O toj crti koju podvlačimo svakog 2.januara, čim se otreznimo, može da se piše danima.
Obično počinjem ovako: od danas više ne pušim i ne pijem........
Zamislite šta sam juče sanjao... Sanjao sam moj najjlepši klovnovski san dok je novoj godini bio prvi dan :). Hehe...kao ja se budim a svi oko mene nasmejani i nose crvene noseve. Šetam se kao ulicama najjnasmejanijeg grada na svetu i gde god se okrenem vidim osmeh na licu...i gde god stanem priđe mi
Euforični glas iz telefona:
- Srećna Nova! I želim ti sve najbolje u nastupajućoj Godini! :)
Glas kao iz bureta:
- Znam. ... Noćas si mi već poslao neki cirkularni SMS. ... Sve si tamo lepo objasnio. A i da nisi... Zašto bi ti meni želeo nesreću? ... Kapiraš? ... Nema razloga...
- Majstore, od sabajle si vickast. Kako si proveo najluđu noć? :)
- Izvini ... mislim, ... zašto ti mene zlostavljaš? ... I ko još normalan kaže NASTUPAJUĆA GODINA i NAJLUĐA NOĆ??
- Koj ti je? Zvao sam da ti od srca čestitam! :)
- Pazi, volim i ja tebe pa te ne napadam... Stvarno ne kapiram šta te je navelo da me budiš prog januara u deset ujutru.
- Deset i dvadeset ... odnosno - ček da vidim - deset i davdeset i sedam. .... Jebote, kakav ti gadan deda rasteš. :)
- Nije nego sam maločas legao i baš pokušavam časkom da odmorim... Pojma nemam zašto sam tako zaglavio. Bilo je skroz trulo. ... Izvini što ovako govorim, suva su mi usta ... A i cirkao se neki lažnjak šampanjac, pa me malo boli glava. ... Kako si se ti proveo?
- Super. U krugu porodice. ... Ajd idi, odmori. :)
- U tazbini, znači?... Aha... Zato si ti tako poranio.
- Aha... Aj onda ...
- Alo! Čekaj! Dećeš kad je najlepše:)
Bilo kako bilo, pred novu godinu izašla mi je knjiga "Srpski domaćin u raljama seXa".
from Nirmeen Kharma Elsarraj
This is the fifth day of the Israeli military operation on Gaza called 'Cast Lead'. Horror and destruction is everywhere. There are things that are not well reported in the news, feelings!! I have three children, a daughter Nour who is 14, a son Adam who is 9 and another son Ali who is 3. We live in an area in Gaza city that used to be described 'safe'. Nowhere is safe anymore. My children cannot sleep and I cannot help them. The feelings of helplessness and guilt (which always accompanies your inability to protect or at least comfort your children)
Prošlu novu godinu, mislim onaj ponoćni trenutak sam provela na žardinjeri, u dvorištu Dadov, čekajući a se pas pokaki, mislim, šta da vam pričam, sve je prštalo od petardi, a ja dreždim sa veselim psom i čekam. čekam, povremeno zverajući u nebo:)
Ove
Okrugli sto u maloj trpezarij zatrpan hranom, svecani carsav sa izvezenim tresnjama, koji samo delimicno pokriva krzljave narandzaste astalske noge. Na pocasnoj astalskoj galeriji, u centru, svecano stoji masivan crni svecnak od kovanog gvozdja sa tri debele svece, opkoljen ruskom salatom, pitom sa mesom i prasetinom. Strazu drze nabildana pogaca, naseckana cajna i mlad sir. Mozda i neki slani stapici sa makom, ne secam se, bio sam mali. Na televizoru "Ei Color deluxe" cudno veseo dnevnik, koju vodi niko drugi do Ckalja. Pomazu Zika kakosebesepreziva i nasmejani Nikitovic. Sledi novogodisnji
Rat u Bosni je počeo 6. aprila 1992. a završio se Dejtonom, novembra 1995.
Krvav i brutalan kakvi su svi ratovi.
Preko 100. 000 muškaraca, žena i dece je stradalo, izbeglih i u emigraciji neznano velik broj, uništena, poharana i popaljena zemlja koja pokušava da stane na noge.
Rane u srcima i duši preživelih, duboke.
Danas na kraju 2008. kada živimo u nekim zemljama, tuđim, svojim ili «svojim» u kojim političari i dalje dele, mere i broje prošlost zbog kojih mi ne možemo da živimo sadašnjost a naša deca budućnost, javila se ideja da se pokrene humanitarna
Potpuno kolektivno ludilo. Dva sindikata kao predstavnici radnika i jedna unija poslodavaca kao predstavnik svojih članova poslodavaca, potpisali kolektivni ugovor. U njemu se poslodavci obavezali ... Čekaj malo. Šta me briga na šta su se obavezali. Njihovi radnici, njihove pare, njihov problem. Osim ako država ne proglasi prošireno dejstvo tog privatnog ugovora između neke unije i njenih članova i nekih sindikata ...
Autor: Rodoljub Šabić
Daleke 1763. godine, u jednoj debati u engleskom Parlamentu izgovorene su reči koje, mislim, i danas predstavljaju esencijalni izraz odnosa koji državna vlast duguje privatnosti svojih građana: „Najsiromašniji čovek može u svojoj kolibi da se odupre svoj sili engleske Krune. Koliba može da bude trošna; može da joj se trese krov; vetar može kroz nju da duva; oluja može da uđe; kiša može da uđe - ali Kralj Engleske ne može da uđe; on i sve njegove snage ne smeju da se usude da pređu prag tog oronulog zdanja."
A na, sjajni pledoaje parlamentarca
Kad su pocetkom proslog vijeka upitali Edward/aHale/a koji je sluzio u maloj kapeli namjenjenoj americkom senatu da li se moli za senatore on je odgovorio:"Ne... Gledajuci u senatore I kako rade ja se molim za ovu drzavu"!
Posmatrajuci nas parlament I parlamentarce ja se pitam kakva bi molitva trebala nama danas ?
Molitva za drzavu ciji birani predstavnici naroda potrosise trecinu vremena na rasprave o nacinu raspravljanja, na kletve , na stvari koje su toliko nebitne u odnosu na ono zasta su birani u taj isti parlament . U psihologiji postoji termin
Partije žele da uklone upozorenje sa cigareta
Ono što bi trebalo biti zastrašujuće upozorenje na paklicama cigareta, izgleda da ima suprotan efekat. Nekoliko partija želi da ih se otarasi.
Upozorenja na paklicama cigareta, kao što su "Pušenje može da ubije" ili "Pušenje je vrlo štetno za vas i vaše okruženje", trebalo je da ljude navedu da prestanu da puše. Međutim, shodno novom marketinškom