Српску јавност је почетком јануара потресао случај силованих и на друге начине напаствованих девојчица, девојака у глумачкој школи где су вешто злоупотребљавани образовање, религија, уметност ... и, изнад свега, нежно младалачко поверење - како би се реализовале изопачене склоности "васпитача". Силовања, узнемиравања и омаловажавања
Kada sam, svojevremeno, pisao tekst o neurozama sumornih nedelja. nisam mogao ni pretpostaviti da će doći vreme kada će nam i svi ostali dani u sedmici biti prilično neurotični. Naravno, to nisu mogli znati ni čuveni psihijatar dr Lajoš Ferenci, a ni štovani slobodni umetnik Reže Šereš. A, evo, prokleti virus je učinio svoje. Radimo od kuće, radimo on line, ne izlazimo, ne družimo se... i što je najgore ne dodirujemo se, ne kontaktiramo... na distanci smo. Sećate li se, npr, kada ste poslednji put zagrlili one koje volite i koji su vam bliski - majku, oca, dedove, bake, braću, sestre, unuke, prijatelje, ljubavnice....? Čini se da umesto neuroze sumornih nedelja, gotovo čitavu prošlu godinu možemo govoriti o neurozi svih sedam dana u sedmici.
Davno napisan test o neurozama sumornih nedelja prenosim u celini, tek toliko da se podsetimo koliko je nekada život bio jednostavniji - ljudi su samo nedeljom bili pomalo neurotični.
Na FB jedan moj kolega je objavio da mu je njegov otac koji je isto studirao na Akademiji likovnih umetnosti, osamdesetih godina rekao: Više neću da idem u Cvijetu Zuzorić, muka mi pripadne kad čujem ijekavštinu! Naravno da svako ima pravo na svoje mišljenje ali me čudi da njegov otac nije znao da je Vuk Karadžić govorio i pisao ijekavicom! Glupavo, šta reći. Citiraću Njegoša:
Lipo, ljepo, lepo i lijepo, bilo, bjelo, belo i bijelo-
listići su jednoga cvijeta, u pupolj se jedan odnjihali.
Kad bijasmo đeca, često smo ljeto provodili
Jedna od retkih tema u poslednje vreme koja nema veze s koronom ili sveprisutnim političarima jesu udžbenici koji su besplatno dostupni na sajtu Fondacije „Alek Kavčić“. Kavčić je inače bivši đak Matematičke gimnazije i profesor na Karnegi Melon univerzitetu u SAD, dok je cilj njegove fondacije obezbeđivanje besplatnih udžbenika za osnovce u Srbiji.
Prvi udžbenici okačeni na sajt su udžbenici za treći i sedmi razred u izdanju Zavoda za udžbenike.
Ta rupa postaje sve veca. Molim te pozovi Ljubu.
Tako to moja cura radi. Vidi problem, odmeri snage, iskoristi resurse.
Uzmem pozovem Ljubu.
Ljuba dolazi, pogleda rupu i odmahnu glavom. Ako se bude sirila pozovi me, ok?
Naravno. Sta drugo da kazem. Hocu, ukoliko ista primetim.
Prolazi su dani, nisam ni obracao paznju dok me Iva nije pozvala u predsoblje i rekla da je zid zinuo. Bio je govnjiv dan. Jedan od onih kisnih, pracen grmljavinom, gomilom posla i detetom koje trazi dodatnu paznju. U tudjim pesmama zidovi cute, u nasoj zinu, ne pustaju
Da me ne shvatite pogrešno. Možda sam ja manjina manjine, ali imam utisak da sam stranac.
Stranac na planeti Zemlji.
Stranac u zemlji Srbiji.
Jedan "Stranac" završio je na giljotini, valjda neću i ja.....digresija...sklon sam tome nešto večeras.
Imam visok prag tolerancije. Razumem da je komplikovano, ili nemoguće svima objasniti sve. Razumem da se mora biti čvrst i radikalan ponekad, ali vredja me, jako me vredja , svaka laž?
Nemojte me lagati zaboga!
Ovde, na ovom blogu, upoznao sam bisere.
Nisam ih dostojan, ali
ТАЈМ-АУТ ЗА НИН-ОВУ НАГРАДУ
Понавља се прошла година
Неколико писаца, потписника прошлогодишњег бојкота Нинове награде, одлучило је да и ове године не дозволи да њихове романе вреднује исти жири, пренео је Телеграф.рс.
Наслов текста као мој одговор на питање које се од 6. јануара најчешће чује: да ли је у реду ограничавати слободу говора?
Овим одговором сам изненадио и самог себе, јер ми је први инстинк говорио - не, никако, пупупу! Ту је позната максима Волтера, о брањењу права саговорника на мишљење и поред неслагања, као нека врста светионика
put oko sveta
Mogao je svuda da putuje, imao je crveni pasoš, knjižicu sveta. Bio je u svojim najboljim godinama, dok je ona bila u svojim najboljim godinama. Rođen na severu pred kraj rata, u krilu Karavanki, planinskih vila, brzo preseljen. Fotografije, štos crno bledih, pamte umesto njega, detinjstvo, najdraže jezero, gore zamišljeno.
Pre nego što pređem na pravu temu ovog bloga, mislim da je korisno da malo obnovimo znanje iz istorije Dubrovnika, kako bi imali potpuniju sliku kulturnih i političkih okolnosti i ambijenta koji je tamo preovladavao sredinom i krajem XIX veka. Mnogima će, zato, prvih nekoliko paragrafa ovog teksta biti suvišni ili dosadni,