Vesti kojima jucerasnje dogadjaje sa ulica Beograda prati takozvani Javni servis, pardon, lazni Javni servis obiluju predivnim eufemizmima (za koje se nadam da ih neko zapisuje, jer steta da propadnu tako doplerovski brilijantni obljesci novinarskih umova u slavu relativizacije huliganizma).
Medjutim, ima u vestima laznog Javnog servisa jedna recenica koja mi je posebno smesna - a to je da se u jucerasnjem osvrtu na dogadjaje u Beogradu u programu CNN (znate vec - Sotonin Javni servis na zemlji) cula "... i misljenja koja odstupaju od zvanicnog stava americke administracije"!
Ova
Gost autor: Horhe Akimov
Ima već nekoliko godina od kada je Tasovac Marsovac otvorio skupštinski kanal, kako bi ostali kanali našeg prava da znamo sve bili slobodni za reprize i reprize repriza. Naravno, to je tako perfidno i sa zadnjom namerom učinjeno, taksa je duplirana, neka se notira, samo da bi u pauzama, za ručak, užinu i večeru poslanika, puštani koncerti Beogradske filharmonije. Nije naivan Ivan, vidi se čim ga pogledaš. Najviše je puštan onaj koncert na kom je slavni dirigent Zubin Mehta gostovao kako bi filharmonija skupila dovoljno novaca za turneju po dalekoj Americi. Međutim, posle godinu dve blagostanja, na grbini puste raje, taksa je ponovo ukinuta pred vanredne izbore i valjalo je menjati ceo koncept i, da budemo iskreni do kraja, namesto neatraktivnih koncerata klasične muzike, ubaciti nešto lukrativnije. Ipak je frekvencija nacionalna.
Izmišljen je, više se ni ne sećam od strane koga, možda nekog našeg studenta sa Jejla, kulturni kviz KULT LIČNOSTI gde su se takmičari, plavi i crveni kao nekada u Slagalici, borili jedan protiv drugoga u poznavanju života samo jedne ličnosti. Kako bi predstava bila primamljivija većini auditorijuma koji je ostao da živi na ovim usranim prostorima, iz vladajuće partije je stigla direktiva da ličnosti moraju biti isključivo Srbi. Iskopan je kao voditelj Nikola Pandilović, već dobrano sed i proćelav, ali sa starim tikom sklanjanja kose od očiju. Pojavili su se jaki sponzori, Železnice Srbije, i dalje na subvencijama, Pošta na čelu sa dugoživećim Krkobabićem juniorom (takođe i dalje), kao i VMA. Prvih pet do deset ciklusa kviz je bio pravi hit a skupštinski kanal je gledalo više ljudi nego svih 92 Pink kanala zajedno. Pa ipak posle nekoliko narednih ciklusa, plebsi su izgustirali novitet i gledanost je bila na nizbrdici a od devedeset prvog ciklusa je novoizmišljenom kvizu pretilo i da ga nestane. Potrošeni su svi slavni likovi iz naše istorije i praistorije (baš čudno) pa su krenuli da bivaju trošeni i živi ljudi iz naše svakodnevnice. Kako bi projekat uspeo često su menjana pravila; pravilo ko bira ličnost je olabavljeno pa je izazivač, takmičar koji bi na testiranju iz opšte kulture imao više bodova na pitanjima: Ko peva pesmu Insomnija? Ko je Leon Kojen? Kada je uhapšen Monti Berns? i sličnim, imao pravo da donese svoju ličnost sa sobom. Uvedeno je pravilo da se ukrštaju takmičari koji donose ličnosti sa istim imenom. Na primer Dragan Tarlać vs. Dragan Đilas… Devedeset prvi ciklus je nekako počeo u septembru a mene je žena još od 19. jula krenula da spopada:
– Što se ne prijaviš? Što se ne prijaviš? Toliko čitaš tog Basaru i o tom Basari, verovatno znaš o njemu više i od njega samog? Cela gostinjska soba smrdi na ubuđali Danas!
Ivan Đurić, Milan Panić, Dragoljub Mićunović, Boris Tadić, Boris Tadić, Boris Tadić.
Od devetog marta '91 do danas učestvovao sam na mnogo mitinga. Čini mi se da je onaj predizborni miting za Sašu Jankovića na Trgu Republike možda poslednji u postpetooktobarskoj eri koji je prošao bez nasilja.
Moj gost na blogu je Vladimir Trkulja, startap entuzijasta, jedan od osnivača organizacije SEE ICT koja se bavi razvojem domaće startap zajednice i pružanjem podrške startapima. Sledi Vladimirov tekst. ---
U Beogradu se već treću godinu organizuje Startap Akademija, škola tehnološkog preduzetništva kroz koju su u poslednje dve godine prošli neki od najaktivnijih i najuspešnijih domaćih startapa. Školu realizuje udruženje SEE ICT koje se od 2011. godine bavi razvojem domaće startap zajednice, a za program i koncepciju ovogodišnje Akademije je odgovoran Alex Čović.
Ove godine na Akademiju ćemo upisati 30 ljudi koji žele da se njihove ideje pretoče u proizvode koje na globalnom nivou koriste milioni ljudi i koji ostvaruju značajan profit svojim osnivačima. Od treće generacije polaznika se očekuje da nastave sa tradicionalno dobrim rezultatima koje su timovi sa Akademije pokazali, i da pre svega istraju u ideji da naprave proizvod vredan globalnog tržišta.
