Sa čisto neurofiziološkog stanovišta, bilo koje kretanje, a samim tim i podizanje čaše ima tri komponente:
Ne d’o bog predsednik ove takozvane države postupio bih vrlo pragmatično.
*deo nikada emitovane radio emisije
Kako sam postao svestan Alije - Svako ima pravo da se kreće - I na tarabi piše - Taoci celog života
Kako je Alija ušao u moj život
Alija je, cenim, nekoliko godina stariji od mene. Sujetno procenjujem, izgleda bar deceniju starije. Koliko sam shvatio u gradskoj čistoći Beograd radi 23 godine. Većinu tog vremena proveo je kao čistač na Zelenom vencu. Tamo ga svi znaju. Siguran sam da mu se na ulici javlja više ljudi nego nekim TV voditeljima.
Mudrac je pun nemira i neodlučnosti da bilo šta preduzme i zato uvek uspeva. Knjiga XXVI, Citati Čuang Cua.
Umni, pametni ljudi, mudraci, svakog trenutka preispituju svoje odluke, sumnja je često vodilja ka ispravnom rešenju, da ne kažem, prosvetljenju. Mudri Sokrat veli, parafraziraću njegove reči: Što više znam, postaje mi jasno koliko toga ne znam!
Ne mogu a da ne spomenem svoje omiljene mudrace: Averoes, Ibn Haldun, Lao Ce, Konfučije, Abelar, Dekart, Volter, Spinoza, Aristotel, Kant... svi su oni promatrali i analizirali svet oko sebe
Tanjug - 23. oktobar 2009. Tokio -- Japanski naučnici proizveli su humanoidnog robota koji savršeno simulira simptome novog gripa, koji treba da pomogne u osposobljavanju medicinskog osoblja.
Ljudi, trebalo bi odmah da odredimo prioritetne grupe građana i da ih vakcinišemo protiv virusa gripa. Da se ne gužvaju po domovima zdravlja, da ne utrče penzioneri, trudunice, hronični bolesnici i deca preko reda. Da kad nestane vakcine ne zaustavimo proces društveno-ekonomske tranzicije. Da imamo koga da pošaljemo u Brisel za Novu godinu da nam donese Beli šengen i
ONI:
ZEM-NOVI SAD-MEDIJI
Karadzzich: U Vojvodini da se otvori kancelarija RRA
NOVI SAD, 21. oktobra 2008. (Beta) - Zamenik predsednika Saveta
republiccke radiodifuzne agencije (RRA) Goran Karadzzich predlozzio je
vecceras da u Vojvodini bude otvorena kancelarija RRA.
Karadzzich je na tribini u Nezavisnom drusstvu novinara Vojvodine na
temu "Pokrajinska radiodifuzna agencija - da ili ne?" rekao da bi
zadatak te kancelarije bio pre svega monitoring medija u Vojvodini,
possto je to iz Beograda tessko raditi.
On
Narodi su činili velika zla jedno prema drugome – sto miliona ljudskih bića je ubijeno u ratovima prošlog veka. U četiri rata Srbije u poslednjoj deceniji 20. veka približno 130.000 ljudi je ubijeno. Ciklusi nasilja i osvete su beskrajni.
Neću govoriti o oproštaju u verskom smislu. Etika i religija se ne mogu identifikovati. Takođe, biti moralan nije isto što i povinovati se zakonu.
Etika znači stalno preispitivanje vlastitih moralnih uverenja i moralnog ponašanja.
Opraštanje započinje sećanjem, moralnom prosudbom šta su zlo i nepravda i traženjem
Bilo je prohladno, kao i uvek pred zoru.
Iako je napolju još uvek bio mrak, brzo je ustala, stavila u torbicu nešto hrane, pažljivo proverila da li joj je kalabaš s vodom dobro zatvoren, ogrnula se i polako se išunjala iz lape.
Nije želela da je majka, ili bilo ko od ukućana primeti.
Unapred je znala koliko bi joj prebacivali, kako bi joj govorili o dužnosti, o tradiciji, o poštovanju predaka...
Preci! Pa preci su jedini koji su ih razumeli.
Osećala je da je podržavaju. Duboko u srcu znala je da ne greši. Preci su bili uz nju. Zato je, izašavši van vidokruga svoga doma krenulo brže, visoko uzdignute glave.
Ovo je jedini pravi način.
Dugo nisam putovala biciklom – dugo, za moje pojmove. Od februara 2017, kada sam završila pedalanje po Japanu i došla u Kinu da predajem engleski, napravila sam svega nekoliko vikend-tura. Bila sam planirala da za vreme letnjeg raspusta vozim na 'krovu sveta' – Pamiru. Ali na dan polaska, povredila sam kičmu, te sam umesto dvomesečnog bicikliranja, celo leto provela u oporavljanju, sposobna jedino za lakše hajkinge. Prošla su puna četiri meseca pre nego što sam uopšte mogla da ponovo sednem na bicikl. Zatim još mesec dana dok nisam ispedalala prvih pedeset kilometara. I sada, sedam
Nakon što je Dali postavljanjem linka na naslovnoj strani učinio Natašin blog vidljivijim (kojim stopama će uskoro da krene i uredništvo, nadamo se...) Atomski Mrav je pitao šta se dešava sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (dalje Predlog Zakona). Nakon što sam mu dao kratku informaciju shvatio sam da uopšte nisam pročitao taj predlog zakona te sam ga «na licu mesta» odmah pretrčao, što je kasnije dovelo do pažljivijeg čitanja. Tako je nastao ovaj blog.
Na početku priče o zapošljavanju osoba sa invaliditetom (odmah da napomenem na ću tokom teksta koristiti izraz invaliditet, pošto je to izraz koji koristi Predlog Zakona, iako smo kod Nataše naučili da bi bilo bolje koristiti izraz osobe sa hendikepom) prenosim podatak koji se nalazi i u obrazloženju Predloga Zakona, a nastao je na osnovu istraživanja Evropske agencije za rekonstrukciju iz 2006. godine – Studija izvodljivosti za unapređenje zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji, da u Srbiji živi oko 700.000 osoba sa invaliditetom od kojih je oko 300.000 radnog uzrasta (15-65 godina), pri čemu je stopa zaposlenosti osoba sa invaliditetom 13%, odnosno oko 21.000 lica.
Na početku priče o srpskom Kosovu trebalo bi reći da srpsko Kosovo nije deo Srbije, a posebno nije deo Evrope. Opšte je mesto da se srpsko Kosovo odvojilo od Srbije još mnogo pre nego što su Albanci proglasili nezavisnost nekog svog, takođe nestvarnog, albanskog Kosova. Дакле, не постоје ни српско ни албанско Косово, што (да не буде забуне) још увек не значи да би могло да постоји некакво заједничко, српско-албанско или албанско-српско Косово. А морало би да може. Постоји, наравно, суживот два народа који се међусобно мрзе, али се, ако смем да кажем, чак и воле неком неразумљивом љубављу којом нико не би пожелео да буде вољен. Познају се и не познају у исто време, личе једни на друге иако немају никаквих сличности, плаше се једни других, протерују међусобно, сарађују, тргују, тајно посећују... На Косову све постоји и не постоји у исто време. Једино што је извесно то је да је Косово једна територија која заузима свега десетак хиљада километара, али која у себи прожима толико различитих светова који паралелно функционишу, понекад се чак и не додирујући. Слушајући приче о Косову, човек би могао помислити да је реч о читавом континенту, а не о једној малој покрајини. |