Ne shvatam šta se događa, ali kapiram da je, očigledno, nešto važno i da, s obzirom da sam na mesec dana od porođaja sa najmlađim, pokušavaju od nečega da me zaštite...
Konačno, Žmu priznaje da se, izgleda, nešto događa kod kuće. Nije baš siguran šta? Misis Kuki je videla nešto na Euronews-u, al' to kod nas je mnogo komplikovano - ona ništa ne shvata, samo je pisalo Beograd i videla je neku gomilu i...
Kako danas ipak NISMO operisali krajnike.
Daklem, trebalo je da Mudrica jutros operiše krajnike.
Nisam vam pričala o tome naprosto zato što volim da odradim šta treba - a za priču ima vremena i posle...
U petak je, zvanično, primeljen u bolnicu. Kažem zvanično, pošto se to svelo na vađenje krvi i ćaskanje sa anesteziologom u petak pre podne, a onda smo pušteni kući uz uputstvo da pazim da se ne zarazi nečim preko vikenda, i da se jutros (ponedeljak ujutro), pojavimo sabah zorom na odeljenju, posle čega, je li, idemo na operaciju.
Iliti, Lični sudar se nerazumevanjem genetike...
Htedoh ovo da napišem kao komentar na blog kolege Nsarskog, http://blog.b92.net/text/18268/Genetika-za-pocetnike-I---zasto-se-zlo-ne-moze-iskoreniti/ ali, kao što neko lepo reče - kad imaš sopstveno dvorište, pozovi društvo da se igra u njemu...
Daklem.
Kao što je već poznato moja „treća-sreća" je naša Princeza. Koja je, za razliku od mene i Žmua, koji smo smeđokosi i smeđooki, rođena plavokosa i plavooka. Doduše, nas dvoje se zbog toga nismo previše iznenadili, pošto oboje imamo plavooke u neposrednim precima (počev od kompletne familije moga oca), ali komšiluk...
Znate kakvi su naši dragi komšiluci - moraju da se raspituju i kad treba i kad ne treba.
A onda su došle čike iz Zelenila, posekle drveće i objasnile deci, kucama, macama i vrapcima da je to tako moralo, pošto je drveće bilo staro i bolesno. Ali, napraviće im oni umesto drvoreda jedan lep, moderan, parking.
Važna napomena! Nije mi bilo ni na kraj pameti da se izrugujem jednoj sjajnoj, vedroj, lepo ilustrovanoj i optimističkoj dečijoj knjizi (http://blog.b92.net/text/17605/Hrastova-ulica%3A-2-april-svetski-dan-decije-knjige/). Naprotiv, parafrazirao sam crtež iz Ulice hrastova
Opština Stari grad je pre nekoliko nedelja pokrenula pohvalnu akciju: građanima su uz svoj časopis „Stari grad" podelili po jednu oveću zelenu kesu, u koje će ekološki savesni Starograđani sakupljati papirni, plastični i aluminijumski (onaj od konzervi) otpad, a te kese će iznositi određenih dana u naznačeno vreme ispred kuće. Kud ćeš lepše? „Neće to valjati" - veli moj skeptični komšija - „to je jedna budalaština, a budale su i oni koji u to veruju". Dabome, pakosno je ciljao na mene koji sam se upecao i odmah počeo da recikliram i da držim ekološke propovedi. Nažalost, ogorčeni komšija je bio pravu! No, pođimo redom.
Ivo Andrić reče nekada davno „Niko ne može da ispravi krivu Drinu, ali nikad ne bi trebalo prestati da se ona ispravlja“. Svaki pokušaj ne uspeva, ali bez pokušaja nema uspeha. I zato jedino što mi je ostalo je da stalno pokušavam da ispričam nešto što je realna istina a ne politikantsko dodvoravanje sadašnjoj ili budućoj vlasti, jer što reče jedan moj prijatelj „reč nije cilj nego sredstvo“.
Svima su puna usta reči „demokratija“. A zapravo svi teže apsolutnoj moći. Svi se zaklinju u „javno mnjenje“ koje baš „njima“ saopštava svoje
Na srećan način završena „okupacija“ PS Čukarica PU Beograd mora biti opomena za sve službe bezbednosti u narednom periodu. Velika društvena kriza, stvara ogroman broj nevidljivih izvršioca krivičnih dela protiv života i tela. Psihološki ruinirane ličnosti, umorne od tranzicije, siromaštva, verbalnog i fizičkog nasilja koje veličaju mediji željni čitanosti ili gledanosti, potencijalne su ubice i izvršioci najsvirepijih krivičnih dela.