Dragi blogeri, evo jednog od mojih omiljenih tekstova na temu nacionalizma. Autor teksta je ruski filosof Nikolaj Berđajev.
Iz knjige „O čovekovom ropstvu i slobodi“, Brimo, Beograd: 2001.
Sablazan nacionalizma i robovanje nacionalizmu je dublji oblik robovanja od robovanja etatizmu. Od svih "nadličnih" vrednosti čovek najlakše pristaje da sebe potčini vrednosti nacionalnoga, sebe najlakše oseća delom nacionalne celine. To je veoma duboko ukorenjeno u čovekovom emocionalnom životu, dublje od odnosa prema državi. Ali nacionalizam, ispi-san na zastavama svih desnih partija, predstavlja već po sebi složenu pojavu. Videćemo da je sama ideja nacije i nacionalnosti proizvod racionalizacije.
Pisarsko kulturno nasleđe
(Programi savesti, 4)
Jasno, projekat nam nije prošao, ne kažem da je zbog onog detalja za koji je predlagano da ga izbacim ali evo, pre neki dan gledam jedan seminar o Cionizmu i Holokaustu, i pazi šta kaže lik, u muzeju Holokausta u Vašingtonu ladno su cenzurisali onu čuvenu izjavu: „Prvo su došli po komuniste... pa po homoseksualce... pa po Jevreje... pa na kraju i po mene..." - elem, izbrisali su savesni kustosi „komuniste", računaju da se čovek moguće prevario, da nije dobro shvatio ili zapazio
Autor: Rodoljub Šabić
Brzo, ekspresno, munjevitom bzinom Ministarstva za telekomunikacije podnelo je predlog Zakona o elektronskim komunikacijama. Juče pre podne je isto tako, brzo, ekspresno, munjevitom bzinom u Skupštini okončana rasprava u načelu o predlogu Zakona. Time je mogućnost da se podnese bilo kakav amandman svedena na gotovo samo teoretski. Zato je i Saša Janković, Zaštitnik građana brzo, ekspresno, munjevitom bzinom morao pripremati odgovarajuće amandmane da bi ih uputio u Skupštinu. Iako su rokovi već počeli da se računaju smao na sate, uspeo je u tome.
Autor: Rodoljub Šabić
Pre par dana mi je iz Niša stigao e-mail sledeće sadržine:
„Poštovani gospodine Šabić, Uprkos Vašem saopštenju za javnost od 23.09. tekuće godine, JKP "Objedinjena naplata", Niš je intenzivirala distribuciju promotivnog i reklamnog materijala prilikom dostavljanja računa za mesec septembar. Naime, ovog puta su u zatvorenoj koverti, uz račun, dostavljene i reklame firme "Prizma" Kragujevac i Picerije "Geppetto" iz Niša, što je korak dalje u odnosu na raniju sporadičnu praksu da uz račun dostavljaju uplatnice za dobrovoljne uplate projektima
Autor: Rodoljub Šabić
Vlada Republike Srbije, na sednici od 16. marta 2012. godine, usvojila je zaključak kojim je utvrdila pismo o nameri pristupanja Partnerstvu za otvorenu upravu, ovlastila za potpisivanje ovog pisma državnu sekretarku u Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva, te zadužila ovo ministarstvo da sprovede javne konsultacije o nacionalnom akcionom planu za otvorenu upravu i dostavi ga vladi na usvajanje.
Pismo o namerama je upućeno i tako je Republika Srbija od 29. marta 2012. postala novi član Partnerstva za otvorenu upravu.
Autor: Rodoljub Šabić
Prošle sedmice, na istom ovom mestu, napisao sam post Aganlija na učiteljskom fakultetu. Post je privukao popriličnu pažnju pa budući da je u međuvremenu dobio epilog ima smisla napisati još jedan, kraći.
Da podsetim, reč je o slučaju u kome su „Vranjske" novine pokušale da služeći se Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja dođu do određenih informacija u vezi sa radom Učiteljskog fakulteta u Vranju a budući da je fakultet ignorisao zahtev, „Vranjske" su podnele žalbu Povereniku za informacije.
Autor: Rodoljub Šabić
Izbori su.
Izbori su bili i pre bezmalo dve godine kad sam na ovom blogu napisao post “Zaboravnost bez granica”.
Nije izgledalo da će biti razloga i smisla da se taj post ponovi, ali.. evo kako je glasio:
“Izbori su. A „u postupku sprovođenja izbora opšti nadzor nad postupcima političkih stranaka, kandidata i sredstava javnog obaveštavanja u toku izbornih aktivnosti sprovodi Nadzorni odbor.“ Tako piše u članu 99. Zakona o izboru narodnih poslanika.
I dalje, u čl. 100. precizira se šta sve Nadzorni odbor radi
Piše: Rodolјub Šabić
Dobijem juče, informisanja radi, jednu, mislim, zaista zanimljivu presudu. Reč je o presudi Apelacionog suda u Beogradu kojom se pravnosnažno, odbijanjem žalbe pa samim tim i tužbe tužioca okončava jedan spor koji je svojevremeno imao dosta publiciteta. Protekom vremena skoro da je "pao u zaborav" pa je verovatno red podsetiti na neke činjenice koje su dovele do tog spora. "Priča" počinje objavljivanjem teksta "Još 225.000 evra za čišćenje Srbije" na veb