U Srbiji danas počinju dvodnevne svečanosti povodom Dana pobede 9. maja, koji se slavi i kao Dan Evrope, pa srećni nam praznici iako neki naši mediji uporno govore samo o Danu Evrope. U svakom slučaju srećan nam Dan pobede i Dan Evrope.
Širom sveta danas i sutra će biti obeležena 66. godišnjica kapitulacije Hitlerovog
"Trećeg rajha" koja je označila veliku pobedu saveznika nad Silama osovine i kraj Drugog svetskog rata, najkrvavijeg sukoba u istoriji čovečanstva u kome je nestalo više od 80 miliona ljudi, od toga preko 50 miliona civila (tačne brojke nisu niti će biti utvrđene). Ovo je dvostruki praznik budući da je evropska zajednica zasnovana na tekovinama borbe protiv fašizma u Drugom svetskom ratu i principima mira, razumavenja, tolerancije i saradnje među narodima.
To je jedan od najznačajnijih praznika u evropskom kalendaru kojim je definisan izgled Evrope budućnosti jer od dana pobede nad fašizmom, 1945, postalo je moguće graditi Evropu kakvu danas znamo: od kontinenta podela, mržnje, ratova, razaranja, genocida Evropa je, nadamo se, postala kontinent jedinstva različitosti, mesto dijaloga i saradnje.I Srbija će, za razliku od nekih ranijih godina, dostojnije obeležiti Dan pobede:
Jedna od najgorih stvari koja se može dogoditi ženskom čeljadetu je da bude rođeno u šerijatskoj muslimanskoj porodici. Svakodnevno čitam, slušam, gledam i svedok sam zverskih zločina počinjenih nad ženama i ženskom decom u ovakvim porodicama. Počinioci obično bivaju veoma blago kažnjavani a neki se uopšte ne kažnjavaju. I tako se zločini nastavljaju u nedogled. Po šerijatskom zakonu o ženskoj sudbini UVEK odlučuje muškarac u porodici. Kada je dete o njenoj sudbini odlučuje otac a kad se uda o njoj odlučuje muž. Po istom tom zakonu ubistvo devojčice ili žene se ne može kazniti smrtnom presudom.
Dobih opet nešto zanimljivo putem mejla, pa delim sa vama. Za one koji ne znaju, ja sam horoskopski Bik / Bivo - hedonista, hrana mi je osnovna ishrana. Nema ptice do prasice i te fore. Ovakve me priče uvek zabave, ali ih brzo i zaboravim. Možda zabave i vas:)))
Ako niste znali... evo....
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu... radi kalijuma.
Takođe i pomorandžu
Pre svega zato što neće ili ne želi
Ili: od govana pita
Juče Dan Republike, sutra Dan nastanka Kraljevine SHS I posledično Jugoslavije.
Drugu ubila okupacija I revolucija.
Prvu... Oko uzroka smrti postoje oprečna mišljenja u desetinama varijacija. Možda bi najbliže istini bilo da joj je iznutra glave došla neefikasnost I opšta idejna korupcija naslonjena na sitne interese, I velika prekompozicija političke mape Evrope spolja.
No nije ideja da ovo bude tekst o jubilejima i davno izdrndanoj partizani/četnici vuni.
Hoću da kažem da je ono što nam se desilo a od čega evo 25 godina ne možemo kao društvo da dođemo sebi bauljajući naokolo sa uvek istim besmislenim pitanjima -kapitalizam.
Kapitalizam nam se desio. Neophodan uslov za njegovo nastajanje jeste privatizacija. Da, to je ono o čemu se 25 godina - a poslednjih 12 naročito - neprekidno govori kao o izvoru svih zala.
Kao prvo, mimo uvrežene besmislice da su privatizaciju pravili ministri I savetnici (Vlahović, Đunić, Đelić) - valjalo bi imati u vidu da je ova poslednja privatizacija bila privatizacija Zorana Đinđića.
