Krećem na avanturu u kojoj ću za 10 dana posetiti 6 zemalja i 3 kontinenta! Karte za sve letove koštale su samo 164€. Ja nisam turista, već putnik, i ovo će biti potpuno drugačiji Vlog. Minimalistički, bez ikakvog plana - idemo hrabro "Strongman Style" :)
Zapratite kanal
Dobra je pustinja.
Zaustavi te, koliko god brzo da juriš. Nije je briga za to što je do pre dva kilometra sve oko tebe bilo zeleno, reke se prelivale plaveći livade i zemlja plodno rađala. Kako uđeš u pustinju, važe druga pravila i sve počinje da se meri drugačijim aršinima. Voda postaje dragocena, zaklon od vetra dar bogova, a sugurna noć pod zvezdama kao ispunjena molitva. Pustinja te uči da budeš zahvalan.
Nije lako preći pustnju, ali toliko lepote i surovosti istovremeno budi onu iskonsku životnu snagu sadržanu u želji da se preživi
Kišno jutro nad Hrisohorafom, kraj obala jezera Kerkini, nedaleko tromeđe Grčke – gde se nalazim, Bugarske i Makedonije. Seoske laste i gugutke po žicama... Već sam tu bio u aprilu ove godine, i tada zaključio kako se ovde valja vraćati. Pre puta sam Stiva Milsa, autora ptičarskog vodiča za sever Grčke, pitao za preporuku gde da ptičarim, pa mi je odgovorio da je do sada jezero Koronia verovatno već presušilo (i, otuda, lišeno ptica), da jezero Volvi verovatno nije loše (to su ona dva jezera istočno od Soluna), a da je jezero Kerkini uvek dobro mesto. Magično mesto, kaže za Kerkini u uvodnoj rečenici tog poglavlja u svojoj knjizi.
Baš kao i na izborima 2008, američki birači zahtevali su promene, samo što su ih ovog puta zatražili od druge stranke. Republikanci su ostvarili trijumf na izborima za Predstavnički dom, i smanjili razliku u broju mandata u Senatu, koji je ipak ostao u rukama demokrata.
Predsednik Obama je izjavio da razume frustraciju gradjana koji pre svega žele otvaranje novih radnih mesta i oporavak ekonomije, i izrazio spremnost da saradjuje sa republikanskim zakonodavcima.
S druge strane, pobedom na izborima za republikance je praktično počela predizborna kampanja za predsedničke
1.
Čim sam prvi put pomenula da ću na Tajvan, javio mi se Fejsbuk prijatelj Vlada Kolaj, koji tamo ima prijatelja. Predstavio mi ga je kao prebogatog šezdesetogodišnjaka, sa dva braka iza sebe i četvoro dece, te ocem od skoro sto godina, o kome se brine, a saznala sam i da je vlasnik dva sprata u zgradi u centru Taojina, u koji dolecem.
Ime mu je Dzordz Jang, a u prepisci koju smo zapoceli, pokazao se kao vrlo sazet i praktican sagovornik. Pitao me je sta mi treba, rekao da će me docekati na aerodromu, ponudio mi smestaj, pozvao me da sa njegovom porodicom docekam Kinesku