Piše: Rodoljub Šabić
Aktuelna je prilično "žestoka" medijska "gužva" u vezi sa incidentom između ministra finansija i dve poštanske službenice. Nemam nameru da ovim postom "dajem doprinos" raspravi o tome da li ministar finansija treba ili ne da pokaže ličnu kartu poštanskoj ili bankarskoj službenici i da li ona, zato što "nije prepoznala ministra" sme, odnosno treba da snosi bilo kakve konsekvence, osim jednom rečenicom, kao juče na Tviteru - "i ako treba i ako ne treba, isto važi i za ministre i za građane."
Ali, kad smo već kod ličnih karata i ministra
„Telekom Srbija je uspešno izmirio sve do sada prispele obaveze kreditnog aranžmana od 700 miliona evra za kupovinu 65 odsto akcija Telekom Srpske.“
Lepa vest za buduće vlasnike Telekoma (besplatna podela akcija). Kao jedanom od par miliona zainteresovanih budućih vlasnika, drago mi je da se kapitalom pametno raspolaže i da se mudro i pravovremeno investira.
“Preduzeće naročito ističe da su uslovi novih aranžmana kojima se deo obaveze refinansira veoma povoljni imajući u vidu efekte svetske ekonomske krize i okolnosti na finansijskom tržištu, što svakako predstavlja pozitivan signal za srpsku ekonomiju.”
Turska je četvrti član veoma eksluzivnog kluba zemalja koje su zabranjivale (i/ili povremeno zabranjuju) YouTube. Ostala tri su Kina, Pakistan i Tajland (sve slobodoljubac do slobodoljupca). No, ta grupica je samo ortodoksnije krilo kluba čiji članovi su Severna Koreja, Saudijska Arabija, UAE, Iran i mnoge druge zemlje koje pokušavaju da cenzurišu internet (ali to čine diskretnije).
Krajem avgusta dnevnik Zaman je objavio da je (u tom momentu) 853 sajta zabranjeno u Turskoj. To je više od 100% povećanja broja od sredine aprila kada ih je bilo "svega" 423. Poslednji high profile slučaj se desio skoro. Radi se o zabrani sajta Ričarda Dokinsa, po tužbi privatnog lica (vratiću se na taj slučaj kasnije u tekstu).
(u nedostatku pametnijeg naslova) "otvaram" zatvoreni blog...
Odbojka
Nastavlja se Liga nacija, upravo igramo meč protiv jakih Rusa, iskreno mi se sviđa ovakav format takmičenja, mini turniri sa po 4 reprezentacije širom sveta (kod nas je publika u Kraljevu zasluženo dobila priliku da gleda vrhunsku reprezentarivnu odbojku) i igraju naizmenično žene i muškarci. Vidim da osim Srbijice, još 10 država ima učesnike u obe konkurencije (SAD, Kina, Rusija, Brazil, Nemačka, Italija, Japan, Južna Koreja, Poljska i Argentina).
Košarka
Počeo je kraj, u NBA je u toku uobičajeno finale Golden Stejt Voriors - Klivlend Kavalirs, kod nas Zvezda čeka filijalu ili Borac itd.
Moto GP
Valentino Rosi je u kvalaifikacijama postavio rekord staze (na opšte čuđenje komentatora, kao da sam ja postavio rekord, a ne najveći u istoriji i neko ko je ovde pobeđivao 7 puta uzastopno u prošlosti)
Fudbal
Na terenu se trenutno ništa spektakularno ne dešava, ali objavljuju se konačni spiskovi, a naš je prilično očekivan, osim eventualno što je izvisio Mijat Gaćinović, ali čak i Mladen Krstajić je jedan od više miliona selektora u Srbiji, pa samim tim i on ima pravo na svoje mišljenje (a možda čak i da ga iznese). Igraće se tu i tamo po neka pripremna utakmica, tapkaće se Panini sličice, snimaće se reklame za pivo, sve u svemu uobočajena ložnja pred početak Mundijala.
Tenis
Ipak trenutno najveći sportski događaj je Rolan Garos, danas se privodi kraju 3. kolo, nismo stigli ni do polovine turnira, a već je isplao skoro 85% učesnika ;) U 4. kolu Novak Đoković igra protiv najstarijeg preostalog učesnika Fernanda Verdaska koji još nije izgubio set; kao najzanimljiviji duel deluje Tim - Nišikori, Nadal se još nije ni oznojio (figurativno). Mlađi Zverev je konačno uspeo da pobedi na Gren Slemu nekog iz prvih 50 (jedva da jedvije ne može), polako se zahuktava...
Kod žena navijam za Rumunku Halep - zaslužila je da konačno uzme GS trofej, a Serena ako prođe Gerges ide na Šarapovu, pa bi bilo zanimljivo videti dve šampionke povratnice (mada tu je Serena u suludom nizu od 18 uzastopnih pobeda, Maša je poslednji put pobedila još 2004.)
