.
Od ovih prihoda i imovine se prehranjuje 2.500.000 porodica.
Prosečna porodica u Srbiji prima:
- 0,68 prosečnih penzija - 136 evra mesečno
- 0,68 prosečnih plata - 240 evra mesečno
- 0,16 prosečne zarade poljoprivrednika - 70 evra mesečno
- doznake - 100 evra mesečno
- na crno i sivo - 150 evra mesečno
Prosečna porodica u Srbiji ima:
- 1,28 stanova
- 3.000 evra u banci
- automobil, vikendicu, zemlju
Sistem socijalne zaštite služi da zaštiti socijalno ugrožene porodice.
Niko ne spori da ima penzionera koji imaju državnu penziju manju od 15.000 dinara koji su socijalno ugroženi. Niko ne spori ni da se verovatno radi o većini.
Međutim. Da li ima penzionera koji imaju državnu penziju manju od 15.000 dinara koji:
- imaju veliki stan u centru Beograda
- imaju bračnog druga sa mnogo većim primanjima
- žive sa decom koja imaju primanja
- izdaju stan u vlasništvu
- imaju primanja van penzije
- imaju vikendicu
- imaju zemlju
- imaju automobil
Da li su oni socijalno ugroženi? Zavisi od stana, primanja bračnog druga, primanja dece, vrednosti automobila, veličine zemlje ...
Šta je sa drugim porodicama koje su socijalno ugrožene?
Srbija na socijalnu zaštitu godišnje izdvaja 1,8 milijardi evra.
Pretpostavimo da je 20% porodica socijalno ugroženo. Ukupno 500.000 porodica sa 1.500.000 građana. Socijalna pomoć od prosečno 300 evra mesečno bi na godišnjem nivou iznosila 1.8 milijardi evra.
U Srbiji ima više od 500.000 stanovnika bez ikakvih primanja
Zaključak koji se nameće je: veliki broj ljudi koji primaju socijalnu pomoć nisu socijalno ugroženi.
Da li znamo ko je socijalno ugrožen? Čiji je posao da to utvrdi?
Ministar rada i socijalne politike u poslednje četiri godine nije radio svoj posao. A ni ministar pre njega. Ministar rada i socijalne politike u najavi je najstariji političar u Srbiji. Njega je u poslednje četiri godine interesovala samo demagogija, banje i besplatne pare. Koja je verovatnoća da će se to promeniti i da će on uraditi socijalnu mapu društva?
Za socijalnu pomoć i zaštitu treba da se prijavite. Da kažete da nemate od čega da živite. Da popunite upitnik u kome iskazujete svoje imovinsko i porodično stanje. I socijalno odgovorno društvo vam daje pomoć u skaldu sa kriterijumima. Koji su kriteriji?
I to treba da utvrdi navedeno ministarstvo. Nakon javne rasprave.
Da li možete da imate stan od 100 m2 u centru Beograda i da primate socijalnu zaštitu?
Da li možete da imate ušteđevinu, vikendicu, drugu vrednu imovinu, a da primate socijalnu zaštitu?
Da li možete da radite na crno, a da primate socijalnu zaštitu?
...
Ne zaboravite, socijalna zaštita se plaća od poreza koji plaćaju građani. I radnik u Pirotu. I čistačica u Beogradu. I poljoprivrednik u Zrenjaninu.
Postavljanje dobrog sistema socijalne zaštite je ozbiljan posao. Za ozbiljnog ministra i njegov tim. I zahteva veliki rad. Naravno, mnogo je lakše slikati se i saosećati sa ugroženim ljudima, i pucati sa kuka i proizvoljno određivati socijalnu ugroženost na osnovu visine penzije.
Socijalnu zaštitu treba izbaciti iz cene struje i cene grejanja i svih drugih komunalnih usluga. Em urušavate javna preduzeća, em oni kojima pomoć nije poitrebna, dobijaju je. Socijalna zaštita se vodi potpuno odvojeno kroz uređen i jedinstven sistem socijalne zaštite. Bez izuzetka.
Socijalna zaštita se ne vodi tako što imate velike viškove zaposlenih na budžetu i u javnim preduzećima. Jedan prekobrojni zaposleni u javnom preduzeću, sa prosečnom platom prima delux socijalnu pomoć koja je dovoljna za 3 porodice. To nije u redu.
Svakom društvu treba dobar sistem socijalne zaštite. On je dobar i za svaku tržišnu ekonomiju. Jer oslobađa ljude od egzistencijalnog straha. I dobro je da se zna koji su kriteriji za status socijalno ugroženog. I da zloupotreba bude sramota.
Sa druge strane svaki sistem je podložan zloupotrebama. Svako uspešno društvo na svetu se nosi sa tim problemom i iznalazi načine da spreči i smanji zloupotrebu. Prvi korak je socijalna mapa i sistem prijave i provere. Priznaćete, nije u redu da radnik u Pirotu plaća vašu socijalnu zaštitu, dok vi izdajete stan u Beogradu ili se vozite u novom automobilu ili letujete u Grčkoj. A toga ima zaista mnogo, jer kako inače objasniti činjenicu da toliko izvdajamo za socijalnu zaštitu, a toliko ljudi je ne prima? Jedino objašnjenje je: mnogo ljudi zloupotrebljava sistem i socijalna zaštita ne dolazi do onih kojima je namenjena. To ne bi mogla da podnese ni mnogo bogatija država od naše. A i zašto bi?
http://www.facebook.com/SasaRadulovich
http://twitter.com/SasaRadulovich
.