s obzirom na znatnu masu nepoznavanja, straha, predrasude u vezi s izrom - ja lično samo vidim u tome matriks straha i hejta građen kroz godine komunističke kulture manipulacije ex-YU, al' o tom potom, samo da prenesem delić oktobarske atmosfere u izri, koja "stoprocentno, sigurno, provereno, gotovastvar" ide u rat protiv irana koliko do kraja oktobra.
Ova emisija pobudila je neviđeno interesovanje u CG. Isto veče po njenom emitovanju u 21:00, 10.11. na zahtjev gledalaca reprizirana je u kasnijim satima, a zatim ponovo, sledeći dan prijepodne.
Tema emisije je, naravno, bila (navodno) raskrinkavanje te hapšenje terorističke grupe, njenih organizatora i inspiratora, na izborni dan 16.10.2016.
Srpski woody guthrie.
Uprkos zanimljivom sadržaju knjige, velikom JAVNOM interesu i važnosti istraživanja Domagoja Margetića, veoma posećenoj
Dragi moji,
secate se one akcije pokrenute na ZS blogu, pre par meseci?
Imam zadovoljstvo da vas obavestim da smo, svi zajedno
uspeli u onome sto smo naumili.
Nije mnogo, ali ruka je pruzena i prihvacena.
Ljudi sa foruma Tuzlarije su pomogli mnogo, mnogo...
Pogledajte. Ovaj tekst je pisala malena:
gošća autorka: Aleksandra Aksentijević
tekst u celosti prenesen sa portala bookvica
Još je nešto sasvim osobeno kod ovog romana, u odnosu na mnoga druga književna dela koja tematizuju Holokaust. Iako, kroz moto romana, „Iza svakog imena krije se priča“, i navođenje 9000 imena ubijenih italijanskih Jevreja, Drndić podseća na značaj svake pojedinačne žrtve, Sonnenenschein je, pre nego roman o žrtvama, roman o njihovim dželatima.
Razmišljam kako su mnogi zakoni u stvari prokletstva, neki fizički posebno. Na trenutke samo i možda bi tačnije moglo da se kaže kako su mnoga prokletstva horizontalnije kategorije pa su dobre šanse da će mnogi od nas prvo da ih primete u fizičkom svetu.
Ima mišljenja da nam uglavnom geometrija podupire intelektualnu srž i da posle nje dolaze derivati, abstraktni, lingvistički, numeriči i ostali. I pored toga što nam geometrija, i dovoljno je da se ograničim na nju, donosi i beskonačnost, ako rastegnemo maštu pa pokušamo da se pogledamo u nekoj veličini, npr, "sve" što nam Njutnovi zakoni kažu je da smo "poprilično" self-referencijalni, vrtimo se oko jednog te istog težišta dok nas neko ne pogura sa strane.
I kako strane širimo u jednom trenutku nemamo više nikog da nas pogura. Realm bez ikoga i ičega nam je stran. Mi, u stvari, u takav realm ne verujemo.
Pretpostavljam da će mnogi mlađi među nama doživeti da odu u svemir, na izlet, u najmanju ruku u bestežinsku orbitu oko zemlje. Bestežinstvo ima i jednu suroviju dimenziju, "svuda" prisutnu ali u bestežinskom očiglednu - zamišljam atronauta na pet metara od svemirskog broda. Brod miruje i astronaut miruje, u relativnom smislu se ne pomeraju. Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda. Astronaut je yarobljen u vrlo ograničenom prostoru, a bez lanaca, lisica i ostalog, potpuno slobodan, a potpuno zarobljen.