Nema druge, raskrčiti u sebi sebe, stalne stanare privoleti ili zaobići, ukoliko je moguće, prijavljene podstanare umiriti, rasterati bespravno useljene, ne plaćaju ništa, zamandaliti vrata ( prozore zakovati daskama) pred onima što su u čekanju razapeli šatore na obalama kapilara i unutrašnjim obroncima lobanje nadajući se brzom ulasku ne hajeći za uništene travnjake, zatrovane izvore, zagađen vazduh... izbledele misli, zaludne emocije, izgubljena nadanja... Nema druge, krenuti prvo protiv sebe, zaokrenuti u sebe.
I, šta sam očekivao, čemu se nadala, rasporen listom suvog kukuruza?!
¡Hola :)
Večeras letim za Barselonu, a za četiri dana započinjem pešačenje na Putu za Santjago (Camino de Santiago). Mnogi koji me prate pitali su me za detalje o tom hodočašću i humanitarnoj akciji koja će se odvijati uporedo. Pošto ne stižem da pojedinačno odgovorim na sva ta pitanja, objedinila sam ih u ovoj objavi i odgovorila na njih.
Zašto idem peške, a ne biciklom kao uvek do sada:
- Pre dve godine dijagnostikovana mi je diskus hernija. Nekoliko meseci nisam mogla da sednem na bicikl, ali mi je hodanje prijalo. Vrlo brzo nakon povrede
Piše: Boban Stojanović
Nedavni boravak u božanstvenoj Španiji, po hiljaditi put mi je dokazao da nema boljeg provoda od druženja hetero cica i gay muškaraca.
Moj deško i ja provodili samo dane sa gomilom strejt žena među kojima je široj blog javnosti poznata Jasmina Tešanović.
U nastavku sledi uputstvo kako održati (zabavnu ali često napornu), friendly vezu sa najboljim gay drugom...
Elem, pre tačke 1 sledeće obrazloženje...
svadba
Gotovo svakodnevno možemo biti svedoci raznih društvenih pojava u kojima dolazi do izražaja određena forma ektremnog ispoljavanja i propagiranja vrednosti verske i nacionalne sadržine. Osobe koje na ovakav način ispoljavaju svoja verska opredeljenja neretko su pripadnici raznih ektremnih - ultradesničarskih organizacija koje pod okriljem borbe za očuvanje „tradicionalnih vrednosti" žele da nametnu većini svoja krajnje fundamentalistička -- pogrešna shvatanja
Ne mogu da se dogovorim sa sobom - jesam li pala s Marsa, ili živim na Marsu? Da li ste vi videli ovu vest?
Prva presuda crkvenog suda
7. april 2009. | 01:14 | Izvor: B92
Trebinje -- Crkveni sud Eparhije zahumsko-hercegovačke osudio je dvojicu Trebinjaca zbog delovanja kojim su, kako se navodi, naružili crkvu i njene velikodostojnike.
Nikola Sekulović i Blažo Stevović, iz Trebinja, isključeni su iz crkve na određeno vreme. Suđenje u Eparhiji bilo je zatvoreno za javnost.
Šestočlani crkveni sud, kojem je predsedavao episkop Grigorije, zatražio je da Sekulović i Stevović za vreme isključenja iz zajednice prestanu sa svojim sablaznim i dušegubnim delovanjem, koje je na štetu crkve i na njihovu propast.
Sekuloviću i Stevoviću zabranjuje se da ulaze u hramove, prisustvuju liturgijama, kao i bilo kojoj drugoj sveštenoradnji, bogosluženju, hrišćanskom krštenju, venčanju, sahrani.
Danas je većina medija u Srbiji objavila vest da je fudbaler Crvene Zvezde, Miloš Ninković uplatio 80 000e kao pomoć za lečenje Une Savić.
Na žalost, u pitanju je bila dezinformacija što je potvrdio i sam fudbaler:
"Dao sam novac, ali ne toliko koliko je predstavljeno u javnosti. Ovo govorim jer ne želim da se napravi nikakav problem njenim roditeljima, jer će ljudi misliti da je novac prikupljen, a nije."
Nečija neodgovornost bi mogla da ugrozi čitavu akciju i zato je jako važno da se sa prikupljanjem novca nastavi.
Račun za pomoć otvoren je u Komercijalnoj banci na ime Una Savić
br. dinarskog računa: 205-9011005219862-38
br. deviznog računa: 9031019889411 RS35205903101988941194
Aktiviran je i poseban SMS broj na koji se mogu poslati poruke i tako donirati novac na njen račun. Broj na koji treba poslati poruku je 2205, a cena poruke je 100 dinara. Važi za sve mreže.
znesem kafu i cigarete na terasu i stavim ih na mozaik sto koji sam sam napravio. Uvalim se u baštensku stolicu sa jastučetom da mi ne žulja dupe i pogledam u nebo. Iako je deset sati, sunce upeklo, peče kao da sam na roštilju. Prija mi. Pomislim: Kakav divan letnji dan. Zapalim cigaretu, srknem kafu ali iznenada osetim kako mi crv sumnje rovari po mozgu. U trenutku kada sam se spremao da odgonetnem crva, psetance komšija iznad mene, zakevta. Ustao sam da se pozdravim mazeći ga rečima. Kada je kuci dodijalo da laje, utrčala je u stan. Vratim se stolici, zapalim i
Iz raznoraznih razloga, stvorila se potreba da nakon otprilike godinu dana, putujem u Zagreb. Tokom poslednje tri godine, dosta vremena sam boravio u Hrvatskoj radeći na filmu koji je konačno priveden kraju i sada je bilo neophodno da kao scenarista, asistent režije, pa čak i glumac, odgledam završnu verziju po ko zna koji put premontiranog filma. Bilo kako bilo, film je završen. I baš kada je završen, nekome je palo na pamet da ukine vize, problem koji nas je proždirao tokom tri godine muka.
Bolničke čekaonice su tmurna, depresivna mesta. Naročito one u dežurnim bolnicama.
Međutim, sinoć, negde oko devet, čekaonica hirurgije na Bežanijskoj kosi bila je, verujte mi, najrazdraganija u gradu. I šire.