Krvoločni diktator Ante Pavelić. ''pobožni vođa pobožne katoličke države'', najodgovorniji za balkanski holokaust prelazi u bolji život, okružen vjernim sljedbenicima, prijateljima i članovima porodice, u potpunom miru.
Februara 1960. ustaški mjesečni listovi ''Hrvatska'' (izdavan u Madridu) i ''Hrvatska zora'' (iz Minhena, Bavarska) objavljuju ''Službeni komunike o smrti Poglavnika Ante Pavelića''. Svečani, krajnje pobožan i fanatičan nekrolog koji završava ovako: ''18. prosinca 1959. franjevac Mihail Marić, nakon što je ispovjedio Poglavnika, dao mu je svetu pričest. 27. prosinca velečasni franjevac Branko Marić dao mu je posljednje miropomazanje. Istoga dana papa Ivan XXIII osobno ga je blagoslovio''. Poglavnik je tako umro kao što je i živio, zahvaljujući Bogu i blagoslovu Svete rimske crkve.
AleXandar Lambros
Pedesetsedam zemalja Islamske konferencije, istih onih koje su novac i diplomatske napore ulagale u pravcu globalne zabrane slobode govora pokušavajući čitavu deceniju da u UN proguraju rezoluciju o zabrani blasfemije na globalnom nivou, sve zajedno imaju oko 500 univerziteta. Jedan univerzitet na oko tri miliona muslimana. Sjedinjene Države imaju 5.758 univerziteta a Indija 8.047.Šangajski univerzitet Jiao Tong je 2004. godine napravio rang listu 500 najboljih univerziteta u svetu. Na njoj se nije našao nijedan univerzitet iz većinski muslimanskih zemalja. Prema podacima Programa za razvoj Ujedinjenih Nacija procenat pismenosti u hrišćanskom svetu iznosi oko 90%, a u petnaest većinski hrišćanskih zemalja iznosi 100%. Prosečan procenat pismenosti u većinski muslimanskoj zemlji je 40% a ne postoji nijedna gde je pismenost blizu 100%. Oko 98% pismenih u većinski hrišćanskim zemljama ima završeno osnovno obrazovanje dok je taj procenat u muslimanskim zemljama manji od 50%. Oko 40% pismenih u većinski hrišćanskim zemljama pohađalo je univerzitet dok se taj procenat u muslimanskom svetu kreće oko dva.
AleXandar Lambros
U čemu je, dakle, problem? Činilo se da će to biti filmski dejt a jedva ste čekale da se vratite kući i razočarano bacite u krevet i nastavite s čitanjem novog ljubavnog romana. Stvar je u tome da je dejting zapravo igra koja se uči (i za koju su potrebna dva igrača). Kao i u svakoj igri, što je više igrate to ste sve bolji.AleXandar Lambros
Obećao sam sebi da neću više da se petljam s religijama i popovima, bilo kroz ozbiljan pristup bilo kroz šegu i sprdnju. Ali to je bilo pre nego što sam mogao i da sanjam da bih jednog dana mogao na jednom mestu da vidim i čujem četiri duhovna pastira vodećih monoteističkih religija! Moje uzbuđenje i oduševljenje bilo je toliko da razmišljam da sledeći mesec RTS-u platim pretplatu. Vala, ovaj su put zaslužili! Razgalili su me i nasmejali do suza, ne pamtim kad sam se poslednji put tako dobro zabavio.
AleXandar Lambros
Red bi bio da Kragujevac, sada kada ima krstaču, dobije i Zid plača. Nije to neki komplikovan projekat, a gradska vlast ne voli komplikovane stvari, samo ono što očas posla može da se sklepa, pa cenim da bi predlog mogao lako da prođe, tim pre što je vrlo pravoveran. Za lokaciju predlažem plato ispred gradske skupštine. Tako lepo, da možete da plačete do mile volje, lupate glavom o zid u stanju očajanja a i ubacite ceduljicu sa porukom za Boga između cigala, ako i on uopšte ovom gradu može šta da pomogne.
Alexandar Lambros
gost autor Miloslav Samardžić
Nepisano pravilo glasi: jedna slika govori više od 1.000 reči. Zato prilažem 20 slika i demantujem romane Dobrice Ćosića "Daleko je Sunce" i "Deobe". Partizane, kojima je i sam pripadao, Ćosić je opisao kao narodnu vojsku i oličenje dobra, dok je četnike prikazao crnje i od samog đavola.Ali, na Ćosićevu žalost, ostalo je mnogo fotografija, koje nam govore ko je uistinu kakav bio. Mada je za njihovo posedovanje režim za koji se Ćosić borio svirepo kažnjavao, sačuvani su čak i snimci oslobođenja Kruševca, 14. oktobra 1944. godine. Toga dana četnici su savladali nemački garnizon, a narod ih je dočekao kako dolikuje: buketi cveća, osmesi, ruke u znak pozdrava (slika 1)
kliknuti na fotografije za vecu rezoluciju
AleXandar Lambros
Zlatna malina ili Razzie je filmska nagrada koju je 1980. godine ustanovio John Wilson kao dopunu Oskaru za najgoru glumu, režiju, scenario, filmsku muziku i film koje je filmska industrija imala da ponudi. Zlatne maline dodeljuju članovi Golden Raspberry Award Foundation (GRAF). Nominacije za Zlatne maline se tradicionalno objavljuju dan pre nego što Akademija objavi nominacije za Oskara, a nagrade se dodeljuju dan pre Oskar ceremonije. Sam naziv nagrade potiče od engleskog žargonskog izraza "blowing a raspberry" u značenju "plaziti se nekom ispuštajući pritom zvuke nalik prdežu".
Među dobitnicima Zlatne maline su mnogi istaknuti glumci, reditelji i producenti. Međutim, zbog prirode same nagrade, njeni dobitnici obično se ne pojave da je pokupe. Zapravo, to se desilo svega nekoliko puta u istoriji Zlatne maline:
AleXandar Lambros
Carstvo je, nakon Justinijanove vladavine, zapalo u dugotrajan period neprekidnih ratova i krize tokom kojeg je, u par navrata, u pitanje bio doveden i sam njegov opstanak. Persijanci su godinama ugrožavali istočne granice Vizantije, zalazeći u njene maloazijske teritorije, koje su bile i srž države, ponekad čak i do same prestonice na Bosforu. Istovremeno su Avari i njima podložna slovenska plemena pustošili balkanske teritorije carstva. U jednom trenutku, u leto 626. godine, Persijanci su zajedno sa Avarima izveli istovremenu opsadu Carigrada. Vizantinci su je preživeli. Car Iraklije, koji je uz ogromne napore savladao Persijance, pokazao se ne samo kao izuzetan vojskovođa, već i vrlo sposoban državnik koji je u tim smutnim vremenima uspeo da u potpunosti reorganizuje nesvrsishodnu državnu upravu i postavi je na zdravije temelje koji će se pokazati izuzetno izdržljivim u vekovima koji dolaze. Tek što je persijsko avarska opasnost otklonjena na carstvo se sručila nova nevolja - Arabljani. Svega nekoliko decenija ranije ujedinili su se pod barjakom islama i prosto su pregazili vizantijske istočne teritorije tek nedavno povraćene od Persijanaca. Neke su za Vizantiju ostale trajno izgubljene. Nepunih sto godina nakon udružene persijsko-avarske, Carigrad je izdržao opsadu Arabljana. A na mesto Avara koji su svojevremeno pustošili balkanske teritorije došlo je ratoborno hunsko-onogursko pleme Bugara s kojim će Vizantija ubuduće voditi krvave ratove.