.... I ja bih voleo da moj blog pročita preko 4 000 000 ( četiri miliona ) ljudi;)
Ono što je najgledanije, naročito emisije u udarnim terminima, ujedno je i najkontrolisanije. Tu skoro više i nema informacija. Umesto informacija – imamo skrojene informacije. Skrojene su za potrebu podešavanja javnog mišljenja, pre svega po pitanju politike, privrede, kvaliteta života ...
Pritisak je počeo već nakon osvojenog Rolan-Garosa, pri čemu ne treba objašnjavati koliko je to veliki poduhvat zbog tradicije i Rafaela Nadala, a onda i nakon Vimbldona, gde je Novak unapred proglašen ubedljivo najvećim favoritom. Kad je reč o AO, on je osvojen već na početku sezone, samo što se tada na ovu temu nije ni razmišljalo, pa nije bilo ni nekih imperativa, pritisaka...
Još pre Vimbldona, naročito posle skoro rutinske pobede na istom, formirala se nova, velika tema, veliki zadatak, i to realno ostvariv zadatak na osnovu Novakovih igara i neprikosnovenosti na vrhu teniske liste i neprikosnovenosti tokom desetak godina: Zlatni slem. Sva četiri GS i zlatna olimpijska medalja u jednoj kalendarskoj godini. Većina domaće i inostrane javnosti ga je maltene već proglasila. Brujalo je to sa svih strana. Presija divovska. Ako su tačne neke vesti iz Novakovog štaba, njemu je savetovano da ne igra na Olimpijadi. I sam je isprva rekao da se premišlja, da mu se ne igra jer neće biti publike... Onda je ipak odlučio da igra. Ne samo da igra, nego da igra i dubl. Po neverovatno lošim vremenskim uslovima i ogromnim pritiskom desilo je ono što je moralo da se desi, ili makar nije nelogično što se baš tako desilo, a desilo se i u singlu i u dublu, koga je u borbi za bronzu otkazao zbog iznurenosti !
Kad su pocetkom proslog vijeka upitali Edward/aHale/a koji je sluzio u maloj kapeli namjenjenoj americkom senatu da li se moli za senatore on je odgovorio:"Ne... Gledajuci u senatore I kako rade ja se molim za ovu drzavu"!
Posmatrajuci nas parlament I parlamentarce ja se pitam kakva bi molitva trebala nama danas ?
Molitva za drzavu ciji birani predstavnici naroda potrosise trecinu vremena na rasprave o nacinu raspravljanja, na kletve , na stvari koje su toliko nebitne u odnosu na ono zasta su birani u taj isti parlament . U psihologiji postoji termin
"Dva koraka desno, korak nazad". Ponavljao sam ovu rečenicu poluglasno prateći njene korake dok je sa kasetofona u ćosku sobe neumorno pjevao Willy Nelson.
"Dali, pa ne moraš glasno da ponavljaš korake, slušaj muziku i prati me", govorila bi Ina ne skidajući osmijeh s lica.
"Pa znam da ne moram da govorim, ali ako prestanem zbunit ću se... baš kao i sad..."
E kud ne odoh na folklor ko klinac, mada ne znam koliko bi me znanje naših narodnih kola izvadilo u učenju ovog kaubojskog plesa.
Stajao sam pred ogledalom u svojoj
Iz druge ruke saznao sam da sudija američkog vrhovnog suda Burger nije mogao da podnese da pogleda pornić jer bi danima poslije toga bio bolestan. Stoga je za ovaj nesvakidašnji dio posla jednog vrhovnog sudije zadužio svog pomoćnika koji bi mu film predočio u pismenoj formi, pretpostavljam s biranim riječima. Nepotrebno je reći da nisam sudija američkog vrhovnog suda pa i nemam svog pomoćnika, a tako bih želio imati bar jednog da umjesto mene odgleda FOX NEWS pa da mi predoči šta je video u pismenoj formi, biranim riječima, naravno.
Čovječe
„Neke stvari ostaju iste, bez obzira koliko se razni postojeći i dolazeći establišmenti trudili da ih prikažu drugačijim, naprednijim..." Radoje Domanović
Da li iver ne pada dalje od klade, ili je klada magnetski privlačna, tek sve ono što godinama osećamo i vidimo, danas trpimo. Cena goriva na srpskim pumpama je i do 40% viša nego u nekim zemljama u okruženju, i do 20% viša nego u mnogim evrpskim državama. Gorivo u Srbiji, da ne bude zabune, nije dijamantskog porekla u odnosu na druge. Nije ni istog kvaliteta. Gorivo u Srbiji je lošijeg kvaliteta,
Suština ove poslovice je notorna činjenica da je grabež, grabljenje, krađa... jedna od bazičnih i duboko ukorenjenih odlika našeg naroda. Poriv za grabljenjem i otimanjem je duboko usađen u tkivo našeg naciona i odvajkada je bio egzistencijalni pokretač. Grabiti, grabiti i samo grabiti, izrekao bi V. I. Lenjin da je kojim slučajem rođen u Srbiji. Iako se grabi sve i svašta, svuda i u svako doba, poslovica