Poštovani gospodine predsedniče,
Pišem Vam zbog užasno jakog zemljotresa koji je pogodio Haiti. Vesti o gubicima su jos uvek nejasne ali je sigurno da su zastrašujući.
Siguran sam da će i Srbija pronaći način da pomogne.
Moja molba je da ova tema Srbiji postane primarna, da se što vise državnih resursa angažuje na mobilizaciji pomoći sa ove strane.
Na kraju pisma se nalaze linkovi preko kojih je moguće pomoci iz Velike Britanije ili Sjedinjenih Država (linkovi su sa BBC-ja). Molim Vas da što skorije tako nešto bude organizovano i kod nas.
S
Poniženje građana neće, što bi bilo logično, prerasti u bunt i masovne proteste.
Političke utvare će iznova poniženu svjetinu zaštrašivati i huškati jednu na drugu, drugu na treću.
Tri emocije oblikuju politiku - Nada, Poniženje i Strah.
Aktuelne vlasti u BiH dobile su izbore na dvije suprostavljene i snažne nade.
Nade da će RS održati referendum i odvojiti se, što je
"PREMA rezultatima izlaznih anketa Ivo Josipović je osvojio 64,6 posto glasova, a Milan Bandić 35,4 posto glasova. Podsjetimo u prošlom izbornim krugu pogreška izlaznih anketa bila je 0,3 posto." (Index.hr)
Konačan rezultat: Josipović 60.26%, Bandić 39.74%. Glasalo 50.12% birača.
Razgovor uz večeru u stanu porodice Markov, u Temišvaru, 28. decembra 2009. godine
Mi Markovi smo iz Dinjaša, sela na 25 kilometara od Temišvara. Tu je nekoliko generacija moje porodice, mada potičemo iz Srbije. Deda po majci mi je bio dobrostojeći čovek, ali je onda sve izgubio. I, zbog sramote, otišli su svi na daleko. On se uputio u Ameriku i tamo dirinčio da nakupi novac i povrati porodični ponos. Baba je sedam puta prelazila Antlantik brodom i vraćala se sa uštedjevinom. Tako smo i nakupovali dovoljno zemlje ovde, na obali Begeja i trajno ostali tu.
Najvažniji događaji u kulturi u 2009.
Pregled događaja u 2009.
Lista od deset najvažnijih događaja u kulturi u Srbiji u 2009. godini, po raznim izvorima.
1. ZAKON O KULTURI - Skupština Srbije usvojila je poslednjeg dana avgusta Zakon o kulturi, kojim bi, nakon 17 godina, ta oblast trebalo da bude sistemski uređena. Neke od najvažnijih tačaka tog zakona, koji je izazvao brojne oprečne ocene i polemike u kulturnoj javnosti, jesu formiranje Nacionalnog saveta za kulturu, definisanje opšteg nacionalnog interesa u toj oblasti i poboljšanje
Ljudima je bilo dosta. Niko više nije razmišljao o svom životu. DOKLE VIŠE!
Rumunija, pre dvadeset godina. Rečima jednog aktivnog posmatrača
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Nije praksa da autor odgovara na pritužbe nekih anonimnih individua koje se grupno potpisuju imenima nekakvih boga pitaj kakvih i čijih organizacija - ali, evo, mene neće mrzeti da odgovorim Srpskim nomadima (ko god oni bili)... Svaki Srbin koji ne živi na imanju svoga dede mogao bi sebe da smatra „srpskim nomadom". Neće me mrzeti i ja ću biti slobodna da iskoristim pismo - pritužbu Srpskih nomada da bih odgovorila na mnoga druga objavljena i neobjavljena pisma čitalaca, kao i na ona nenapisana ali izgovorena upozorenja ljudi |
Trideset drugi na listi 100 najznacajnijih ljudi na svetu, vajar Anthony Gormley, vraca ljude u kontekst pejzaza.
Prvi put sam ga videla u Liverpoolu na Plazi Crosby, 3 milje zapadno od Royale Seafood Docka. Vojsku gvozdenih ljudi zagledanih u Irsku oko kojih se provlacila plima I oseka.
Gormley-jev najnoviji rad "One and Other" mozete videti na Traffaglar skveru.
Na prostoru gde još uvek emotivno, mitsko i nacionalističko ima dosta uporišta, prava je hrabrost odvažiti se i uraditi ili reći nešto što od toga odudara.
Predsednik Tadić je već nekoliko puta rizikovao da zbog razumnih i hrabrih postupaka bude napadan, počev od izvinjenja, odlaska u Srebrenicu i najnovije poruke Srbima u regionu da moraju da budu lojalni građani u zemljama u kojima žive i da samo tako mogu biti most dobrosusedskih odnosa. Razumno, jer Srbija može najviše pomoći Srbima van Srbije ako sa državama u kojima žive ima što bolje odnose.
Ovo je, činimi se i ključni stav za regionalnu stabilnost i bezbednbost, što je naš interes i obaveza. Da je nekadašnji predsednik Srbije to izgovorio i tako mislio 1989, 90, i 91.godine, verovatno bi rasplet jugoslovenske drame bio drugačiji i verovatno Tadić danas ne bi morao to da ističe jer bi se podrazumevalo.
Sviđalo se to nekima nama i nekima njima ili ne, ni mi ni oni iz regiona pobeći ne možemo.