Šta bi bilo, šta bi se desilo, da nisam otišao na taj rođendan?
Da li bih bio dobar pravnik, advokat, sudija... ?
Nije pravilo, usprkos izreci, da posle kiše ogreje sunce.
Zašto i kako su posle preživljenog infarkta nestali neki moji strahovi, fobije?
Zašto sam osetio potrebu da budem sa svojom majkom dan pre njene smrti?
I dan danji razgovaram s ocem kad odem na groblje.
Kako to da sam jedan od retkih koji se raduje tuđim uspesima?
Zašto sam ostavio Slobodanku zbog Nataše?
Da li bih uzeo da ponovo čitam
Gospodin Levi se prvi put maskirao sa pet godina. Našao je parče crepa na plaži koje je umočio u vodu i išarao se po licu. Kada je takav ušao u hotelski restoran jauci prisutnih delovali su kao da se izmasakrirao. Na školskim priredbama je bio gusar, nindža, dirigent i fudbaler. U gimnaziji se krio iza lika pank bubnjara, od šminke noseći samo krejon.
Svoj prvi novac je zaradio u zoo-vrtu Big Blue Bay noseći na sebi veliku kutiju Snooply kokica. Kostim je bio tako dizajniran da su ruke i noge bile njegove a oversize kutija i ukočene plastične kokice su mu stajale iznad glave. Prozore za oči imao je u oba slova O u natpisu. Kasnije te godine gospodin Levi je bio prvo ulični pa onda i cirkuski klovn a dve glavne zavrzlame su mu bile plišana pesnica koja izleće iz šešira i džep koji prska vodu. Kada je radio sa decom nije nosio šešir. Nosio je slojeve šminke, šareni kombinezon i crveni sunđerasti nos. Do kraja iste godine oprobao se i kao Deda Mraz, spavajući preko noći na jastuku koji je preko dana opasivao oko sebe. Gospodin Levi je živeo kao u bajci. Bio je Popaj i Petar Pan. Bio je jak i mlad. Bio je i sakriven iza radio talasa zabavljajući zaslužne. Duboko u moru sebe razbijan je o litice nevidljivog rastapanja, degeneracije. Ni gram negacije.
ms milic pise siroko pa treba po neki put izdvojiti...
"Taj trip da se EU zakoni usvajaju po ubrzanoj proceduri postaje vrlo kontraproduktivan. Javnost se ne upoznaje sa svim promenama u poslovanju i svakodnevnom životu koji izmene i usvajanje novih zakona iz oblasti poljoprivrede, zaštite potrošača, antimonopola i standarda u proizvodnji donose. Niti znaju koja se sve regulatorna tela formiraju, koje EU zakonodavstvo se u kojim oblastima počinuje direktno primenjivati"
hajde par pitanja za sve nas:
Истовремени излазак из стана је хаотична ситуација и када немамо госта, немамо пуне руке разних потрепштина без којих је немогуће организовати дечији рођендан. Потребна су бар 2 сета гардеробе јер сем елегантних слика биће потребно и мало потрчати бос по песку јер такви су услови. Имајућу у виду да Алцхајмер више није потпуни
Ponedeljak, 21.12. u 19h u "Zelenom zvonu", Zrenjanin
KNJIŽEVNO VEČE
Članova upravnog odbora i umetničkog saveta
„Fonda Vujica Rešin Tucić i Vojislav Despotov“
GOVORE:
Svetislav Basara, pisac
Vladimir Kopicl, pisac i direktor Zavoda za kulturu Vojvodine,
Gojko Božović, pesnik, književni kritičar i esejista, urednik u izdavačkoj kući "Arhipelag"
Novi Nebojša Milenković,istoričar umetnosti
Gordana Nonin, novinarka lista "Danas"
Meni uvek toplo oko srca kad vidim da se domaći organi ističu znanjem, a vama?
Ove godine Mr.Olimpija, odnosno izložba (instalacija (?)) najnapucanijih muskulatura današnjice, započela je neslužbeno prije takmičarskog dijela programa. Otprilike dogodilo se nešto slično onome kad se bokseri pofajtaju na zvaničnom vaganju pred meč.
