Razmišljam kako su mnogi zakoni u stvari prokletstva, neki fizički posebno. Na trenutke samo i možda bi tačnije moglo da se kaže kako su mnoga prokletstva horizontalnije kategorije pa su dobre šanse da će mnogi od nas prvo da ih primete u fizičkom svetu.
Ima mišljenja da nam uglavnom geometrija podupire intelektualnu srž i da posle nje dolaze derivati, abstraktni, lingvistički, numeriči i ostali. I pored toga što nam geometrija, i dovoljno je da se ograničim na nju, donosi i beskonačnost, ako rastegnemo maštu pa pokušamo da se pogledamo u nekoj veličini, npr, "sve" što nam Njutnovi zakoni kažu je da smo "poprilično" self-referencijalni, vrtimo se oko jednog te istog težišta dok nas neko ne pogura sa strane.
I kako strane širimo u jednom trenutku nemamo više nikog da nas pogura. Realm bez ikoga i ičega nam je stran. Mi, u stvari, u takav realm ne verujemo.
Pretpostavljam da će mnogi mlađi među nama doživeti da odu u svemir, na izlet, u najmanju ruku u bestežinsku orbitu oko zemlje. Bestežinstvo ima i jednu suroviju dimenziju, "svuda" prisutnu ali u bestežinskom očiglednu - zamišljam atronauta na pet metara od svemirskog broda. Brod miruje i astronaut miruje, u relativnom smislu se ne pomeraju. Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda. Astronaut je yarobljen u vrlo ograničenom prostoru, a bez lanaca, lisica i ostalog, potpuno slobodan, a potpuno zarobljen.
Kad sam bila mala, baka me je, kao što je, po njenom, bio red, poslala na časove baleta i klavira...
Balet sam obožavala, ali to je sada druga priča, a zbog klavira sam preplakala pola detinjstva, jer meni se nije svirao klavir - mene je fascinirao jedan drugi instrument, najlepšeg zvuka na svetu... Harfa!
Ta fascinacija ostala je do danas.
Možete, onda, da zamislite koliko sam se oduševila kada sam otkrila ove dve mlade umetnice:
Meni se, kao starom ljubitelju Tolkina, najviše dopalo, ali imaju one još zanimljivih obrada:
Grupa Nouvelle Vague raspisala je konkurs za spot - za pesmu Master and Servant (obrada Depeche Mode)... Jedna ekipa iz Srbije je postavila svoju verziju koja na zanimljiv način ilustruje probleme sa narkoticima. Želim im puno sreće na konkursu, a ako se ništa ne desi - spot je moguće iskoristiti u drugom pravcu
Master and Servant - A Lot Like Life from Looks like life on Vimeo.
Autor: Rodoljub Šabić
Vest da je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal preuzelo dokumentaciju JP „Železnice Srbije" u vezi sa nabavkom motornih vozova iz Švedske (širokoj javnosti poznatiji kao „šareni vagoni") nedavno je privukla pažnju jednog, ne malog, dela javnosti. Moju pažnju privukla je, pored ostalog, i iz sasvim subjektivnih razloga, jer je „obeležila" jedan neslavan „jubilej" u primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama, a i potvrdila moje uverenje da je ćutanje rečitije od odgovora, da uskraćivanje informacija, po pravilu, govori više
Ni Island. Ni Australija. Ni Kina i novi virus koji ubija decu. Pa ni Mjanmar.U globalizaciji. U onome što se najkraće može definisatri kao rastuća međuzavisnost društava.
