...biiip o poštenju, vojska o skraćenju, a ja o populizmu.
Populizmu našem nasušnom koji nas nigde ne vodi već stoji na putu naših koraka u budućnost.
Populizmu našem nasušnom koji (h)lebom (h)rani naše iluzije i podgreva naše zablude.
Populizmu našem nasušnom koji nas drži u ubeđenju da je biti bogat loše.
Populizmu našem nasušnom da je imati novaca zlo.
Populizmu našem nasušnom koji tako lako pljune a tako nikad ne ponudi alternativu.
Populizmu našem nasušnom koji podgreva očekivanja da neko nastavi da (h)rani razliku između onoga što stvorimo i onog što (po)trošimo.
Gledam frku oko izbora tamo kod suseda preko istočne granice i pitam se pitanje iz naslova. Pitam se takođe šta bi se desilo u Libanu pre dve nedelje da nije pobedila koalicija po volji Zapada. Još jedna "revolucija kedrova"? To da je druga partija pobedničke koalicije (14. mart) nacistička od osnivanja nema veze (osnovana je nakon što se Pjer Gemael oduševio Hitlerovim postignućima 1936. kad je posetio berlinsku olimpijadu). Rezultat je dočekan sa, u najmanju ruku, olakšanjem na Zapadu. To je real politika.
Ako niste čitali, reagovali su i NUNS
Iako je prošlo podosta vremena pamtim to kao da je bilo danas.... Tražim učionu 204. Znam da je tu negdje. Brojke na malim učionama ipak nisu toliko male, a moj nos ipak nije toliko velik, pa mogu dovoljno da se približim; aha evo room 204.
Žena srednjih godina sjedi za stolom koji je okupirao maltene cijelu učionicu, dok je sa lijeve strane dovoljno mjesta da se stoji ispred table koja je zauzela cijelu jednu stranu zida.
Hy! How are you?
Dobro, hvala.
Ti si zakazao da trebaš pomoć oko engleskog?, upita žena skidajući naočale i zatvarajući knjigu ispred sebe.
Da, imam neki papir da predam pa treba mi vaša pomoć oko gramatike.
Jutros oko 7 sati oboren je pešak na Zrenjaninskom putu, kod stovarišta "Lika sistem".
Kako Studio B saznaje, reč je o starijoj osobi koja je prelazila ulicu van pešačkog prelaza kada je na nju naletelo vozilo marke "jugo".
U hitnoj pomoći kažu da je pešak na licu mesta poginuo, a policijskim uviđajem biće utvrđeno da li je devojka koja je upravljala "jugom" vozila neprilagođenom brzinom.
Saobraćaj na Zrenjaninskom putu u smeru ka Beogradu više od tri sata bio je otežen.
Najmanji problem je što je saobraćaj
Za čitanje ovog bloga trebaju vam lupa, lula i čaj. A nije zgoreg ni da uvežbate usklikivanje fraze: "Elementary, my dear Watson!" Dobro bi bilo da uz sebe imate i kakav kalendar, jer nas očekuje - putovanje kroz vreme. I to ne bilo kakvo putovanje. Dr Zagorka Radović-Krstić i dr Lidija Manić osmislile su za sve nas jedinstvenu, do sada u lekarskim krugovima neviđenu - vremensku
Odmah da kažem: nije svaki bog tvorac, kao što ni svaki tvorac nije bog. Drugo, ovo nije potpuna priča o tvorcima i bogovima, već samo nekoliko mrvica o njima. A sad da krenemo.
U vrlo staro vreme bilo je puno bogova i boginja - više hiljada, ako ne i više. Izgleda da taj broj zavisi od stepena razvoja ljudskog društva. Svako želi da nametne drugima svoje božanstvo, ali za uspeh u tom poslu potrebna je izvesna sila, nekad intelektualna, često fizička, a ova druga dobija na snazi tek sa razvojem države.
Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka smatralo se da je neko dosegao zrelost ako je bio na derbiju ili nekoj od evropskih utakmica Crvene Zvezde, ako je nešto kresnuo i ako je išao u Trst da sebi kupi farmerke. Baš ovim redosledom.
Ja sam svoje prve farmerke upravo zato kupio sam. Dve nedelje pre osamnaestog rodjendana izmaltretirao sam majku da garantuje za mene kako bih dobio pasoš, da bih onda krenuo na hodočašće na Ponteroso odakle sam se ponosno vratio sa svojim prvim Wrangler farmerkama.