Predveče, umesto da nastavimo svoj put ka Gretni, odlučili smo da se zadržimo u kući Dagijevog strica Garija. On nije želeo da nam dopusti da vozimo po mraku, pa smo u njegovom domu – tako je zapovedio! – morali da ostanemo i prespavamo. Meni se dopala ideja, nisam bio siguran za Dagija.
Čim je pala noć, Gari se poput uplašene životinje uvukao u svoje sklonište, u dnevnu sobu velike kuće. Sve nas je pozvao da mu se pridružimo, i uživamo uz viski i televiziju. Mali Tom je bio u svojoj sobi na spratu. Dagi i gospodin Meknif su prihvatili Garijev poziv, dok sam ja više
у угодном ентеријеру подрума новосадске књижаре Мост проведох јуче пријатно вече посвећено приказу књиге насловљене Приче са колена аутора г. Ћујић Бранка у којој Аутор кроз петнаестак приповедака са примесом сете локалним језиком казује о житељима и крајишком Селу својега детињства који ,могло би се рећи, више и непостоје . . .
Autor: Rodoljub Šabić
Koliko država izdvaja za finansiranje aktivnosti NVO? Koliko o tome stvarno znamo, a koliko smo podložni fluidnim stereotipima tipa "malo", "mnogo", "(ne)dovoljno", "većina novca je iz inostranstva"...?
S tim u vezi, pažnje vredan događaj su prošlog petka upriličili Centar za razvoj neprofitnog sektora (CRNPS) i Transparentnost Srbija, organizacije koje vrlo uporno insistiraju na ostvarivanju nespornog prava građana i poreskih obveznika Srbije da znaju kako se koristi novac koji oni obezbeđuju i u okviru toga se, s punim pravom, često žalbama obraćaju Povereniku. Prošlog petka prezentirali su rezultate svog trogodišnjeg istraživanja, a jedan od vrednijih rezultata je trajno vidljiva na www.crnps.org.rs u vidu baze podataka - NVO finansirane iz budžeta Srbije 2008-2010. Baza obuhvata sve pojedinačne dobitnike sredstava iz "famozne" budžetske linije 481 - dotacije NVO, iznose isplaćenih sredstava i republičke organe koji su ih isplatili. Takva baza je prvi put kod nas dostupna - on line.
U momentima kad se nada da ce Djokovic osvojiti medalju svela na mozda bronzu, sa tugom shvatam da je Srbija (YU, SCG, kako god) kao sportska sila prestala da postoji sa raspadom predjasnje drzave.
Na ovu Olimpijadu ispratili smo 95 takmicara. Prvo o onima koji nisu tu. Prvi put od kad ja pamtim nemamo musku kosarkasku reprezentaciju. Onog momenta kad je ekipu trebalo da cine produkti rada devedesetih, reprezentacija je u raspadu. To ne znaci da nemamo dobre kosarkase, mladi osvajaju sva prvenstva. Nesto prestane da funkcionise kad prestanu da budu mladi.
Nema ni rukometasa
Crtalo moje dete juče svašta nešto, pa pored počelo da piše i neka slova, ljubi ga majka. Sva ponosna, reših da se naslađujem dokazima da je ekstra pametan:
"Sine, koje je ovo slovo?"
"I."
"Kako I, sine, nije I, to je slovo R", zapanjeno će majka.
"Nije R, nego je I", insistira majkina tvrdoglava pametnica.
"Sine, bre, šta ti je, pa ti to znaš, nije I, vidiš valjda
I dalje gostuje Anonimni Autor. Nova glava - prvi deo:
IMIROVI ZUBI
Toga dana, vreme je, kako im se činilo, vrlo sporo prolazilo. Izgledalo je da posle podne traje čitavu večnost. Konačno, posle malo mrmljanja sebi u bradu, Un se reši da razbije tišinu:
- Gde idemo, kada se toliko žurimo? Zar je toliko važno da noćimo baš tamo? -
- Nekoliko sati jahanja ka severu nalazi se jezero Ralk, koje se nastavlja u bezbroj močvara i zalazi duboko u ovu šumu. Na njegovoj istočnoj strani uzdižu se Mrtvi bregovi. Između njih su stare ruševine. Tamo ćemo se noćas ulogoriti. - objasni Kju precizno.
- Imirovi Zubi! - povika Un, stresavši se od straha - Na tom mestu nema ničeg dobrog. Mračne sile vazda se tu okupljaju na prokletom tlu. To je stanište utvara! -