A valjalo bi se podsetiti i konteksta i momenta u kome se moralo opredeliti za njen oblik: sporu i kobajagi pravednu, vaučersku ili brzu I efikasnu uz uvažavanje iskustava drugih zemalja koje su tranziciju prošle.
Ja: Zar i ti sine Brute? Kako možeš da izdaš svu onu našu zajedničku borbu za promenu sistema i uvođenje demokratije, tržišne privrede, konkurencije, pozitivne selekcije kadrova i svega drugog čega nije bilo u diktaturi dužoj od pola veka?
On: Za šta od toga smo se izborili? Šta imamo posle deset godina demokratije?
Kad sutra utvrde, najverovatnije, da ni ovoga puta nije bilo nikakvog hemijskog oružja za masovno uništenje, odnosno da optužena strana nije počinila napad hemijskim oružjem koji joj se stavio na teret i zbog koga se krenulo u odlučnu vojno-humanitarnu akciju u Siriji – ta priča će delovati „gluvo“ baš kao što je delovala onda, posle invazije na Irak i naknadnog saznanja da je sve bio samo bezočan i otrovan propagandni balon kojim je pred delom javnosti opravdavan ratni udar na jednu zemlju.
Peglam pre neki dan, nemam sliku, imam ton sa dva TV i Savinog MP3 na maksimumu, čujem urlike sa TV, taj Mišković je zlo, to mora da se stavi pod kontrolu, i taj RTS kakav je to javni servis, pa to je sramota......Izbor meta liči na LDP, al naglasak mi sumnjiv, pogledam ono urla Velja Ilić, čovek koji je deo vladajuće koalicije a ovako priča i nastupa, ko da je okorela opozicija bez odgovornosti za greške vlasti koje su, nesumnjivo, i Tijanić i Mišković. Pogledam sliku bolje, vidim Bubala u prvom redu pored Velje, pomislim al su umontirali ovo, od kad li je taj snimak,
zadovoljstvo mi je citati. preporuke su korisne.
martine hvala
*****************
gost: martin krpan
Dubinu „patološkog post-komunizma" u Srbiji, 26 godina nakon rušenja Berlinskog zida fantastično oslikava citat Lazara Stojkovića: ..."konačan prestanak maštanja o reindustrijalizaciji koju će doneti neki krupni investitori iz inostranstva. Oni se ionako, bar u novijoj istoriji Srbije, nikada nisu pojavljivali bez debelih subvencija i ekspresnog proglašavanja njihovih ugovora državnom tajnom."
Pet, šest ljudi i to je to.
http://www.b92.net/biz/fokus/intervju.php?yyyy=2015&mm=08&nav_id=1024815
Tags:
Radi se o tumačenju dela izjave koju je Bob Dilan dao francuskom magazinu "Rolling Stones" prošle, 2012. godine.
Mesecima u medijima traje igrokaz zvani "Rekonstrukcija". No je muka velika - kako zameniti so stručnih a neporočnih?
Kombinacije, permutacije ili - rotacije?
Znala sam da se Engels rodio bogat a da je Marks bio siromašan, ali nisam znala razmere te bede dok nisam pročitala knjigu Fransisa Vina «Marksov Das Kapital».
Od sedmoro Marksove dece, detinjstvo je preživelo troje. Žena mu je stalno bila trudna ili bolesna. Život mu je bio neuredan, noću je radio, danju spavao, u istoj onoj kuhinji u kojoj se kuvao ručak i radio domaći. Spavali su na smenu a prežiljvavali uglavnom od prijateljskog dobročinstva Fridriha
Prvi nagoveštaj jeseni spusti se sa Zvezdare. Ne kao vetar. Više kao tiho strujanje vazduha. Na Bulbulder dođe preko Novog Groblja, pri zemlji, zaobilazeći spomenike i kapele. Sobom nosi mirise polusasušenih travki i prve rose. Dešava se to krajem avgusta u smiraj dana ili sa prvim mrakom. Pomalo je hladnjikav u odnosu na topli gradski vazduh. Nikad ne znam da li sa sobom ponese i duše umrlih koje na groblju pohodi.