Šta bi bilo, šta bi se desilo, da nisam otišao na taj rođendan?
Da li bih bio dobar pravnik, advokat, sudija... ?
Nije pravilo, usprkos izreci, da posle kiše ogreje sunce.
Zašto i kako su posle preživljenog infarkta nestali neki moji strahovi, fobije?
Zašto sam osetio potrebu da budem sa svojom majkom dan pre njene smrti?
I dan danji razgovaram s ocem kad odem na groblje.
Kako to da sam jedan od retkih koji se raduje tuđim uspesima?
Zašto sam ostavio Slobodanku zbog Nataše?
Da li bih uzeo da ponovo čitam Jesen Patrijarha da me Free nije ispravio u komentaru?
Zašto sam se na Miloševićevom popisu stanovništva izjasnio kao Navaho (Navajo)?
Zašto se ustručavam, bojim, da zovem drage i mile osobe?
Zašto ne mogu da živim od svog zanata?
Zašto volim (sve više!) da se osamljujem?
Zašto je pamćenje bolest moga uma?
Zašto mi se javljaju sitne nepravde koje sam učinio drugima?
Zašto iako nemam volje radim kao konj?
Zašto sam ubeđen da ima većih brzina od brzine svetlosti?
Voleo bih da živim u kamenoj kućici na obali mora okruženoj čempresima, lijanderima, smokvama, maslinama, grožđem, limunovima, pomorandžama, da svakog jutra umesto umivanja uskačem u more, da imam barku, da ribam, da na puškomet od moje kućice nema nikoga…
Zašto sam propustio da odem na kardio pregled poslednje dve godine?
Zašto ne idem na pecanje?
Zašto mi nigde nije dobro, zašto nisam opušten?
Volim što mi J. donosi iz Italije, jutros iz Venecije, kafu 100% Arabica!
Zašto nisam išao na Stari pingvin posle požara iako su napravili novi?
Zašto nemam nameru da ocenjujem ko je najbolji glumac na svetu?
Zašto mi je seks stalno na umu?
Zašto još nisam odlučio da odem u Ameriku?
Zašto Rce prodaje najlepši splav restoran na Savi?
Zašto ne idem u Ćevin Papagaj iako me zovu drugari?
Radostan sam što je moja drugarica zaljubljena!
Ne mogu da slušam duge monologe! Monologe općenito!
Ne podnosim kad ljudi vređaju druge ljude!
Zaista volim svoju J.
Volim svoje drugarice.
Zašto sam takav kakav sam?