Stara narodna izreka kaže "Kad te napadne medeved, legni i pravi se mrtav".
Ovaj "medved" je tako opasan, da se treba držati narodnih izreka. Zato tvoje pitanje ...
Tadić: Kako ćete rešiti probleme?
Ima samo ovaj odgovor
I neka Aron baci žreb za ta dva jarca, jedan žreb Gospodu a drugi žreb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kog padne žreb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za greh. A jarca na kog padne žreb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. ……… I metnuvši Aron obe ruke svoje na glavu jarcu živom, neka ispovedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prestupe njihove u svim gresima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čoveku spremnom da ga istera u pustinju. I jarac će odneti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onog jarca u pustinju. (3 Moj. 16, 8-22)
Primetili ste, zar ne – niko više ne predaje šahovske partije. Moraš, majkoviću, da teraš do duvara, do golijeh kraljeva, do mata! Zlo&naopako. A za sve je kriv ovaj svetski šampion, Magnus Karlsen. On tako igra, nikako da ponudi remi ili dalekobilo preda. Ono što ne razumeju imitatori, žabopotkivači, jeste da Karlsen igra zato što traži najbolji potez. I u svakoj poziciji on traži najbolji potez. I kada ga nađe on ga odigra. I tako – ako partija traje 60 poteza a njegove bogami traju – Magnus ima obavezu da nađe 60 najboljih poteza. A kako on, tako i njegov protivnik. I u toj igri – igri nalaženja 60 najboljih poteza – Karlsen je šampion.
Imam jednog prijatelja, daleko je od Srbije, koji mi je više puta skrenuo pažnju: „Ja taj rast BDP-a i te parametre ne bih uzimao tako ozbiljno“. Twist in my sobriety.
Potom je Mijat Lakićević napravio blog baš na tu temu. Blog počinje scenom premijera koji, dok deli ćevape novinarima, obećava raketni let od četiri odsto BDP-a u narednoj godini.
I sve se prilično lepo složilo. Brojke nisu iluzija. Te parametre prihvatamo da bismo mogli posle da merimo premijerovu uspešnost. Ali sa brojevima oprezno, jer su podložni vrlo
1. jun
O Debati na temu državni ili privatni fakultet, deo II
U srpskom visokom obrazovanju ne skriva se baš sve iza „možda”. Postoje stvari koje su izvesne i jasne. Među njima su i veze univerziteta i fakulteta sa ministrima, ili veze ministara sa univerzitetima i fakultetima.
Da li znate da u Beogradu, na drugom kraju grada od mene, na jednom drvetu ima ispisana na francuskom poruka u stihovima za zenu koju je neko nekad mnogo voleo. Autor poruke pise o tome da je ona nekad davno dosla u njegov zivot, ocarala ga i darovala trenutke koje ne moze da zaboravi. Nada se da je negde srecna a jos vise se nada da je ziva. Reci su napisane crnim flomasterom na stablu, visoko ka krosnji. Drvo se nalazi blizu table "Bajfordova suma"
Na Novom Beogradu blizu Arene ako si u pravom trenutku tamo,ima klupa na kojoj sede devojcice i sapucu jedna drugoj tajne u
Prvi kilometri u Albaniji
Pomalo sa strepnjom, no više sa uzbuđenjem prešli smo granicu sa Albanijom. Vozeći obalom Bojane prema Skadru, prolazimo kroz nekoliko manjih naselja koja sva izgledaju slično -- neugledno i siromašno. Sa većine prozora i terasa landara veš i odeća, mahom dečija, što nepogrešivo govori o brojnim članovima domaćinstava. Izgleda da ovde mnoge porodice
Hram majmuna
Na terasi omladinskog hostela u kojem sam odsela, uveče upoznajem Ana-Mariju, mladu Austrijanku koja je ovde došla na treking. Razmenjujemo iskustva o znamenitostima nepalske prestonice koje smo posetile. U dolini Katmandua nalazi se čak sedam različitih mesta koje je Unesko uvrstio u svetsku kulturnu baštinu. Na Uneskovoj listi, svih sedam objedinjeni su u jednu celinu –
Želela sam da vidim sakuru još od prve slike procvetalih trešanja na zidnom kalendaru u mojoj dečijoj sobi. Još od onog časa geografije na kome nam je nastavnica pričala o festivalu koji slavi cela japanska nacija.
Ali nije mi se dalo da turu po Japanu započnem u rano proleće, idući od juga prema severu, tragom cvetanja trešanja. Promenila sam planove i vozila u jesen, bežeći od zime na jug. Pomirila sam se s tim da ni putnici-nomadi ne mogu da ispune sebi sve želje i da i najvećim svetskim skitnicama ostaje ponešto o čemu će sanjati, kujući planove za ’neki drugi
Vozila sam bicikl u zemlji Kim Džong Una. :-)
Sedam dana obilazila sam NDR Koreju u skoro privatnoj turi, budući da nas je bilo samo troje u grupi. Imali smo pratnju dva korejska vodiča, a prva četiri dana i organizatora iz agencije. Neumorno sam ih zapitkivala, a odgovore sam snimala na diktafon, zapisivala i pamtila. Napravila sam preko 2500 fotografija i oko dva sata video zapisa.
Mnogo toga je bolje od onoga što sam zamišljala, ali mnoge stvari su gore od onoga što sam mogla i da naslutim. Nemoguće je to jednostavno izneti u nekoliko rečenica, jer je sve u Koreji