Gledam vesti o ciklonu u Mjanmaru. 15 000 žrtava. Kako reagovati na to? Mnogo puta sam se u životu do sada vraćala dilemi koju je Meša Selimović tako dobro artikulisao. Je li vlast od Boga? Ako nije, odakle joj pravo da nam sudi? Ako jest, kako moze da pogrijesi? Ako nije, srusicemo je, ako jest slusacemo je. Ako nije od Boga, sta nas obavezuje da trpimo
jedan od razloga koji koci napredak naseg regiona (pod "nasim" mislim na region zapadnog balkana (kako pise na mapi koju koristim, u sustini to je bivsa socijalisticka federativna republika jugoslavija) jeste i postojanje "problema" kojeg nikako ne resimo.
problema balkanizacije
Balkanization is a geopolitical term originally used to describe the process of fragmentation or division of a region or state into smaller ...
druga definicija kaze:
balkanise - Balkanize: divide a territory into small, hostile states
e pa ovo hostile je problem... sto da se mrzimo?
ovaj opis problema je naravno samo uvod. idemo na resenje...
Ponovo sam u Norveskoj, trenutno uzivam u pejzazu Lilehamera, gradica u kom su 1994, dok smo se mi bavili vaznijim poslovima, odrzale Olimpijske igre. Snjeg škripi pod nogama i čist je da ga možeš pojesti. Ovo je neki deseti put da sam u poslednih nekoliko godina u Norveškoj, navikao sam se i često mi padne na pamet da bi se ovdje moglo i zivjeti. Naravno, da je bar malo jeftinije.
U ovom blogu ću napisati nešto o svom prvom putovanju koje je završeno trodnevnim krstarenjem od Norveške do Danske. Imao sam do sada tu sreću da mnogo putujem, ali to putovanje mi je jedno od najljepših.
kada sam bila šizofreničarka
ne ne ne veruj u idole i ne gutaj Midole
Bila sam jednom u jednoj biblioteci, možda u Narodnoj, ne sećam se, spremala sam filozofiju nauke ili logički empirizam, i dok sam čekala da naručenu knjigu iznese lift, opet sam se nekako, reklo bi se, pod uticajem nazovi sinhroniciteta, susrela sa knjigom, koja je isto čekala lift, ili u njenom slučaju tačnije, drop, koja se prosto zvala ŠIZOFRENIJA. Kaže prvi red, pamtim kao da sad čitam, tipični šizofrenik živi u svetu sumračne imaginacije, marginalizovan od strane društva, nesposoban da se uklopi u grupu, zatečen na ivici realnosti, zadovoljen prostim plutanjem u autoprojektovanom sistemu vrednosti… Podigla sam se na prste i poskočila, kao Arhimed, iz kade apsolventskog roka, i umesto EUREKA, uzviknula, TO JE TO, sada razumem (taj deo sam samo pomislila).
Vozili smo se oko 60 na čas, Fiona i ja, po krivudavom putu za Glazgov. Kroz poluotvoren prozor, s vremena na vreme bih proturio glavu, praveći duboke uzdahe; napolju je lebdeo prohladan, majski vazduh, i sunce je odskočilo visoko iznad; osećao sam kako me njegovi zraci zapljuskuju po obrazima. Sve u svemu, bilo je fino, napolju.
A unutar karoserije mog ''fordića'', bilo je užasno. Fioni se išlo u toalet – hajde da se ne foliramo, pišalo joj se! – i bila je prilično nervozna. Uspevao sam da ostanem pribran, uprkos latentnoj netrpeljivosti koju bih osećao prema njoj u ovakvim
Volim ovaj blog. Ovdje sam upoznao dosta ljudi; dosta sam toga naučio i učim. O, ovdje sam upoznao osobu koju danas volim i zovem svojom suprugom.
Nije fer da po novim pravilima korisnici facebook-a imaju veca prava od registrovanih blogera b92
Bloe and kume , simply it's not fair.
Dali76
The ustanik as well
Čudan osećaj da ti nepoznata osoba
olakšava dušu, obična i tužna osoba.
Samo je pustih da priča.
‘’ Pa, obicno ujutru kada ustanem stavljam džezvu
da skuvam kafu, odem da se umijem,
kafa je za to vreme
- voda provri –
zakuvam kafu,
spremim se i krenem na posao.