Početkom februara, kad je zima još u toku, ima manje seoskih poslova a do posta ima još podosta, ima jedan blagdan koji bi trebalo da je mnogo poznatiji nego što jeste, a prethodi prazniku Sretenja. 14. februara je Sv. mučenik Trifun, u vinorodnim krajevima Šumadije, Pomoravlja i zapadne Bugarske još od 16. veka poznat kao zaštitnik i slava vinogradara i gostioničara. To je dan kada se prvi put obrezuje loza, uz posebnu molitvu i blagoslov sveštenika. U nekim selima Srbije slavi se i kao zavetina, jer se smatra da Sv. Trifun štiti sela od grada i poplave, odnosno da je čuvar useva od raznih štetočina.
Čitajući novine u delu čitulja naiđem na ovakvu:
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio sa nama mnoge godine. Niko ne zna tačno koliko je bio star s obzirom da je njegova krštenica davno zagubljena u birokratskoj crvenoj traci.
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija „Znati kad se skloniti sa kiše“, „Zašto ko rano rani dve sreće grabi“, „Život nije uvek fer“, „Možda sam ja kriv“.
Gotovo je prvo poluvreme Mundijala u Juznoj Africi plus je Luis Suarez poslao Juznu Koreju kuci…Ako se Kim il Dzongovi nisu spakovali, mogu svi zajedno kuci. Trenutno Milovan Rajevac pokusava da uhvati taktove i reci himne Gane…ide mu otprilike kao Italijanima protiv Slovacke ili nama pri pokusaju da damo taj jedan gol…
Taj dirljivi trenutak me je naveo da kazem jos nesto o snishodljivom pokusaju da kengurima uteramo jos jedan gol…da
Prvi deo drugog poluvremena Mundijala je iza nas…sa manje vise ocekivanim ishodom…tacnije potpuno ocekivanim. Iako je Chile igrao jedan od atraktivanijih fudbala tokom prvog dela turnira to je bilo manje nego potrebno da se cak i rezultatski tesko oprosti od Mundijala, na kome je sasvim finu epizodu imao. Meksiko takodje, s tim da je prilicno ostecen/pokraden. Slovaci i Japanci idu kuci kao heroji (za sebe); u Americi se fudbal ponovo (i dalje) smatra dosadnim sportom i tako ce biti do 2014 kada ce promene uslediti na dve nedelje dok se ponovo ne vrate kuci; Korejci se pridruzuju sunarodnicima
Iako je prvi dan na Planici bio uzvudljiv moram da kažem da je drugi premašio sva moja očekivanja. U pozitivnom smislu, naravno. Ipak, nije sve počelo baš kao što sam zamišljala.
Sve je počelo od prevoza od Kranjske Gore do Planice, koji je kasnio, a kada je i došao mi, žene, od silnih ogromih novinara nismo moglei ni da se približimo kolima. Tu, pored mene, stajale su dve Hrvatice
Revolucije su postale prirodni procesi. Da bi televizije mogle da žive 24 sata dnevno, da bi i neko drugi došao do pet minuta slave i moći, dizala dva i tri prsta, da bi se ljubitelji pravde i demokratije nadizali obrva i pokazali dobrotu i empatiju, namenjenu borcima za bolju budućnost širom planete, istrošili viškovi suza i oružja, i da bi posle zime došlo proleće, one moraju da postoje.
Milan Nikolić
Na ovom događaju nedostajale su samo bivša supruga Milorada Ulemeka i Ljiljana Bulatović sa tašnicama dekorisanim koricama "Gvozdenog rova" ili od najtanjih niti satkane biografije "General Mladić". Da, ne bi trebalo zaboraviti, o tome je Dubravka Ugrešić već pisala, i Radovan Karadžić je pisac, štaviše kompleksna i kontroverzna ličnost baš po meri ovog vremena, gotovo multimedijalna, pa samim tim i savršeno pogodna za špalir pisaca na sinoćnoj modnoj reviji jedne beogradske izdavačke kuće - "Knjiga na dohvat ruke".