Oni koji se sećaju pre 20 i više godina čuvene rubrike "Odjeci i reagovanja", sada imaju priliku da prate njen drugi deo, ali sada su «Večernje novosti» nosilac «projekta». ovde
A vidimo i B92 se uključuje.
Naime, krajem 80-ih godina prošlog veka je Politikina rubrika «Odjeci i reagovanja» bila medijska podrška jednom projektu «nacionalnog osvešćivanja» srpskog narod, nažalost ne sa težištem na ljubavi prema sopstvenom koliko na mržnji prema drugima. Tada su nam širili vidike kako su svi narodi na prostorima SFRJ neprijatelji Srba i kako su partizani i komunisti zajedno sa Vatikanom i Kominternom radili isključivo protiv Srba. Otkopavale jame po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i nosale mošti svetaca,mahalo se kostima i lobanja, objavljivale istinite, verovatne i neverovatne priče. Bio je to uvod i u tzv.patriotsko novinarstvo koje je postajalo sve više ratnohuškačko.
Rezultat je bio da su odjeci postali krici a reagovanja postupci bez rezonovanja.
Za razliku od ondašnjeg projekta i njegovih “Odjeka i reagovanja», koji nas je svađao sasvima ostalima, ovaj sadašnji , koji su pompezno pokrenuli Instituta za savremenu istoriju i "Novosti", namerno ili ne, raspiruje mržnju među Srbima.
I onda su to radili neki nedržavni i crkveni faktori uz prećutnu podršku državnih organa,
a i sada je slično. Država se drži po strani umesto da stane u centar i pomeri u stranu one koji revizijom istorije i rehabilitacijama prizivaju nove raskole, mržnju i sukobe.
Interesantno je kako država, preko državnog sekretara u ministarstvu pravde ipak reaguje
Stalno pričamo da je na trulom zapadu velika otuđenost, nedostatak vremena, loša hrana (uporedimo samo njihov i naš paradajz), bezidejnost... Da ne bude baš sve najcrnje setio sam se jednog svetlog primera šifrovano nazvanog " GYM". To je veoma pozitivna stvar koja je došla sa zapada do nas i predstavlja svakodnevno vežbanje kao način života. Gym je i teretana, i pilates, aerobik, boks, pa i tai bo ili kako se već zove... Koliko sam ja ukapirao te zapadnjake, Gym je odlazak na sport u zatvorenom a koji nije košarka. To je opšti trend fizičke kulture za svakoga i model svakodnevnog vežbanja kao načina života. Zapadnjaci su, u velikoj meri, ukapiralu da nemaju vremena da budu bolesni, da je skupo da se leče, da je nepraktično da nisu u kondiciji i iznad svega da im se ne isplati da imaji infarkt miokarda usled nataloženih nezdravih navika na krvnim sudovima.
Ne mogu da se setim ko je od nadležnih i kad tačno perinatalnu smrtnost u Srbiji uporedio sa perinatalnom smrtnošću u Švajcarskoj, ali sam 99,9% sigurna da to nisam sanjala. Ako se neko seća, najlepše umoljavam da mi osveži pamćenje.
Nakon vikenda provedenog zabavljajući se sa bazom podataka Svetske zdravstvene organizacije, mogu da kažem da tabela procenata perinatalne smrtnosti stvarno pokazuje da je situacija gora u Švajcarskoj, pa i u Ujedinjenom Kraljvstvu, nego kod nas.
Zapanjeni?
I ja sam bila.
Dok nisam pročitala fusnotu koja upozorava čitaoce-namernike da ta tabela laže.
Par koraka kako smo ušli u šumu Marija je posegla rukom ka obližnjoj grani i sa nje skinula torbu koja baš na tom mestu visila. Prebacila je preko ramena. Mogao sam da je pitam kako je znala gde da je ostavi, ali mi se nekako učinilo da je pitanje suvislo. U tom trenutku mi prođe kroz glavu kako bi torba bila na svim mestima gde smo mogli da uđemo. Bleskasto, pomislih.
Iz dubine, negde gde je moj unutrašnji glas do tada bio usnuo, probudi se i
...You can fool some people sometimes,
But you cant fool all the people all the time...
састав на тему . . . све тнадлану
миша топ је волео да нас на школским одморима затрпава страшним причама о догађањима уСуду ди му је мати радила ко спремачица ,па успут и начула понешто о криминалним радњама.но . . . неби о њему данас.испред њега у скамији је седела Анкица ћерка Апотекарова јединица ,лепушкаста (за наш ондашњи укус) ал пегава ко да је неко нафајто метлицом умоченом у нешто говнасто.
DRAG ME TO HELL
Strava+Uzas+Komedija= Odličan provod!