Izazovi stepe
26-28. maj
Gruzija verovatno ima najveći broj manastira i crkava po glavi stanovnika. Mnogi od njih datiraju još iz ranog srednjeg veka, počev od petog-šestog, ali su i danas u veoma dobrom stanju, čak iako nikad nisu bili temeljno restauirani. Tako, kad se sticajem okolnosti desi da za vikend moram da otpedalam nekuda iz Tbilisija -- jer mi je “pristojno” vreme kod prethodnih domaćina isteklo, a novi može da me ugosti tek od ponedeljka -- prvo što potražim na turističkoj mapi Gruzije jesu ikone crkava i manastira u krugu od stotinak kilometara od prestonice. Odbacim pravac iz kojeg sam došla, te pravce ka Rusiji i Jermeniji kojima ću zasigurno voziti kad budem prelazila u te zemlje, i ostaje mi jugoistok zemlje, prema granici sa Azerbejdžanom.
Kako je Dulićev sajt prošao, zna se osim gneva koji je navukao na sebe deo odgovornosti je i na instituciji pod imenom Posebno odeljenje Okružnog javnog tužilaštva za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Oni ćute. Ćute, ali imaju sajt. A na sajtu na naslovnoj strani borba protiv piraterije. Eto.
Čini mi se da više nemaju sajt, pogledam danas na Twitteru imam šta da vidim...
iliti Hazart is back, chest and neck... (nemam pojma koji mi je. potonjih dana non-stop ( hip-hop) izbacujeme neke rep rime, mada uglavnom slušam talme).
a što se bloga tiče - novi telefon, novo radno okruženje, pa se stekli svi uvjeti za nove hazarte.
afrička maska
Malo je reči koje su u toj meri sinonim za Afriku... upravo na taj pejsaž i pomišljamo kada kažemo Afrika. Kada poželite da otputujete u Afriku (nekako moćna reč, teška, zvučna), na to mesto pomišljate: Serengeti. Ovih dana je tamo otpočela i godišnja migracija dva miliona gnua i zebri preko reke Mara.
Crkva je jedna od zgrada u gradu, Beogradu ili drugde, u bilo kojoj naseobini i kada se, ako može ikako, samo tako gleda nije na odmet da se misli i o njenom izgledu. Dakle, u urbanoj matrici crkva jeste jedan od identifikacionih znakova koji je obeležavaju, ima i da se grad po takovom zdanju prepoznaje, posebno kada se radi o onima koja su odvajkada i utiču na stvaranje u nekoj meri mentalne gradske mape. U proteklih nekoliko godina u Beogradu se na raznim stranama javljaju mnoge nove crkvene tvorevine, nije na odmet reći da su jednoznačne, posvećene jednoj veroispovesti, istina preovlađujućoj, bez obzira na to što država deklariše multikulturalnost posebno kada je reč o ravnopravnosti i jednakosti verskog opredeljenja građana. Oni što se klanjaju drugim idolima kubure trajno sa lokacijama, urbanističkim papirima i dozvolama pa to što država proklamuje biva pomućeno u stvarnosti.
Narodno pozorište iz Prištine odigralo je danas predstavu "Ne očajavajte nikad", u selu Donja Plešina kod Uroševca za jedinu srpsku staricu Smilju Bajčetić.
U dvorištu stare kamene kuće, pred jednim gledaocem, glumci su igrali taj komad Branislava Nušića i pokušali, bar na trenutak, da razvesele baku Smilju Bajčetić, koja deset godina živi u potpunoj izolaciji, javio je KIM radio.
Srpski stanovnici tog sela, izbegli u junu 1999.godine, zaboravili su da pozovu baku Smilju i tako je ona ostala u tom selu.
"Lepo je što ste došli,
Držim olovku na udaljenosti od sunca, toliko tek.. Da me ne zabole sećanja.. Mislim da sam stigla tamo gde sam naumila.. Davno, i kao za tren.. Pesma koju spazim da izlazi iz mene, svaki put kada odlučim da se obratim.. Ili poželim nešto da kažem.. I čujem.. Pesma:
ne znam tacno kada sam prestao da proslavljam nove godine a poceo da ispracam stare. nekada, nade sam imao valjda, novogodisnja zurka je bila uvod, pocetak, iskorak ka necem novom, svetlom, cemu sam zurio, zeleci svasta i nadajuci se necem. ni u poslednje vreme ne izbegavam proslave 31.decemra koje se zavrsavaju zorom 1.januara, naprotiv, radujem im se i uzivam u njima. ali vise ne slavim dolazak novog, vec sto sam izdrzao, jos jednom uspeo da preguram, da opstanem, nekad skoro na kolenima, nekad bez osmeha ali s kezom uvek :).
u svakom slucaju, jos 4 puta spavamo (birajte
(немачки Божић из мизантропског угла)
Гошћа ауторка: jelena_radovanovic
Божићни вашар у Брауншвајгу (фото: званични сајт града)
Лако је постати или остати пријемчив за све овдашње Божићне рапсодије.
Raspravljamo o svemu. Politici, bozonima, da li je neko glup ili pametan, pismen ili nepismen, da li moderacija sme ili ne sme ....
A onda otvorimo oči i vidimo ovo.
Vidim da su sve te rasprave zapravo bežanje od ralnosti koju gledamo oko nas. Lakše je lagati sebe, lepše je.
Posle duzeg vremena evo me ponovo na blogu. Prethodni period bio je ispunjem radom na dokumentarnim filmovima "21. Sekund" i "Kosovski Dnevnik" i angazovanjem za RTV Vojvodina. Vracam se polako pisanju za blog. Vidim da se dosta toga u medjuvremenu promenilo. Za pocetak pozivam Vas na svoj web